HITLER SPALIO PRAVI VAGON U APRILU 1945: "Novosti " u Kompjenju, gde je kopija vagona u kome je potpisano primirje 11. novembra 1918.

Goran Čvorović - stalni dopisnik iz Pariza

10. 11. 2021. u 12:00

SAVEZNICI su, posle dugih, krvavih godina rata, dočekali trenutak da okupacione nemačke snage konačno primoraju na kapitulaciju u Velikoj vojni. Odabran je Kompjenj, stotinak kilometara severno od Pariza, u oblasti koja je mnogo propatila u sukobima. "Novosti" su imale priliku da obiđu mesto na kome se nalazi vagon gde je stavljena tačka na Prvi svetski rat i koji svedoči o završetku jedne od najvećih tragedija na Starom kontinentu u prošlom veku.

ХИТЛЕР СПАЛИО ПРАВИ ВАГОН У АПРИЛУ 1945: Новости  у Компјењу, где је копија вагона у коме је потписано примирје 11. новембра 1918.

Foto Profimedia

- Dolaze nam Srbi, imamo dobre odnose. Francusko-srpske veze su stare i postojane. Jedino je poslednje dve godine bilo zatišja, zbog korone - kaže nam Bernar Letam, predsednik Udruženja prijatelja muzeja u Kompjenju.

Kompjenj, u oblasti Oaze, u Pikardiji sa četrdesetak hiljada stanovnika, poznat je po svojoj raskošnoj Gradskoj kući, palati francuskih kraljeva, ali i velikim ožiljcima iz oba rata. Tu je, u maglovitim i vlažnim šumama oko grada, u vagonu u sadašnjem Memorijalnom centru Retonda, potpisano primirje.

Hitler je posle insistirao da se ovde parafira i francuska kapitulacija u Drugom svetskom ratu. U ovom gradu su Nemci zatim imali i koncentracioni logor, odakle su logoraši odvođeni u Aušvic.

Ali, vratimo se na Prvi svetski rat. Mnogi se pitaju zašto je primirje potpisano baš ovde. Istoričari smatraju da za to ima više razloga. Pretpostavlja se, tako, da su saveznici na ovaj način hteli da se kapitulacija potpiše u miru, da se izbegnu suvišni pogledi, uključujući i novinara.

Veruje se i da su tako hteli da omoguće nemačkoj delegaciji da ne bude previše ponižena. Mesto je simbolično odabrano i zato što je Pikardija dala velike žrtve u ratu, pod okupacijom i u borbama. Vodilo se računa i o tome da tu mogu da budu odvojeno stacionirana dva voza. Konačno, bilo je potrebno da se ispuni jedan sasvim praktičan razlog, da na raspolaganju budu i tornjevi s vodom, da bi snabdeli lokomotive.

1918. Kapitulacija Nemaca / Foto Profimedia

Odabran je vagon-restoran koji je preuređen za potrebe francuske vojske. Pod oznakom 2419D uključen je u saobraćaj 1914. Bio je jedan od 37 kola naručenih godinu dana ranije, u kojima su se služili hrana i piće. Kao i svi vagoni onog doba, napravljen je od čelične šasije obložene drvetom.

Saobraćao je na liniji od pariskog Monparnasa do Sen Brijeka, pa do Le Mana, da bi od 1916. išao na relaciji od stanice Sen Lazar u Parizu do Dovila i Truvila na Atlantskoj obali. U septembru 1918. je rekviriran za ratne potrebe, pa je u radionici u Sen Deniju pretvoren u kancelariju na točkovima. Od 15. oktobra te godine, dakle manje od mesec dana pre nego što će odigrati istorijsku ulogu, priključen je štabu generala Foša, savezničkom komandantu Zapadnog fronta.

Ovaj vagon uvršten je u francusku kompoziciju koja je već 7. novembra odvezena u Kompjenj na pregovore s Nemcima, čijoj delegaciji je takođe na raspolaganje bio stavljen još jedan voz. Sve se odigravalo na železničkom čvorištu, gde se danas nalazi Muzej, a odakle se tokom rata odvozila teška artiljerija na francusko-nemački front. Ima veoma malo fotografija oba voza, jer je general Foš zabranio prisustvo novinara, pa su uglavnom ostale sačuvane slike koje su krišom snimili železničari.

