DA NIKADA NE ZABORAVIMO NA NAJVEĆE ŽRTVE NAŠEG NARODA: Snažne reči Vučića u Donjoj Gradini - ovo je ceo govor predsednika

Novosti onlajn

23. 04. 2023. u 13:07

PREDSEDNIK Srbije Aleksandar Vučić obratio se danas na obeležavanju Dana sećanja na žrtve zločina genocida NDH u koncentracionom logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu u Donjoj Gradini.

ДА НИКАДА НЕ ЗАБОРАВИМО НА НАЈВЕЋЕ ЖРТВЕ НАШЕГ НАРОДА: Снажне речи Вучића у Доњој Градини - ово је цео говор председника

Foto: printskrin/RTRS

- Za one koji su nestali bez traga mi smo jedini trag. Ove reči su najkraći opis naše dužnosti koje imamo na ovom mestu. 

- Mi danas, osim toga da budemo trag, moramo da budemo putokaz, znak i ime za sve one koji su klani i ubijani, baš da bi im ime zauvek bilo izbrisano. Ovde su ih bacali, ređali po plitkim masovnim grobnicama bez ikakve potrebe, čak i za onom birokratskom sistematizacijom koja je krasila logore u Nemačkoj. Ne, ovde je bilo važno samo ubiti što pre, bez spiska i popisa, beleženja njihovih imena. Imena su bila nevažna posebno ako si bio Srbin, ili ako si bio Jevrejin ili ako si bio Rom. Štaviše, ubijanjem čoveka, žene, deteta, ubijano je i ime, namerno, baš kao što je namerno ubijana i njihova vera, i njihova nacija. 

- Ja ću pokušati iz nekoliko rečenica da govorim iz glave, da kažem iz srca, šta mislim o ovom najvećem svetilištu srpskog naroda. Zahvalan sam predsedniku Dodiku što već 9 godina zajednički obeležavamo i stradanje našeg naroda, i sve naše praznike, obeležavamo najvažnije datume iz naše istorije. To je važno baš zato što ja nisam beogradski Srbin, i moj otac nije bosanski Srbin, obojica smo samo Srbi. Jednako onako kao što i drugi pripadnici našeg naroda, ma odakle da su samo Srbi - poručio je Vučić. 

- Mi jesmo jedinstven narod i to nam nikada neće moći da oduzmu, i to nikada niko ma koliko se trudio neće moći da promeni. Više od 200 godina to pokušavaju i nisu uspeli da promene. Šta je ono što vidim da se promenilo? Promenilo se mnogo toga u našem odnosu prema spoljnim zbivanjima. Promenila se emocija našeg naroda. Promenila se emocija našeg naroda i naši ljudi više ne mogu da prihvate da mi Srbi budemo uvek dežurni krivci odgovorni za sve, da budemo oni koji nikada nemaju nikakva prava, da budemo oni koji su političari budućnosti samo kada se saglase sa samouništenjem ili kada čine nešto protiv svog naroda, a ukoliko bi da urade nešto za svoj narod, onda pripadaju politici prošlosti, onda pripadaju onima kojima je mesto na smetlištu istorije. To se danas promenilo. Danas Srbi na svaki način i rekao bih gotovo sasvim jedinstveno, umeju da reaguju na svaku vrstu pritiska. Na svaku vrstu pritiska koja dolazi spolja. Ne zato što su ti koji pritiskaju slabiji, naprotiv jači su, ali oni ne razumeju da kada Srbinu dozlogrdi da onda više povratka nema, da Srbin ni jaram ni zulum neće da trpi, da Srbin hoće da bude svoj na svome, i ništa više od toga. Ja ću vam dati samo jedan primer, ne smem da govorim o brojevima. Danas se održavaju izbori za okupacionog gaulajtera na severu Kosova i Metohiji. Nameravaju da uspostave vlast onik koji nemaju ni jedan ili dva posto glasova, koji ne žive na severu KiM. I za sve to tražili su i naše odobrenje, našu saglasnst, a ja sa ponosom moram da vam kažem da do ovog trenutka izašlo je svega nekoliko Srba, nisam preterao svega nekoliko Srba u sve 4 opštine zajedno. Neće Srbi niti ikoga drugoga da slušaju niti nečijim drugim interesima da služe, Srbi hoće da služe svojim interesima, hoće mir sa svima, hoće da poštuju sve, ali pre svega hoće da se bore za interese svoga naroda. Vidite, mi smo se dogovorili zajedno sa rukovodstvom Republike Srpske, da jednu važnu stvar napravimo i ja sam srećan što danas ovde vidim ne samo veliki broj ljudi nego i veliki broj mladih, iz škola, sa fakulteta, koji će da nauče mnogo toga o Jasenovcu. Jer sam pogledao nedavno istraživanje i video da u Srbiji ima mnogo onih koji ne znaju ništa o Jasenovcu. A kako da znaju kad decenijama niste smeli da učite ništa o Jasenovcu, a kako da znaju kada i danas kada hoćemo da odemo u Jasenovac oni kažu - ne, ne, ne možete da odete u Jasenovac jer vi niste podobni. Valjda, nisu nad dovoljno iz naših familija pobili ljudi, valjda nije dovoljno to što iz sela odakle je moj otac sve ugledne srpske glave, svi su u jednom danu pokupljeni i svi u gotovo istom danu ubijeni. Nije dovoljno.

