"OLUJA" - ZLOČIN KOJI TRAJE: Busije - svedočanstvo neuništivog krajiškog naroda (VIDEO)
U BUSIJAMA, nedaleko od Batajnice ,početkom avgusta sve priče liče jedna na drugu, jer bude bolna sećanja na izbegličke kolone Srba, prognanih u hrvatskoj oružanoj akciji "Oluja".
Deo naselja Busije / Foto N. Skenderija
Željko Bursać povlačio se s vojskom, ne znajući gde mu je porodica.
- Nisam ni znao da li je moja porodica došla živa do naše majke Srbije. Bile su to mučne scene, usput su stajali pokvareni traktori, tu se i umiralo i sahranjivalo pored puta - priseća se Bursać.
Među poslednjima iz Knina je izašao Jovan Vučenović, čije je putovanje u izbegličkoj koloni do Banjaluke trajalo danima.
- Na traktoru, sa tugom i bolom u duši i srcu, sa 27 komšija na prikolici na traktoru, krenuli smo do Petrovca, odnosno preko Drvara, Petrovca, Ključa i Prijedora do Banjaluke. Poneli smo dva peškira i hleb koji smo imali taj dan u kući i još nešto hrane, ništa drugo... Bili smo toliko naivni da smo verovali da ćemo da se vratimo - priča Vučenović.
On se među prvima nastanio u Busijama. Na rodni kraj podseća ga žbun smilja, grožđe i smokva u dvorištu, ali i ručno rađena kubura, bukara i jedan sasvim poseban kamen.
- Kad sam 2015. išao u zavičaj, otišao sam do rodne kuće mojih roditelja, obe kuće su srušene, a pre toga verovatno opljačkane i tada sam sa kuće mog oca uzeo jedan kamen i doneo, to je uspomena baš iz zavičaja - priča Vučenović.
Busije neki nazivaju i "Krajinom na kraju grada", jer su mnogi Krajišnici i izbeglice sa drugih prostora krov nad glavom napravili upravo ovde. Složno su gradili, složno i žive.
- Prvi moj komšija je sa Banije, s druge stranu kuće komšija je iz Sarajeva, preko puta sa Korduna... Ima nas sa svih prostora i mislim da upravo zbog toga što smo doživeli istu sudbinu imamo više razumevanja i tolerancije jedni prema drugima - ističe Vučenović.
Sreten Rodić iz Splita potvrđuje da solidarnosti u Busijama ne manjka.
- Kad neko radi nešto, dođe 30 do 40 ljudi da pomogne. Neko to zove moba, kod nas se zvala akcija. Na taj način jedni drugima priskačemo u pomoć i kuće napravljene ovde uglavnom su rezultat toga - kaže Rodić.
Zahvaljujući slozi meštana, Busije danas imaju i asfalt, školu, ambulantu, a želeli bi da reše i problem kanalizacije. Izbegličke rane, kažu, nikada neće zarasti, ali danas su svoji na svome. Zavičaj je uvek s njima, jer su ga smestili u srce, pesme i knjige, poput one koju priprema Jovan Vučenović.
(RTRS)
Preporučujemo
ZAŠTO BLOKADERI HOĆE DA UBIJU VUČIĆA? Nešić i Vučićević o monstruoznim planovima (VIDEO)
BLOKADERI hoće da ubiju predsednika Aleksandra Vučića zato što im smeta Srbija kakva jeste i zato što su svesni da ni za 100 godina ne mogu da urade ono što Vučić uradi za dva dana, ističu glavna urednica portala "Novosti" Andrijana Nešić i predsednica Asocijacije novinara Srbije (ANS) Ivana Vučićević.
26. 02. 2026. u 11:01
CEO REGION JE ZGROŽEN! Evo šta je uradila takmičarka lažne države Kosovo kada je videla Srpkinju na pobedničkom postolju
BRUKA i sramota na jednom od evropskih takmičenja u tekvondou za mlade u Sarajevu!
25. 02. 2026. u 11:35
"NEMA KO DA NASEČE DRVA": Rusko selo izgubilo skoro sve muškarce u ratu u Ukrajini
U RIBARSKOM selu Sedanka, na ruskom dalekom istoku, svakodnevni život je bio težak i pre rata u Ukrajini. Većina kuća nema osnovnu infrastrukturu, kao što su voda, unutrašnji toaleti ili centralno grejanje, iako zimske temperature često padnu i na -10 stepeni Celzijusa.
24. 02. 2026. u 09:43
Komentari (0)