FUDBALSKA RAZGLEDNICA: Gde su navijači, tu je i novac
06. 07. 2016. u 08:27
Zaradim dnevno 30, 50, nekad i 100 evra, nikad se ne zna, u tome i jeste draž ove profesije, kaže Viorel
OD STALNOG DOPISNIKA: PARIZ
NEMA lepšeg hlada od onog pod kestenom. A pod njim se šćućurio Viorel. Bar tako kaže da se zove. Ne treba mu verovati. Ponos je ljudsko stanje.
- I nama je Evropsko prvenstvo. Prava prilika da se nešto zaradi. Gde ću sada da budem, ako ne ovde - kaže, i pogledom prebira po, ipak, mršavom kontu.
Ponizni čovek pred sobom postavio svoju skromnu prosjačku skalameriju. U pohabanoj kartonskoj kutiji, finansijska tričarija.
- Došao sam specijalno za ovu priliku. Ima nas iz cele Evrope. Raštrikali smo se po gradu. Gde je ljudi, tu je i ćara - zbori Viorel nemuštom kombinacijom rumunskog, romskog i francuskog.
S fudbalerima, navijačima, promoterima i funkcionerima, u Francusku je tokom Evropskog prvenstva krenula i čitava bulumenta raznoraznih korisnika. Umnožili se i džeparoši. Znaju to najbolje nemački navijači iz Lila. Ali to s Viorelom nema nikakve veze. On pošteno radi svoju rabotu. Posao, kao i svaki drugi.
- Sedimo i čekamo. Prolazi svet. Mnogi nas i ne vide. Idu za svojim brigama. Šta će ljudi. A onda se odjednom neko sagne, baci paricu, pa produži. Tad je sve mnogo lepše!
Divlji kesten raskrilio krošnju nad pariskim trotoarom. Kažu da može da doživi i do 500 godina. Ko zna koliko je ovaj star? Njegovi pravilni, usko ovalni, nazubljeni listovi, šaraju senku na Viorelovom licu. Priča se da je kesten veoma hranljiv i da su zahvaljujući njemu, preživeli i grčki ratnici povlačeći se iz Male Azije 401. godine pre Hrista. Pod njim se, sad, hrani i Viorel.
- Zaradim dnevno 30, 50, nekad i 100 evra. Nikad se ne zna. U tome i jeste draž ove profesije.
Mnogo ljudi, mnogo i ćudi, i navika.
- Domaćini su, iz mog ugla, dosta škrti. Najdarežljiviji su Belgijanci. Šteta što su ispali - otkriva svoje "navijačke" strasti.
Još koji dan, pa će lopta prestati da se kotrlja. Tad će i on na put.
- Posle ćemo negde na more. Ne na kupanje, nego u prošnju. E, kad bismo mogli u Rio - gleda u nebo.
Dok razgovaramo, prođoše neki u dresovima. Ni da zastanu. Čuvaju pare za pivo.