Kao diplomac pozorišne režije na FDU, Patrik Lazić je Beogradskom dramskom pozorištu ponudio dramatizaciju poznatog (kontroverznog) filma Dalibora Matanića "Fine mrtve d(j)evojke", po scenariju možda trenutno najboljeg regionalnog dramskog pisca i scenariste Mate Matišića, ostavljajući na repertoaru vrlo zanimljivu i uspešnu predstavu.


Kako je pozorišna verzija već izvedena, pre desetak godina u Hrvatskoj, nije poznato, ni da li se Lazić koristio postojećom dramatizacijom (čijom?), ili je sam inscenirao izvrstan Matišićev scenario (reditelj je potpisan i kao adaptator teksta). Ovo pitanje smatramo izuzetno važnim, jer je predstava u BDP u potpunosti pratila tekst i odnose, koji su u njemu fiksirani. Reditelj, vrlo dobro gradeći dramaturgiju detekcije, nije zalazio u nesigurne vode repoziciranja likova, niti je sprovodio dodatnu psihološku analizu zlodela komšiluka nad dve gej studentkinje, koje su slučajno u njihovoj zgradi iznajmile stan. Tako je ono što je u filmskoj dramaturgiji vrlo značajno (preteće kloparanje voza, koji će ubiti silovatelja jedne od devojaka, sirotinjsko okruženje predgrađa, opšta rugoba, prostora i karaktera) zamenjeno ogoljenom (odličnom) glumačkom igrom, uz nekoliko nerealističkih detalja (kloparanje voza, zvonjava telefona). Glumačka podela učinila je, uz odličan dramski tekst, koliko mračan, toliko i pun humora, da predstava "Fine mrtve d(j)evojke" zaživi punim životom i angažmanom protiv nasilja nad drugošću i socijalne i duhovne bede, koja od ljudi (komšija) stvara zlotvore. Lezbijska veza Ive (Milena Predić) i Marije (Ivana Nikolić) scenski je opravdana sa mnogo mere i ukusa, bez suvišnih detalja, koji bi je stavili u prvi plan zbivanja. Svi ostali, stanodavka Olga (Jaranka Selec), čiji sin siluje Ivu (Milan Zarić), već mrtav u vreme događanja u predstavi, njen potlačeni muž (Zoran Đorđević), prostitutka Lidija (Paulina Manov Đurđević), ginekolog Perić (Ivan Tomić) i njegov autistični sin Ivica (Teodor Vinčić), bolesni domobran Lasić (Daniel Sič) i njegova manipulativna žena (Slađana Vlajović), lažni sveštenik (Vladan Milić) - svi su mudro stavljeni u situaciju istrage koju, zbog nestanka Ivinog deteta, vodi Inspektor (Ivan Zarić), pa imaju puno pravdanje da ispričaju svoju verziju događaja.


Silovatelj gine pod točkovima voza, Marija nastrada, Iva se uda i dobije dete bivšeg partnera, Olga ga otme, misleći da je od njenog sina, muž je ubija i vraća dete... A komšiluk nastavlja svoju "zločinačku udružbu", do sledeće prilike da nekom uništi život.


Pročitajte još: Pozorišna kritika: Distopija o živoj ženi


Priča poznata... Utoliko je uljudno pitanje da li je bilo neophodno igrati predstavu na hrvatskom jeziku, iako je u scenariju, zaista, reč o katoličkom okruženju. A da je dodato još jedno značenje, da li bismo se bolje prepoznali u tome? Bez nadmoćnog osmeha uz Sartrovu "Pakao, to su drugi", jer će tako izostati diverzija na ovdašnje komšijske zločine.