Muke najtežih pacijenata: Nema gde ni da se umre
13. 12. 2013. u 08:32
Šest ustanova ima jedinice za palijativnu negu, kapaciteti mali. Mnogi bi u bolnice, jer porodice odbacuju stare i bolesne
NAJTEŽI pacijenti kojima medicina više ne može da pomogne, u Srbiji su prepušteni sami sebi, a ako ne mogu da računaju ni na brigu porodice, nemaju gde dostojanstveno ni da umru.
U bolnicama za njih nema mesta, jer kada lekari zaključe da terapija više ne može da pomogne, piše se otpusna lista. Za njih se sada prave posebne jedinice - za palijativno zbrinjavanje. Od početka meseca otvorene su u tri centra: u Čačku, Ćupriji i Pirotu. Do kraja godine takvu jedinicu dobiće i Kikinda, a do sredine sledeće još devet bolnica. Iskustva centara u Valjevu, Zrenjaninu i Somboru, gde postoje ove službe, pokazuju da je neophodno mnogo više od 300 kreveta, koliko će ih ukupno biti za palijativno zbrinjavanje u 28 centara do 2015. godine.
- Imamo osam kreveta za palijativu, ali to što ovde dobijaju nije baš nega kakva je planirana - kaže dr Vesna Banović sa odeljenja onkologije sa palijativnom negom u Zdravstvenom centru Valjevo. - Čitav koncept palijativnog zbrinjavanja je pogrešno shvaćen, ne samo među obolelima i porodicama, koje bi teškog bolesnika najradije trajno smestile u bolnicu, nego i među doktorima. Pacijentkinja je osam meseci ovde ležala posle pokušaja suicida. Mnogi ostanu na odeljenju do smrti.
U valjevskoj jedinici u sobi leži šestoro ljudi. I sama doktorka Banović priznaje da uslovi nisu sjajni: ponekad su u istoj sobi muškarci i žene, a u palijativnoj jedinici ne mogu da se primene ni sva dijagnostika, niti sva terapija. Sada imaju pacijentkinju od 84 godine, kojoj i nije mesto na ovakvom odeljenju, ali porodica je neće.
Za jedinicu u Valjevu zaduženo je šest lekara. To su isti doktori.
Palijativno odeljenje u čačanskoj bolnici ima osam postelja,a o pacijentima brine sedam sestara i lekar.
Bolesti koje zahtevaju palijativno zbrinjavanje su uglavnom maligni tumori, kardiovaskularna oboljenja, dijabetes sa komplikacijama, opstruktivne bolesti pluća, HIV/AIDS, ali i traume.
- Dostojanstvo najtežih bolesnika, za koje nekada nema leka, mora biti briga socijalnih radnika, defektologa, psihologa, porodica, duhovnika - kaže ministarka zdravlja Slavica Đukić Dejanović. - Za 2014. Ministarstvo je opredelilo 17 miliona dinara za ove namene, a pomoć pristiže i iz evropskih fondova.
Mirko
13.12.2013. 08:49
Kako dajes, tako ce ti se i vratiti. Nije tesko, biti covek u pravom smislu! Mladi zaboravljaju da ce i oni b iti starci i starice.
@Mirko - malo bezobrazan komentar!! tim ljudima treba nega 24 sata jer najcesce ne mogu da ustanu iz kreveta. ja moram da odem na posao. tamo me niko ne pita da li moram nekog da cuvam kod kuce a ne mozes biti na bolovanju 6 meseci. nemamo svi novac da platimo privatne negovatelje! i to nema veze sa tim da li je neko covek u kom god smislu.
@Mirko - Zato i plaćamo poreze i zdravstveno socijalne zaštite...Treba uraditi preraspodelu novca korektno, Država se i u ovakvim sutuacijama treba osećati.
@Mirko - Ne radi se ovde o starima, nego o pacijentima u poslednjim fazama teskih bolesti. Verujem da je za porodicu izuzetno tesko da se brine o njima, na vise nacina... treba to umeti, treba se mnogo posvetiti, nije to tako jednostavno da samo kazes da neko "nece". Nisu svi bolnicari sa neogranicenim vremenom na raspolaganju. Treba da postoji pravo palijatvno zbrinjavanje u bolnicama, to bi bilo mnogo bolje nego da taj teret pada na porodicu.
@Mirko - Tačno takav komentar će dati tvoji potomci kada ti dođeš na red. Bićeš teret ljudima koji imaju obaveze. Onaj gore pamti pa će te i darivati. Sada si ubeđen da ćeš na neku foru eskivirati smrt. Da li smeš da staviš neki dinar na tu opciju? Nadam se da ćeš se setiti kako se postupa sa starima i umirućima kada dođe tvoj trenutak.
Komentari (16)