- Morate da imate bolji pedogre, da budete na strani ubica, da biste mogli da uđete na to svetilište. Zato smo se mi dogovorili i to već sada dolaze zaključci vlada Srbije i Srpske, a zatim potpisujemo sporazum o tome da izgradimo memorijalni centar ovde u Donjoj Gradini, da uvek možemo da ga posećujemo, da uvek možemo da dolazimo, i da svako, i iz Srbije, i iz Republike Srpske, zna kakva je to svetinja za naš narod; a jedan memorijalni centar u našem prestonom gradu Beogradu, da svaki stranac koji dođe, da svi oni koji dođu iz bilo kojeg dela i bivše Jugoslavije, ali i bilo kog drugog dela sveta da može da poseti taj memorijalni centar i da zna šta je to što se dogodilo u Jasenovcu. Da zna kakvi su strašni zzločini ovde činjeni nad ljudima samo zato što su Srbi i samo zato što su bili pravoslavne vere. I da to nikada ne zaboravimo. Jer ne sme da nam bude teško da danas stojimo ovde, zato što je sunce, toplo je, teško nam je. A šta mislite kako je bilo onim našim precima koji su ubijani? Ako nismo u stanju to da pamtimo, ako nismo u stanju da negujemo kulturu sećanja, ako nismo u stanju da pokažemo koliko nam je stalo da to učinimo, ništa nećemo imati u budućnosti. Nismo vredni postojanja i nismo vredni opstanka. Zato je važno da ovo uradimo zajedno. Zato je važno da se ponašamo odgovorno, mudro i ozbiljno u narednom periodu. Zato je važno da razmišljamo kako da sačuvamo i naš narod, da čuvamo mir, previše smo ratova imali u prethodnom veku, ali takođe da znamo šta je naše i da od onoga što je naše ne odustajemo nijednog sekunda. Srbija će uvek da se drži međunarodnog prava baš svega onoga čega se mnogi na zapadu baš danas ne drže, makar nam o tome svakodnevno držali pridike. Jer, podsetiću vas samo na jednu stvar, da vidite kako je jednima sve dozvoljeno, a drugima ama baš ništa. Kada se raspadala bivša Jugoslavija - baš ih briga što je Jugoslavija međunarodno priznata država, prihvatićemo po republičkim šavovima, kažu, da se pocepa ta zemlja. A onda kada je trebalo da se nastavi dodatni pritisak na Srbe, onda više nije bilo važno republičke granice, onda su izvršili agresiju na Srbiju, da bi pocepali Srbiju i da bi Kosovo proglasili za nezavisnu državu. I sve to može protiv Srba. Ali ako bi Srbi ne daj Bože nešto tražili - a, to ne može. To ne može. Kada ih pitate po kom principu, kada ih pitate po kom aktu bilo kog međunarodnog zakona, nema odgovora. Nikada ga nije bilo i nikada ga neće biti. Postoji onaj jedan te isti odgovor - nemojte molim vas da pričamo o prošlosti, ajde da gledamo u budućnost, a u budućnosti nema potrebe za tim. Dakle, kad su nam sve uzeli, kad su nam sve oteli, kad pokušavaju da nas unize na svaki mogući način, e onda - nemojte više o tome. A o čemu ćemo? A o čemu ćemo ako nećemo o svom postojanju, o ponosu i dostojanstvu svog naoroda? O čemu drugo da govorimo? A na koji način da se ponašamo? Trebalo je valjda da se pravdamo svakom i juče kada smo imali prikaz vojnih sposobnosti Vojske Srbije, treba svima da se opravdamo zašto mi to radimo. I nije problem što to Švedska radi sutra, ili za dva dana, i što svaka druga zemlja to radi, postoji samo jedan problem kada to radi Republika Srbija. Jer Srbija, baš kao i Srpska, ne smeju da budu jake, mi nemamo pravo da budemo jaki, da bi svi oni bili zadovoljni, mi moramo da budemo slabi. Ali nikada nećemo biti toliko slabi da bi oni bili zadovoljni time koliko smo mi slabi. E zato ćemo mi dati sve od sebe da budemo jači, jači i jači, i svakoga dana sve snažniji, i ekonomski i politički i u svakom drugom smislu. Da više i ne pomisle kako čeznemo da budemo slabi da bismo se njima dodvorili. Teško je vreme pred nama i veliko breme pred našim naorodom. Teško vreme i veliko breme. Mi smo danas na ovim prostorima gotovo usamljeni, svi ostali bi želeli ili da trajno uzmu nešto naše, ili da se mi ne pitamo ni za šta. A naš odgovor mora da bude poštovanje koje ćemo pred njima da pokažemo, mir koji želimo da čuvamo, ali i odlučnost.

