VIŠE od 40 ljudi platilo je glavom u surovom sukobu crnogorskih kriminalnih klanova koji traje četiri godine, otkako je u Valensiji nestao tovar sa 200 kilograma kokaina. Taj put droge "osvetljavali" su hici pripadnika dvaju zavađenih kotorskih klanova - škaljarskog i kavačkog. Ali i na bokeljskoj obali, kao i u drugim gradovima Crne Gore, Srbije, regiona i Evrope. Osim kriminalaca, u ratu su padale glave i članova njihovih familija, a bilo je i slučajnih žrtava.

- Krvna osveta u Crnoj Gori ne samo da nije nestala, već je dobila i na zamahu, ubija se usred dana - na ulici, u kućama, u automobilima, jahtama, mecima, eksplozivom, a nisu sigurni ni oni koji su na izdržavanju kazne u zatvorima. Motiv određenih kriminalnih organizacija u Crnoj Gori i u okruženju odavno više nije novac, ni primat u kriminalnim aktivnostima. Ovaj "rat" vodi se za dug u krvi, za svaku mrtvu glavu - tvrdi, za "Novosti", advokat Srđa Lješković.


PROČITAJTE JOŠ: RAT DO ISTREBLjENjA! Kavački klan krenuo u krvavu osvetu, tragaju za vođom vojvođanskog klana?

On dodaje da je krvna osveta deo običajnog prava, koje je ukorenjeno u Crnoj Gori.

- To je deo kolektivne, odnosno plemenske svesti, a i zakoni se nekad pišu u skladu sa običajnim pravom. Sveti Petar Cetinjski, kao gospodar Crne Gore, reče Crnogorcima ono što oni i sami najbolje znaju: "Vi nemate viših neprijatelja sebi, od sebe samih" - podseća Lješković.

Naš sagovornik ukazuje na to da je "neefikasan i korumpirani sistem" dao šansu mnogim kriminalcima da podmite i ne budu kažnjeni za svoje krvave pohode. Zato porodice žrtava uzimaju pravdu u svoje ruke.

Kovčezi sa telima Darka Mijovića i Nikole Jovanovića u Berlinu


- Nažalost, deca su najčešće meta osvete i najveće žrtve. Kada pogledamo prezimena ljudi koji stradaju, ili porodica koje se svete, vidimo da su to sve prezimena iz Crne Gore, Hercegovine i Albanije. Ali nekih konkretnih dokaza za osvetu obično nema, samo novinarska nagađanja i napisi. Ubistva među Crnogorcima, Hercegovcima i Albancima imaju posebnu težinu. I na taj odgovor se ne mora čekati dugo, vrlo brzo sledi revanš za ubistvo - dodaje Lješković.

Kotor / Foto V. K.


Rat kotorskih klanova počeo je ubistvom Cetinjanina Gorana Radomana u Beogradu, 20. februara 2015. godine. Stan iz kojeg je sporni tovar droge nestao pripadao je Radomanu, koji se u tom trenutku nalazio u pritvoru na Kubi zbog saobraćajne nezgode. Pričalo se tada da mu je u oslobađanju iz zatvora, navodno, pomogao i slavni Dijego Maradona. Kada se Cetinjanin vratio u Valensiju, droga je volšebno nestala, a prvi operativni nalazi istrage ukazivali su na to da je robu odneo jedan od "škaljaraca", kako bi naplatio nebrigu saboraca dok je boravio u zatvoru. I tada je puklo. Nakon ubistva Radomana usledila je crna serija surovih obračuna i likvidacija, koja je krvavi nastavak imala i nedavno u Berlinu, kada su u iznajmljenom stanu pronađena tela dvojice crnogorskih državljana - Darka Mijovića i Nikole Jovanovića, za koje se pretpostavlja da su članovi "škaljarskog klana".

Advokat Srđa Lješković

U ratu bez pobednika ginuli su i roditelji zavađenih mladića. Najpre je u naselju Dubrava u Herceg Novom ubijen Niko Roganović, otac jednog, kako se priča, vođa "kavačkog klana" Duška Roganovića, a dve godine kasnije Veselin Vukotić, otac "proglašenih" vođa "škaljarskog klana" Jovana i Igora Vukotića. Oni koji bi pukom slučajnošću izbegli smrt, ostajali bi doživotni invalidi.


PROČITAJTE JOŠ: LIKVIDACIJA CVETANOVIĆA: Osumnjičeni za ubistvo blizak "škaljarcima"?

TRADICIJA NIJE ZAMRLA

KRVNA osveta je jedan od običaja od kojih je najpoznatiji kanon Leke Dukađinija, koji se izučava u školama i na fakultetima. U njemu se navodi da ukoliko jedan čovek ubije drugoga, muški član porodice mora uzvratiti istom merom. Još u 18. veku pokušalo se sa suzbijanjem ove prakse, kada je Narodna skupština usvojila zakon poznat i kao Zakonik Petra Prvog. Za sprovođenje krvne osvete propisivane su smrtne kazne. Tokom 1815. godine sveštenik Kaluđerović propisao je oko 1.500 smrtnih kazni.