Petar Pješivac: Na engleskom ne umem da sanjam

V. MIJATOVIĆ

03. 11. 2013. u 20:41

Lekar i pisac iz Australije o novom romanu i dijaspori. Roman "Povratak Ž.-a" dobio je treću nagradu "Zlatna sova"

JEZIK je jedina neraskidiva veza sa otadžbinom. Na engleskom ne mogu da sanjam. Na engleskom ne mogu da pišem.

Ovako nam govori Petar Pješivac. A on svakako dobro zna o čemu priča. O emigraciji, otadžbini, o jeziku... Pješivac je srpski lekar i pisac koji više od tri decenije živi u Melburnu. U Australiji je, pre svega, lekar. U Srbiji i bivšoj Jugoslaviji je, pre svega - pisac. Književnost je kaže njegovo noćno zanimanje.

Njegov roman "Povratak Ž.-a" dobio je treću nagradu "Zlatna sova" koju dodeljuje Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske. To je njegov četvrti i, za sada, najuspešniji roman. Predstavljen je najpre u Banjaluci, a zatim i na Sajmu knjiga u Beogradu.

- Zapravo, ja nisam ni znao da rukopis učestvuje na konkursu. Poslao ga je, krišom, jedan moj prijatelj u dogovoru sa mojim bratom - priča Pješivac. - Ali drago mi je što jesu. Ova nagrada je sjajna stvar za mene, ali i za desetine hiljada ljudi koji su sa ovih prostora, a najviše iz Republike Srpske, morali da odu tako daleko od domovine. Odlično je i za podsticanje kulturne razmene između naše dijaspore sa jedne i Srbije i Republike Srpske, sa druge strane.

BIOGRAFIJA PETAR Pješivac završio je osnovnu školu u Beogradu, srednju u Moskvi, a medicinu je studirao u Moskvi, Beogradu i Adelejdu u Australiji. Prvi roman "Ž" objavio je 2001. godine u izdanju Matice srpske. Član je Udruženja književnika Srbije i američkog PEN-a. Redovni je kolumnista nedeljnika "Srpski glas" iz Australije.

Kroz sudbinu Ž.-a revolucionara i narodnog heroja koga sudbina vodi preko Moskve do Golog otoka i, najzad, Beograda pod NATO bombama, Pješivac priča o bolnim iskustvima i tragičnim sudbinama koje se pletu u kandžama naše novije istorije.

A upravo su to sudbine koje deli većina naših sunarodnika koje Pješivac svakodnevno sreće. Jer gotovo svi njegovi pacijenti u Melburnu su "naši ljudi". Leči ih, pomaže im, razgovara sa njima, posmatra ih.

- Sve nas tamo povezuje zajednička sudbina - priča Pješivac. - Ljudi dolaze sa traumama iz rata, sa teškim iskustvima iz devedesetih godina. Sve su to ljudi koje je snašla ona čuvena kletva - dabogda imao, pa nemao. Nije lako nositi se sa tim. A proces akulturacije u Australiji zna da bude veoma bolan.

Upravo je akulturacije i sudar različitih kultura u Australiji tema nove knjige koju Pješivac trenutno piše u saradnji sa B. Vognarom - "Ovaj čovek tvrdi da se zove..."

- Naši se različito snalaze u Australiji - priča Pješivac. - Stasala je jedna nova generacija mladih rođenih u Australiji. Oni su deo društva u kojem žive, ali istovremeno su ponosni na svoje poreklo i učestvuju u životu srpske zajednice. U svim crkvenim školama uči se srpski jezik, čak je i katedra za slavistiku na univerzitetu veoma razvijena. Ponekad mi se čini da je u prodavnicama u Melburnu lakše naći srpske proizvode nego u Srbiji.

     
SAMO U SRPSKE KAFANE

- U MELBURNU sedim samo u srpskim kafanama - kaže Petar. - To su jedine oaze u kojima se još ne poštuje zabrana pušenja. Inače, sa cigaretom ne možeš ni da priđeš restoranu ili kafiću.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

alex miles

04.11.2013. 04:57

U pravu je. Sto se srpskih proizvoda tice, u Melburnu nema sta nema, cak ima i ono sto u Srbiji nema. Mozda zvuci smesno, ali tako je.

alex miles

11.11.2013. 05:16

Bas sada sam procitao biografiju ovoga momka. Interesantno ! Imam utisak da je on neka vrsta "bosanskog" lonca. ALI, nisam bas siguran ! Nema veze !

mlbrnsrb

20.11.2013. 21:58

Perin otac pok. Jovo je takodje bio divan gospodin, steta sto rano ode, pozdrav doktoru Peri, dobar doktor i pisac, srecno u buducem radu...