- Predsednik Dodik je rekao jednu važnu stvar. Odlučnost, odgovornost, ali i hrabrost da se sećamo svojih predaka, i koji su ovde stradali u Jasenovcu, u Donjoj Gradini, na svim drugim stratištima jasenovačkim, i ne samo jasenovačkim, od Prebilovaca, Golubnjače, Jadovna, Paga, svih drugih mesta, Siska, Jastrebarskog, dakle svih drugih mesta, ali i da istovremeno uvek razmišljamo kako da gradimo svoju privredu, svoju ekonomiju, ali i kako da čuvamo svoje vitalne nacionalne interese. I ne smemo više nikada da dozvolimo da nas dele, na bosanske, na hrvatske, na ovakve i na onakve Srbe. Koliko puta ste slušali o hrvatskim Srbima? Jeste li ikada čuli srpski Hrvati? Nikada to niste čuli, nikada to nigde niste mogli da pročitate. A "hrvatski Srbi" poštapalica, na svakom mestu možete da čujete. Pa prošle godine jedan ambasador, evo samo preko reke, pomešao čovek žrtve i dželate, on ne zna ko je stradao u Jasenovcu. I šta ga briga, šta ih briga? Samo vas molim, razmislite o ovome, hrvatski Srbi, imamo knjiga koliko hoćete, svakoga dana se o tome u svim medijima govori, kada ste čuli srpski Hrvati? Nikada, i nećete to da čujete, jer niko ne sme da bude srpski. A samo Srbi mogu da budu svačiji. E moj je poziv svima vama ovde, da mi budemo samo svoji, da budemo Srbi jedinstveni, da budemo uvek jedni drugima od pomoći, a Republika Srbija, uvek će pomagati svoj narod u Republici Srpskoj. Neka živi Republika Srpska, neka živi Srbija, i da nikada ne zaboravimo najteže žrtve i najveće žrtve našeg naroda ovde u mučeničkom Jasenovcu - zaključio je Vučić. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (343)

LEGENDA KOŠARKE ŠOKIRALA EVROPU: Evo snimka na kome krade parfeme u Beogradu (VIDEO)