SVEDOČANSTVO O MORALNOJ SNAZI SRPSKOG NARODA: Književna i muzikološka ostavština prof. dr Aleksandra Đ. Kostića čeka novu publiku i tumačenja
LEKAR i univerzitetski profesor, Aleksandar Đ. Kostić (1893-1983), objavio je dve prozne zbirke - "Priče iz Strašne Kuće" (1928) i "Vedrine u oluji" (1984) - u rasponu od 60 godina iako su obe tematski zaokupljene Prvim svetskim ratom. I mada nije reč o vrhunskim ostvarenjima umetnosti reči - jer one nastaju gotovo uzgred i na rubu drugih Kostićevih interesovanja i akademskog stvaranja (pisac je histoloških udžbenika i drugih stručnih knjiga), njihova vrednost, ipak nije samo dokumentarna.
Foto: Dokumentacija Legata dr Aleksandra Kostića; Arhiv „Novosti“; Vikipedija; Arhiv instituta za histologiju i embrologiju; Digitalna arhiva CIBID Medicinskog fakulteta i Arhiv AVA SANU
U predgovoru "Vedrina u oluji" autor kazuje da je zbirka nastavak prve, objavljenje šest decenija ranije, pod pseudonimom Velizar Ramski. Autor pritom misli na isto vreme koje prikazuju ove zbirke, na događaje koji pripadaju Prvom svetskom ratu, na svoje odlaganje da publikuje te priče koje pripadaju prošlosti. Međutim, po strukturi i tonu, po centralnoj emociji koja dominira ovom zbirkom, a pre svega po njenoj žanrovskoj neodređenosti, ova je zbirka anahrona, što se ne može reći za "Priče iz Strašne Kuće". U tome je presudan njen anegdotski karakter, ukoliko imamo na umu da je anegdota među bazičnim pripovednim formama, pa još i usmenim formama pripovedanja, iz kojih se razvijaju složenije epske vrste.
Naslovna strana knjige „Vedrine u oluji“/Foto: Dokumentacija Legata dr Aleksandra Kostića; Arhiv „Novosti“; Vikipedija; Arhiv instituta za histologiju i embrologiju; Digitalna arhiva CIBID Medicinskog fakulteta i Arhiv AVA SANU
Autorova namera da, pripovedajući o Solunskom frontu, na jednom mestu okupi i hronološkim redom predstavi događaje koji su svedočanstvo moralne snage srpskog naroda, odredilo je i glavni ton i centralno usmerenje ove zbirke, kao, uostalom, i njen naslov. Reč je o 29 kratkih priča, u čijoj osnovi je anegdota, u pojedinim slučajevima nešto šire razvijena, ali najčešće ostavljena u rudimentarnom obliku. Budući da je Solunski front, te Albanska golgota podrazumevala niz graničnih situacija i svakovrsnih tegoba sa kojima se vojska suočavala, Kostić je svoju zbirku zasnovao na obrtanju perspektive i stavljanju u fokus onih trenutaka vedrine koji su u tim okolnostima ređi, ali zato dragoceniji i što je još važnije, permanentno prisutni u kolektivu, svedočeći o njegovoj vitalnosti.
Kostić u "Vedrinama u oluji" daje autentična sećanja na četvorogodišnji period Prvog svetskog rata (od septembra 1915. do septembra 1918) koji je proveo sa srpskom vojskom, kao vojnik i lekar, te se u ovoj zbirci spaja anegdotsko, memoarsko i dokumentarno, a hronološki poredak dopisuje nešto od romaneskne zamisli ovom pripovednom vencu. Sve priče počivaju pre svega na govornim situacijama, a centralni junak je kolektiv, te se dočaravaju mentalitetske crte srpskog naroda. Iako se pojedini likovi pojavljuju u mnogim pričama (kuvar Nikola, Petar Vla, Jelisije i njegova mazga Merima, kapetan Sreta, doktor-pripovedač), oni su tek reprezentanti kolektiva i nosioci pojedinih epizoda: lov na vepra, kartanje, susret sa medvedom, lečenje Albančeve žene, put za Skadar, tifusarska buncanja, susret sa engleskim bolničarkama, uzimanje tovara s mazgi Italijana, negovanje jarca kao maskote, nabavljanje koze Belke, i sl...
