PASKAL DELPEŠ, SUPRUGA DANILA KIŠA: Očaj i radost mog Danila

Danilo Kiš je, istovremeno, bio duboko očajan i izuzetno radostan čovek. To, u ekskluzivnom razgovoru za "Novosti", ističe njegova supruga Paskal Delpeš, s kojom je proveo poslednje godine svog života u Francuskoj.

ПАСКАЛ ДЕЛПЕШ, СУПРУГА ДАНИЛА КИША: Очај и радост мог Данила

Foto. Goran Čvorović

Prilika za razgovor ukazala se na nedavnoj promociji u pariskoj kafe-knjižari "Medved i stara ograda" francuskog prevoda knjige engleskog istoričara Marka Tompsona "Izvod iz knjige rođenih", koja predstavlja Kišovu biografiju, pisanu na neobičan način.

Čarls Simić je u svojoj recenziji povodom ovog dela svojevremeno ukazao da je reč o prvoj biografiji i obimnoj kritičkoj studiji o Danilu Kišu na engleskom jeziku.

Na srpski jezik delo je ranije preveo Muharem Bazdulj, a sada je doživelo i francusku verziju. Zanimljivo je da je prevodilac bila baš Paskal Delpeš. 

- Ovaj projekat mi je bio pogotovo težak, između ostalog i zato što nikada ne prevodim s engleskog jezika. Ne bih prevodila fikciju, jer nisam stručnjak za to. Ali, s ozbzirom na to da sam bila upoznata i sa temom, i sa podacima, i svime ostalim, pomislila sam zašto bi knjigu prevodio kolega anglicista koji ne zna Jugoslaviju, njenu istoriju i politiku, niti poznaje Danilovu literaturu – ističe Delpešova u razgovoru za "Novosti".

• Kako je izgledalo ponovo zagnjuriti u zajednički život, ući opet u priču o Danilu, u kojoj ste, svakako, našli i sebe? Jeste li otkrili nešto novo?

- Kako da ne! Ne u biografiji, ali u analizama knjiga i Danilovog dela, kao i u istoriji. Tompson je istoričar i zaista ima divne odlomke, od Panonskog mora do savremene istorije, i sve to kroz prizmu Kiša.

• Kakav je bio Danilo Kiš, čovek s kojim ste živeli?

- Nije bio tužan, već duboko očajan, ali nasmejan i veseo čovek!

• Kako to objašnjavate?

- Mislim da su svi pametni ljudi očajni.

• Bio je veliki džentlmen?

- Non-stop u kafanama, sa gitarom, svako veče u društvu. Voleo je društvo. Prijatelji i prijateljstvo su za njega bili sveta stvar. Gde god se pojavljivao, bio je tako moćan, po ličnosti, glasu, ponašanju. Ljudi su prosto obožavali da budu s njim u društvu.

• Bio je "de-dur" u životu, a "de-mol" tanane duše u pisanju, s notama melanholije i progona?

- Rekla bih da je pre svega imao ironiju. Kada čitam "Peščanik", smejem se kao luda! Sada... Kada sam bila mlada, nisam to osetila.

• Sada deo toga mogu da saznaju i Francuzi. Kako se dogodilo da Tompsonova knjiga dobije francusko izdanje?

- Razgovarala sam najpre s Danilovim francuskim izdavačima, a onda sam se obratila švajcarskoj kući "Crno na belo" Vere Mihalski Hofman. Ona je osnovala zadužbinu po imenu svog muža, Poljaka, Jana Mihalskog. Svake godine dodeljuju nagradu jednoj knjizi u svetu, za sve žanrove. To je teško dobiti. I, Tomson je dobio, za Danilovu biografiju, u trenutku kada je knjiga izašla. Pomislila sam, ako su dali nagradu, znači da im se knjiga sviđa i da će je objaviti. Za pet dana su mi odgovorili – sa velikim zadovoljstvom!

• Šta je ostavilo najveći utisak na vas u biografiji čoveka koju ste, u životu, i sami stvarali?

- Raznovrsnost, kao i potpuno originalna forma koju je autor izabrao. To nije univerzitetska biografija. Mark Tompson je uzeo Danilov neveliki tekst, koji se zove Kratka autobiografija, napisan na dve strane, i od svake rečenice napravio je poglavlje, ili čak dva. Ako Danilo kaže: "Moj otac se rodio...", u prvom poglavlju Tomson piše gde mu se otac rodio, šta je radio, kako je živeo. Forma je, zaista, originalna. U međuvremenu je unosio intermeco, gde analizara sedam glavnih Danilovih dela. I to je isto vrlo zanimljivo. Mada nije stručnjak za literaturu, veliki je čitač, profesor na univerzitetu u Engleskoj i ima vrlo zanimljiv pogled na knjigu.

• Vrlo često organizujete u Francuskoj sećanja na Danila Kiša, i takva okupljanja su uvek veoma posećena...

- Drago mi je da, zahvaljujući "Izvodu iz knjige rođenih", biografiji koja je izašla pre dva meseca, imamo četiri emisije na francuskom radiju, uključujući i "Frans kiltir", i književno veče. Sigurna sam da će se iz svega ovoga izroditi još nešto. Znači da je nešto uveliko "zamrdalo" zahvaljujući ovoj knjizi. To je vrlo dobro. Priča se i piše se o Danilu, i to mi je veoma drago.

• Danilo, na ovaj način, živi i dalje...

- Upravo tako! Znam da su njegove knjige univerzalne, zauvek. Ali nije lako u Francuskoj, u Parizu, održavati sećanje na takvog pisca. Na književnoj večeri je istaknuto da Francuzi još uvek ne razumeju dovoljno odakle je on, šta je, kakav je to region iz koga je potekao. Ali vidim da postoji stalno interesovanje. Nadam se da će se otvoriti nove perspektive sa mladim čitaocima i stručnjacima. Ide na dobro.

• Živite, zapravo, za to da se održi kontinuitet sećanja na Kišovo delo?

- Samo se time bavim! Vodim brigu o njegovim knjigama u svetu. I dalje se mnogo prevodi. Imam agenta, ali sve to držim na oku, po njegovom zahtevu u testamentu. Njegova prva supruga Mirjana Miočinović vodi računa o Danilovim knjigama u bivšoj Jugoslaviji, na originalnom jeziku. Ogroman posao je napravila. Stalno se borim. Imam još neke tekstove da prevedem. Možda to neće biti knjiga, ali ću ih, svakako, objaviti na internetu.

KUNDERA O KIŠU

Na nedavnoj književnoj večeri posvećenoj Danilu Kišu u Parizu bilo je i literarnih protagonista iz davnih dana koji su posvedočili da je Milan Kundera svojevremeno rekao da su Borhesovi lavirinti samo za nedelju, a Kišovi za svaki dan.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TITO NAS JE NATERAO! Asovi Zvezde i Partizana trebalo je da se prezivaju skroz drugačije