ZAVIRITE U REZIDENCIJU FRANCUSKOG AMBASADORA: Pjer Košar otvorio vrata povodom Dana evropske baštine (FOTO)

Vojislava Crnjanski Spasojević

05. 10. 2022. u 14:06

FRANCUSKI ambasador u Beogradu Pjer Košar otvorio je danas za Beograđane vrata ambasade i svoje rezidencije, povodom završnice Dana evropske baštine. Monumentalno zdanje na uglu beogradskih ulica Pariske i Gračaničke, posle Belog dvora, jedno je od najreprezentativnijih u Beogradu iz tog perioda i ujedno jedno od najlepših primera art dekoa, ne samo u Srbiji, već i u Francuskoj.

ЗАВИРИТЕ У РЕЗИДЕНЦИЈУ ФРАНЦУСКОГ АМБАСАДОРА: Пјер Кошар отворио врата поводом Дана европске баштине (ФОТО)

V.C.S.

Nasuprot verovanjima da je "neko zamenio planove" i da je ova zgrada trebalo da "nikne" u Tunisu, u ambasadi tvrde da je glavni arhitekta francuske vlade Rože-Emil Eksper, 1926. godine, projekat uradio baš za Beograd i da je njegova grandioznost trebalo da pokaže prijateljske odnose i poštovanje između dve zemlje.

Zgrada je spolja obložena venčačkim belim, a unutra skupim štuko mermerom. Ima dva krila i rotondu, koji se terasasto spuštaju ka reci, i veliki vrt, nastao na placu koji su kupili od SPC, pa iz ruža izvire jedan od najlepših pogleda na Sabornu crkvu. Prve komšije su i đaci Osnovne škole "Kralj Petar", pa lopta često zaluta u dvorište zdanja. U ambasadi kažu, svaki ambasador odmah po dolasku nauči da, između ostalih, ima i zadatak da školarcima vraća loptu. I spoljašnjost i unutrašnjost zgrade obiluje vajarskim radovima. Iznad masivnih ulaznih vrata rezidencije, nalazi se veliki medaljon "Marijana", simbol Francuske. Na samoj tavanici upisana je rimskim brojevima godina otvaranja 1933. Bočna krila fasade imaju plitke reljefe koji ilustruju delove francuske istorije, kroz Vecengetoriksa, Jovanku Orleanku i Luja Četrnaestog. Na fasadi okrenutoj prema vrtu nalaze se plitki reljefi, delo Korčulanina Petra Palavičinija.
Na krovu ambasade su tri statue u bronzi, koje predstavljaju slobodu, jednakost i bratstvo, visoke 2,8 metara, delo čuvenog vajara Karla Sarabezola. Sarbezol "potpisuje" i brojne reljefe u unutrašnjosti zgrade i salonima.
Naročito je zanimljiv, u Salonu sa stubovima koji gleda na reku, ogroman kristalni luster, koji visi sa tavanice visoke 11 metara. Potrebna su dva sata da bi se posebnim sistemom spustio i očistio ili zamenile sijalice. Tada, spušten, premašuje ljudsku visinu.
Salon je mermernim stubovima odvojen od Dvorane za prijem, na čijim zidovima se nalaze veliki reljefni medaljoni koji simbolično predstavljaju četiri francuske reke: Senu, Loaru, Garonu i Ronu i, kao i plitki reljefi oko vrata i kružnog dela rotonde, delo su Sarabezola. U zgradi, inače, nema radijatora, već se na podovima, pored prozora, nalaze ukrasne mesingane mreže kroz koje teče toplota iz kotlarnice, u podrumu.
Pikanterija u Malom salonu su dve lampe u stilu "Rilman". Emil-Žak Rilman, poznat kao "papa art dekoa", radio je elegantan nameštaj, lampe, tapete. Njegove lampe na aukcijama u Sotbiju dostižu i do 50.000 evra po komadu!
Na zidovima rezidencije nalaze se brojne tapiserije i jedna Pikasova slika iz pedesetih godina prošlog veka. Većina tapiserija urađena je posle rata, jer su predratne povučene, baš kao i tadašnji nameštaj, po francuskom Zakonu o delima. On predviđa da sve umetnine nastale pre 1800. moraju da ostanu u samoj Francuskoj. Nakon rata vraćena je samo impozantna tapiserija "Lov u Persiji", rađena 1932-1935, koja podseća na sedamnaestovekovne, jer nije potpadala pod taj zakon.
 Posebno je atraktivna priča o velikoj trpezariji, sa stolom za 36 osoba i konzolom teškom 550 kg. Za vreme Drugog svetskog rata, Gestapo se, u dogovoru s Višijevskom Francuskom, uselio u ovo zdanje i odmah uklonio sve što je smatrao frivolnim, kitnjastim i nepriličnim. Tako je teška konzola izvučena u vrt, reljefni medaljoni - simboli francuskih reka su skinuti, a beli mermer sa ukrasnim prugama na zidu velike trpezarije - prekrečen! Trpezarija je opstajala jednostavnih belih zidova sve do početka 2000-ih.
A tada je projekat za vraćanje u prvobitno stanje poveren francuskoj dizajnerki Elen de Sen-Pjer, unuci čuvenog generala Franša d'Eperea. Ona je uspela da dođe do originalnih skica i slika. Na večeri sa ambasadorom, kažu, zamolila je pred zavnicama da zagrebe zid. Tadašnji ambasador ju je gledao u čudu, ali je dozvolio. Dizajnerka je grebala sve dok se ispod bele boje nije pojavio prelep štuko mermer sa geometrijskim horizontalnim i vertikalnim ružičastim linijama širine 10 santimetara. Posle toga, njena saradnica sa grupom beogradskih studenata Likovne akademije, mesecima je pažljivo strugala zidove, dok konačno trpezarija nije zablistala! Iza okupatora ostale su i samo četiri originalne trpezarijske stolice. Slučaj je hteo da ih, kada su poslate u Pariz, u radionicu zanatlije Deveša, sačeka baš čovek koji ih je i napravio. Iako vremešan (imao je 90 godina), uspeo je po njima da napravi i ostatak.
Ambasada i rezidencija obiluju čuvenim porcelanom iz Sevra, kristalom, art deko nameštajem, komodama od ptičjeg javora... Vrt je poznat po izuzetno mirisnim vrstama ruža, a na krovu zgrade su pčele, pa zaposleni proizvedu godišnje 22-50 kilograma meda.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

BAJKA O POZORIŠTU: Jubilarno izvođenje predstave u režiji Miloša Jagodića u Pirotu