1940. Kapitulacija Francuza / Foto Profimedia

Precizno je zabeleženo da je poslednja seansa pregovora vođena 11. novembra od 5.12 do 5.20 ujutro. Prethodno je u 2.15, francuski general Maksim Vejgan pripremio tekst finalnog dogovora. Za stolom su sedeli, sa strane saveznika, maršal Foš, admiral britanske flote Roslin Vemis, britanski kontraadmiral Džordž Houp i francuski general Vejgan.

Pošto niko od oficira nije hteo toga da se prihvati, nemačku delegaciju predvodio je poslanik Matijas Ercberger, posle ministar, ubijen u atentatu tri godine kasnije. Oko njega su bili generalmajor Fon Vinterfeld, grof Alfred fon Oberndorf iz ministarstva spoljnih poslova i kapetan Vanselov iz carske mornarice. Na samom kraju stola nalazili su se francuski oficir prevodilac Pol Laperš i nemački kapetan Fon Heldorf. Sa strane su bili prisutni i britanski i nemački kapetani Meriot i Gejer.

Foto Profimedia

U maloj kancelariji za vezu, uz salu, bila su dva francuska oficira, major Rijedinže i kapetan De Mjeri. U bivšoj, preuređenoj kuhinji vagona, svoj posao su obavljala dva sekretara, Anri Deledik i Emil Granšam, a tu su bili i kartografi.

Ercberger je, kao civil, bio zadužen da stavi potpis sa nemačke strane, dok je u ime saveznika potpisao maršal Foš. Hroničari kažu da je Ercberger prilikom potpisivanja samo mrdnuo brkovima. Prvi je progovorio Foš.

- Gospodine Ercberger - rekao je francuski maršal, okrenuvši se najpre levo gde se nalazio general Vejgan, a zatim desno, ka admiralu Vemisu, pre nego što je nastavio: - Kao vrhovni predstavnik nacije i francuske vojske, ja, maršal Foš, svečano i zvanično proglašavam Nemačku definitivno poraženom i prepuštenom na milost i nemilost pobednicima koji uključuju saveznike Francuske.

Izgled memorijalnog centra /Foto Profimedia

Kako je to izgovorio, Foš je levom rukom stisnuo rukohvat svog mača.

- Her maršale, kao zvanični predstavnik nemačke nacije, mogu samo da se pokorim ovim rečima, kao i klauzulama koje se nalaze u ovim papirima. U 11 časova ujutro 11. novembra 1918. godine, borbe će definitivno prestati na svim frontovima - odgovorio je Ercberger.

- To je dobro, gospodine. Pozdavljam vas, dakle - zaključio je Foš.

Po potpisivanju kapitulacije, saveznici su stali mirno spram poraženih koji su se okrenuli i otišli. Tako je prestao rat.

Tada je nastala pometnja. Anri Deledik, sekretar maršala Foša je bio toliko uzbuđen, da je, kucajući finalni dokument deklaracije, indigo na kopije stavio naopako! Niko od članova obe delegacije to nije primetio. Žurilo se da bi se spasli životi onih koji su još bespotrebno ratovali. Kada su Fošu, čim su Nemci izašli iz vagona, rekli da kopije mogu da se čitaju samo uz ogledalo, kažu da se grohotom nasmejao, a Deledika ponudio čašom portoa, koju je ovaj prihvatio. Deledik, koji je tada imao 21 godinu, poživeo je, inače, sve do 1985, pa je imao vremena da natenane ispriča ovu anegdotu.

Primirje je zvanično stupilo na snagu istog dana tačno u 11 sati. Poslednji vojnik koji je poginuo bio je Ogisten Trebišon, u 10.50. Imao je 40 godina. Deset minuta kasnije zvonilo je sa obližnje crkve u Retondi, tako jako, da su dva od ukupno tri zvona, koja su prethodno "preživela" rat - napukla! Zamenjena su 1930...

Vagon koji je odigrao istorijsku ulogu, vraćen je železnici 1919. Ponovo je pretvoren u vagon-restoran i kratko saobraćao na liniji Pariz Sen Lazar - Evre, da bi vlada Žorža Klemansoa zatražila da bude izložen u Muzeju vojske u Vojno-memorijalnom centru Invalidi u Parizu. Tamo je ostao šest godina, da bi, restauriran, 11. novembra 1927, u prisustvu maršala Foša, bio postavljen na mestu gde je potpisano primirje.