PRVA KOSTIĆEVA zbirka, iz 1928. godine, imala je sasvim drugačiju i daleko moderniju strukturu. Mada je takođe reč o pripovednom vencu - sve su priče tematski zaokupljene epidemijom tifusa u vremenu Prvog svetskog rata, povezane likovima (pre svega samog doktora, koji pripoveda u prvom licu, a potom i čuvara groblja čiča Janka), te jedinstvenim toposom Strašne Kuće i groblja koje se s vremenom sve više primiče, kako narasta broj umrlih i nepokopanih, Kostić je alegorizovao konkretne okolnosti u nameri da svoju zbirku načini u većem stepenu univerzalnom pričom o smrti i umiranju. Ni tifus u ovim pričama nije nijednom imenovan na eksplicitan način (naziva se Šarenom Bolešću, ali znamo da je reč o zaraznoj bolesti koju prenose vaši i u priči "Moj dvoboj" pratimo doktorovo zaražavanje), kao što nije lako rekonstruisati ni konkretne okolnosti u kojima se priče odvijaju...
Pisaća mašina profesora Kostića /Foto: Dokumentacija Legata dr Aleksandra Kostića; Arhiv „Novosti“; Vikipedija; Arhiv instituta za histologiju i embrologiju; Digitalna arhiva CIBID Medicinskog fakulteta i Arhiv AVA SANU
Tako "Priče iz Strašne Kuće" ispisuju dramu umiranja, ponekad u snažnom kontrastu sa zvucima života koji dopiru iz varoši, sa konstantim ukazivanjem na trajni nesporazum između bolesnih i zdravih. Ne samo da se zdravi drže na distanci od mesta bolesti nego se, kako pokazuje Kostić, drže i na mentalnoj distanci od ideje o vlastitoj smrtnosti. Kroz prikazivanje individualnih drama umiranja Kostić skreće pozornost na vrednost pojedinačnog života, u čemu je i izuzentna važnost lika čiča Janka, koji svojim prisustvom u uvodnoj i završnoj priči uokviruje zbirku. Snažan humanizam probija kroz ove priče koje tako jasno ističu džon-donovsku poruku - da zvono uvek zvoni za nama, da je smrt jednog čoveka smrt čitavog sveta...
Ako i nije u svoje dve zbirke ostvario vrhunska književna ostvarenja, kroz njih je Kostić - posmatrajući ekstremno pojedinačno iskustvo kao tipično i opšte, i izdvajajući i nižući vedre događaje na fonu ratnih strahota - pokazao sposobnost da zbivanja posmatra iz naročite perspektive, da povezuje kontrastna iskustva, sa očiglednim razumevanjem slojevitosti, paradoksalnosti i ambigviteta života, što su sve preduslovi dobrog pisanja.
(Odlomak iz teksta "Književna ostavština profesora Aleksandra Đ. Kostića")
BRISEL I NATO SE OVOME NISU NADALI Ruska odluka drma Evropu: Brigada marinaca posataje divizija na vratima EU (VIDEO)
VOJNO-politička situacija između Rusije i evropskih država ulazi u fazu opasne eskalacije. Moskva je iznenada donela odluku da postojeću 336. gardijsku brigadu mornaričke pešadije, stacioniranu u Kalinjingradskoj oblasti, reorganizuje i podigne na nivo divizije.
30. 12. 2025. u 20:45
RUSI ĆE NAPASTI EU MNOGO RANIJE: Veliko upozorenje iz Ukrajine, poznata godina i glavna meta
RUSIJA je pomerila svoje planove za direktnu agresiju sa 2030. na 2027. godinu, a Evropa je sve glasnija o riziku od direktnog sukoba, u kojem bi se baltičke države mogle naći pod okupacijom.
20. 12. 2025. u 09:41
KAKO JE ČKALjA DOBIO STAN: Živeo sa porodicom u garsonjeri, a onda je usledila iznenadna poseta u novogodišnjoj noći
LEGENDARNI glumac i jedan od omiljenih komičara bivše Juge, Miodrag Petrović Čkalja zabavljao je generacije gledalaca. "Paja i Jare", "Kamiondžije", "Servisna stanica", "Ljubav na seoski način", Vruć vetar", "Put oko sveta" su samo neka od ostvarenja u kojima je igrao i izazivao kod ljudi jednu od lepših emocija - smeh.
01. 01. 2026. u 12:31
Komentari (1)