PADOM despotovine Đurđa Brankovića (1459) okolnosti su se bitno izmenile, usledila je bežanija u ugarske zemlje. Nema, naravno, pouzdanih podataka o brojnosti stanovništva u tim seobama. Procene se kreću da je bilo zahvaćeno skoro dvesta hiljada ljudi. Istoričar Sima Ćirković je jedan od onih koji je te brojke dovodio u pitanje, smatrao ih je uveličanim. Tragove koje su Srbi iz tih vremena ostavili, od Srema, Banata, Slavonije, gornje Hrvatske, zasad su još neizbrisivi. Tako na početku 16. veka imamo geografske karte na kojima su oblasti – Srem i Slavonija na zapadu i Banat na istoku – označene imenom Rascia – Raška ili Rašani. O masovnosti i uticaju Srba u ovim krajevima ostali su da svedoče, do naših dana, i hrvatski etnici sa korenom „Srb”. Tako se, u „Leksikonu prezimena Socijalističke Republike Hrvatske” (Zagreb, 1976) beleže i ovi oblici: Srb, Srbaček, Srbalj, Srbanić, Srbelj, Srbić, Srbijan, Srblić, Srbljanović, Srbljinović... Tu je i etnik Rašan koji se nalazi u prostoru bjelovarskih, đurđevačkih, koprivničkih sela... U Slavoniji je opstao i etnik Rac koji potiče iz mađarskog izgovora pojma Rašanin.

Komentari (0)