Sretenje Gospodnje je jedan od najsvečanijih praznika hrišćanstva. Po jevrejskom zakonu, svako dete je donošeno u hram 40 dana posle rođenja. Četrdeseti dan po rođenju Isusa Hrista, Deva Marija sa Josifom odlazi u Jerusalim u hram Božiji, noseći mladog Hrista, da ispuni dvostruki Gospodnji zakon, da se očisti od porođaja i da predstavi Gospodu svoje novorođenče koje je Simeon Bogoprimac primio na ruke.


Ovaj praznik je od suštinske važnosti za hrišćanstvo jer ukazuje na prvi susret Spasitelja Isusa Hrista sa ljudima.


Na Sretenje se sreću i razdvajaju zima i leto. Od Sretenja dani postaju duži, a noći kraće, pa se u narodu kaže "Sretenje obretenje".


Ako je na Sretenje sunčan dan i medvedi izađu iz jazbine i uplaše se svoje senke, pa se vrate nazad, veruje se da će zima potrajati još šest nedelja.


Ako ne vidi senku, izaći će iz svojih pećina da potraže hranu i zima je gotova.


Običaj je da se na Sretenje obavezno pale sveće jer se smatra da plamen ima skrivenu čarobnu moć i da će kuću štititi od grmljavine i drugih nesreća.


Ovoga dana devojke paze kakvog će muškarca prvo sresti. Veruje se da ako prvo sretne crnomanjastog, za takvog će se udati, a ako sretne plavog, onda za takvog. Isto važi i ako sretne zdravog, bogatog, siromašnog ili bolesnog.


Prema kanonu pravoslavne crkve Sretenje je svrstano u red Gospodnjih, ali i Bogorodičnih praznika, jer se na taj dan istovremeno veliča čistota Bogorodice koju je, kako kaže predanje, prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Krstitelja, uveo u jerusalimski hram na mesto određeno za devojke.


Praznik se slavi od vremena cara Justinijana, u crkvenom kalendaru je obeležen crvenim slovom, a u Srbiji ima veliko značenje i simboliku.


Sretenje se slavi i kao krsna slava.


(Telegraf.rs.)