Dušu ugradio u crkve

J. BANjANIN

09. 08. 2019. u 20:05

Na Novom groblju stotine poštovalaca ispratile na večni počinak velikog arhitektu, opelo mu služio mitropolit Amfilohije

Душу уградио у цркве

Dušan Milovanović govorio o bogatom Ristićevom opusu / Foto N. Fifić

UZ pojanje crkvenog hora juče je na Novom groblju na večni počinak ispraćen arhitekta Predrag Ristić (1931-2019). Od darovitog umetnika poznatog kao Peđa Isus, iza koga je ostalo troje dece i dvoje unuka, oprostili su se rodbina, prijatelji, kolege i stotine poštovalaca. Opelo mu je u Crkvi Svetog Nikole, uz blagoslov patrijarha Irineja, služio mitropolit Amfilohije.

- Naš pokojni Peđa Ristić slušao je reč Božiju i verovao onome koga je Bog otac poslao. Zato prelazi iz prolaznog, ništavnog života i zadobija život večni - započeo je oproštajni govor Amfilohije. - Upoznao sam ga još u vreme dok sam bio student. Posle mnogo godina, kada sam se vratio iz inostranstva, razgovarali smo o gradnji hramova. Tokom čitavog svog života gradio je jerusalimske hramove i pravio svete kolače od drveta i kamena. Peđa je zaista bio i ostaće za dugo vremena jedan od najznačajnijih crkvenih arhitekata srpskog pravoslavnog naroda.

Amfilohije je podsetio kako se Ristić 1956. godine usudio da na Arhitektonski fakultet odnese diplomski rad o obnovi Saborne crkve.

- Peđa je ugrađivao sebe i svoju dušu u hramove. Ostavio je iza sebe vidljivog traga lepote duše i darovitosti uma. Dar koji je dobio utrošio je da, kao što je napisao u svojoj knjizi, mesi duhovne kolače. On sada odlazi da se sretne sa Isusom, čije je ime nosio, da od njega dobije konačnu pohvalu za sve što je uradio. Istovremeno ostaje ovde kao jedna od najznačajnijih ličnosti naše crkve i naroda.

Amfilohije je istakao da zadužuje njegovog sina Savu da po Predragovom nacrtu podigne spomen-obeležje na Ratnom ostrvu svima ubijenima u Jasenovcu.

Od pravoslavnog graditelja, lepenca, marginalca, medijalca i slobodnog mislioca oprostio se i istoričar umetnosti Dušan Milovanović:

- Život njegov lako ćemo prepoznati kao neprekidnu borbu s nečastivima, bilo da su dolazili od vlasti ili nerazumevanja ljudi iz struke. I pamtićemo njegov herojski otpor i u svemu pobedu nad silama mraka, o čemu govori njegovo veličanstveno delo. Treba znati da nikada, niko i nigde nije sagradio 150 hramova, od čega vam se, samo pri pomisli - mora zavrteti u glavi.

Mitropolit Amfilohije

Predsednica ULUPUDS-a Lidija Jovanović primetila je kako je Predrag plenio stvaralačkom energijom i duhovnošću, neumorno radeći celog života:

- Njegov smeli intelekt, nesvakidašnja životna energija i snaga opservacije, velika veština i vanredna vedrina pripovedanja, izumiteljski duh, slaganje muzike i matematike, majstorstvo crtanja, iznošenje složenih teorija rekonstrukcija preistorijskih arhitektura ili teorija akustike kroz slike i priče, uz nebrojena izvedena i neizvedena arhitektonska ostvarenja, najplodonosnija u crkvenom graditeljstvu na ovim prostorima i širom sveta, govore ne malo o Peđinoj renesansnoj prirodi.

Profesor Milo Lompar je nad porodičnom grobnicom u oproštajnom slovu istakao kako je Peđa oličavao generaciju koja je stasavala u ratu, ali i duh Beograda.

- Bio je u mnogo čemu moderan zato što je bio pravoslavan. Pokazivao je životom da je pravoslavlje ono što ne sprečava čoveka, nego podstiče slobodu i duh u njemu. Takođe je osećao dramu našeg naroda u svim njenim valerima. Sve to činilo ga je jedinstvenim likom Beograda, Srbije, ali i Evrope i iznad svega čoveštva - zaključio je Lompar.

Predrag Ristić

POMEN U PODGORICI

U Sabornom hramu Vaskrsenja Hristovog u Podgorici juče je služen pomen Predragu Peđi Ristiću, koji je, po rečima protojereja Predraga Šćepanovića, sebe ugradio u bisere savremene crkvene arhitekture, kao što su podgorički i Saborni hram Svetog Jovana Vladimira u Baru.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Petko

09.08.2019. 20:21

Za njegovu dusu ne moramo da se molimo. Bio je dar od Boga, dar kakav ce Srbi po pravilu ceniti tek nakon njegovog fizickog nestanka. Ostajemo bez ovakvih velikana, bez njih nam je nesigurna buducnost.

Hermes

09.08.2019. 22:19

Uvek sam se pitao kakav je unutrašnji svet ljudi koji grade crkve a zamislite tek više od stotinu crkava?! Na kraju nije sahranjen u nekoj od njih. Koliko znam, vekovima nakon smrti, Đoto i Bruneleski su sahranjeni u kriptu firentinske katedrale. Treba misliti o tome.

Мр Радомир Шћепановић

10.08.2019. 15:13

Вечна слава великом човеку!