Kada je, kasnije, početkom Drugog svetskog rata okupirao Francusku, Hitler je skovao plan za osvetu. Odlučio je da ponizi Francuze tako što će kapitulaciju 22. juna 1940. da potpišu baš u ovom vagonu. Hitler je došao dan ranije i, kažu, zadržao se samo 45 minuta. Stajao je jedno vreme ćutke pred spomenikom maršalu Fošu koji je ovde podignut 1937, a onda ušao u vagon i francuskoj delegaciji predao primerak dokumenta na nemačkom jeziku. Pre nego što je otišao, ne sačekavši potpis francuza, naredio je da se celo mesto uništi, a da se vagon prebaci u Berlin. Sve je dinamitirano, uklonjeni su pragovi, šine istopljene, kamenje pobacano, savezničke zastave pocepane, teren preoran, a tu posađena pšenica. Jedino je spomenik Fošu ostao sačuvan! Od eksplozije je bio zaštićen drvenom oplatom.

Hitler naredio da se celo mesto uništi, a vagon prebaci u Berlin / Foto Profimedia

Dokument o kapitulaciji je, sa francuske strane, potpisao general Šarl Luj Ancižer, a sa Nemačke maršal Kajtel. Dva dana kasnije, vagon je upućen u Berlin, gde je nedelju dana stajao izložen ispred Brandenburške kapije. Iz Berlina je sklonjen 1944, u Rulu, u Tiringiji, koja je kasnije bila deo DDR, a zatim u Ordurf, gde je u aprilu 1945. po Hitlerovom nalogu, pred nadiranjem saveznika, spaljen.

Posle pada Berlinskog zida, utvrđeno je da neki delovi vagona nisu izgoreli, kao što su amblem železničke kompanije i slova, i da su ih kao uspomenu sačuvali lokalni stanovnici, koji su ih 1992. donirali memorijalnom centru u Kompjenju.

Francuzi su posle rata, 1950. godine, pronašli vagon iz iste serije, s oznakom 2439D i uredili ga identično kao onaj koji je uništio Hitler i tu obnovili muzej.

Srpska zastava na vagonu / Foto G. Čvorović

Prilikom ponovnog otvaranja, uz vagon su vraćene i savezničke zastave. Ali, srpske nije bilo. To je bilo vreme Jugoslavije, zastava je bila s petokrakom, i nije se uklapala u dekor Prvog svetskog rata. Nepravda je ispravljena tek 2008. godine, posle ponovnog osamostaljenja Srbije. Dopisnik "Novosti" je imao priliku da prisustvuje ovoj svečanoj ceremoniji.

Tu su, pre tri godine, započele i velike svečanosti povodom obeležavanja stogodišnjice završetka Prvog svetskog rata, u prisustvu francuskog predsednika Emanuela Makrona i nemačke kancelarke Angele Merkel. Za tu priliku, Muzej je detaljno obnovljen.

"OVDE JE PODLEGAO ZLOČINAČKI PONOS NEMAČKOG CARSTVA"

U OKVIRU Memorijalnog centra postoji i spomenik Neznanom junaku na kome su u mermeru izgravirane sledeće reči: "Ovde je 11. novembra 1918. podlegao zločinački ponos nemačkog carstva, poraženog od slobodnih naroda za koje je tvrdilo da ih je porobilo." U ovom kraju, inače, ima puno tragova iz ratnog doba. U dvadesetak kilometara udaljenom Nampselu nalazi se "Bunker Kronprinca" u kojem je boravio prestolonaslednik Bavarske u leto 1918. Dugačak je 32 metra, širok 10 i visok 6. Napravljen je od kamenja kuća srušenih 1914. Nemci su ga koristili do marta 1917, kada su ga napustili, da bi se vratili u maju 1918. Prve linije fronta bile su udaljene samo tri kilometra.

Foto G. Čvorović

Dvorac u Kompjenju bio je tokom rata, na smenu, generalštab i Nemaca, i Engleza, i Francuza, a i bolnica. Tu su se od aprila 1917. do marta 1918. sastajali Žorž Klemanso, Rejmon Poankare, Ferdinand Foš i Filip Peten i donosili sudbonosne strateške odluke. Tu su se na tripartitnom sastanku 2006. sastali Žak Širak, Vladimir Putin i Angela Merkel. U blizini je i muzej sa više stotina otisaka poruka i crteža koje su po rovovima ostavljali francuski, engleski, američki i nemački vojnici.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

RED SUNCA, PA RED KIŠE: Evo kakvo nas vreme očekuje danas