Snimanje “Ravne Gore”: Tragedija jednog naroda
16. 08. 2012. u 20:58
U selu Borač, na snimanju najambicioznije serije u istoriji srpske televizije, reditelja Radoša Bajića, o Jugoslaviji aprila 1941.
ŠUMADIJSKO selo Borač vrvi od žamora komunista s jedne i pristalica crkve s druge strane... Istorija se, na sreću, ne ponavlja, već je, inače mirni Borač osvojila ekipa serije „Ravna gora“ koju scenarista i reditelj Radoš Bajić opisuje kao surovu dramu o tragediji jednog naroda.
U sceni koja treba da prikaže vrenja u Jugoslaviji aprila 1941. godine, najglasniji je učitelj Živadin (Igor Đorđević). Stojeći na drvima u školskom dvorištu, agituje za komunizam dok ga pedesetak okupljenih seljana pažljivo sluša.
- Sav taj buržoaski ološ koji se godinama tovio na leđima naroda treba zbaciti - potpiruje vatru među okupljenima. - Ali, nemojte brinuti, tu je junački Sovjetski Savez, tu je bratska Rusija koja će zaštititi Jugoslaviju. Niko u svetu danas nema tako moćnu vojnu silu koja može da se suprotstavi Hitleru. Samo komunisti i Sovjetska Rusija predvođena velikim vođom, drugom Staljinom, mogu nama da donesu izbavljenje i spas.
- Nas može spasiti samo Bog, a ne anarhisti koji su streljali svog cara - uzvraća mu pop, ali učitelj ne posustaje:
- Pope, ti ne razumeš, tvoje je da sahranjuješ i da krštavaš.
Žamor među seljanima pretvorio se u koškanje, a kada je vika postala nesnosna, „stop“ Radoša Bajića vratio je okupljene u realnost. Za statiste koji su se uživeli u uloge podeljenih seljana imao je jednu zamerku:
- Odlični ste, samo negodovanje treba da bude manje bučno. Nije bitno šta mi sada mislimo, 1941. udarila je sila na državu, a ljudi nisu znali odakle će spas da dođe. Znači, negodovanje da bude kao kad prozuji pčela, samo žamor.

- Nadglasavao sam se sa glasnim seljanima što je teško, ali školovao sam se i za to - kroz osmeh priča Igor, mokar od znoja. - Super je što sam radio sa statistima, jer se tako unosi dokumentarizam u priču. Pogotovo zato što su se uživeli u uloge.
Da će „Ravna gora“ biti neponovljiva siguran je reditelj i scenarista koji naglašava da u snimanje sage o međusrpskom ratu nije ušao kako bi nadmašio popularnost serije „Selo gori a baba se češlja“.

VESELI ŠUMADINCI
MEĐU pedesetak statista koji su se našli u Boraču, dvojica su prikupila hrabrost da na kraju snimanja priđu Bajiću i poklone mu monografiju „Emir Kusturica end No smoking orkestra“:
- Mi smo iz udruženja penzionera „Veseli Šumadinac“. Oduševljeni smo vama i vašim ponašanjem i pozivamo vas da dođete da se družimo na skupu penzionera koji organizujemo svakog utorka od 19 časova. Malo smo se ustručavali da vam priđemo, ali sad vidimo da smo prišli običnom, narodnom, čoveku - u dahu su ispričali penzioneri.
drzavnik
17.08.2012. 08:50
Sigurno ce sada Bata Zivojinovic i Ljubisa Samardzic da reanimiraju one cetnike sto su "pobili" u filmovima. ha, ha, ha. Prekrajanje istorije nije vam nikada dobro islo.
Radose - majstoreeeeeeeeeeeeeeee
sta?!! sada ce mladjani pilot dalibor da nas uci istoriji?!! ovo je teska tema, ni strucnjaci jos nemaju definisano misljenje a ovome je vec sve jasno, toliko da moze i nas da poduci. ovo je opasno!!!
Velika sramota... ali mi volimo da od zločinaca pravimo svece!!!
@Lidija - Ako tebe nije sramota, onda ne treba da bude sramota ni ljude koji bi da kazu istinu! Ali, u Srbiji je to vazda bilo, fukare se bogatile, a pametni cutali! Zato smo stigli, dokle smo stigli!!!
Komentari (16)