Neobična knjiga o amerikanizaciji pop kulture

D. MATOVIĆ

22. 09. 2012. u 22:31

Sa Zapada je sve prihvatano, od farmerki, filmova, pozorišnih predstava, slikarstva, ali je istovremeno bilo i nelogičnih zabrana

AMERIKANIZACIJA u raznim oblastima života, pa i u kulturi, već je izvesno vreme predmet naučnih razmatranja. Nedavno objavljena knjiga "Koka-kola socijalizam" Radine Vučetić, sa podnaslovom "Amerikanizacija jugoslovenske popularne kulture šezdesetih godina 20. veka", u izdanju "Službenog glasnika", predstavlja značajan prilog tom istorijskom i kulturološkom istraživanju.

"Koka-kola socijalizam" je knjiga o velikoj Jugoslaviji, o Titu, ali i o malim, običnim ljudima, koji su slušali džez muziku, išli na Kalemegdan na igranke, gledali američke filmove. Tih godina vladala je socijalistička ideologija, upakovana u kapitalističko ruho, sa Zapada je sve prihvatano, od farmerki, prvih samoposluga, predstava na Bitefu, slikarstva Endija Vorhola, filozofije Markuzea, ali je sa druge strane bilo i nelogičnih i neosnovanih zabrana - filmovi "crnog talasa", pozorišna predstava "Kad su cvetale tikve" Dragoslava Mihajlovića...

NA DVE STRANE U Jugoslaviji, okrenutoj na dve strane, svirao se i pevao rokenrol, ali i pesme o Titu, gledali su se američki filmovi, ali i o NOB-u, deca su gledala Diznijeve crtane filmove, ali su polagala i pionirsku zakletvu, pila se koka-kola, ali i ruski kvas, išlo se na Gitarijadu, ali i na sletove povodom Dana mladosti... Tih godina američki "Tajm" je ocenio Jugoslaviju kao zemlju pola Karla, pola Gručo Marksa i kao "nekomunističku komunističku zemlju".

- U toj Jugoslaviji su i nemoguće stvari bile moguće - navodi autorka. - Proces amerikanizacije tekao je kao deo širih procesa hladnoratovske propagande. Jugoslavija se posle sukoba sa Sovjetskim Savezom sve više okretala Zapadu, a prihvatanje američke kulture imalo je za cilj da pokaže kako je jugoslovenski sistem liberalan.

Šezdesete godine su bile veoma dinamične. To je decenija koju su i na svetskom, i na jugoslovenskom planu obeležila značajna politička, kulturna i društvena dešavanja: kubanska raketna kriza, podizanje Berlinskog zida, Vijetnamski rat, ubistvo Kenedija, ali i seksualna revolucija, hipi pokret, studentski protesti, let na Mesec, pop-art, muzika "Bitlsa", "Rolingstonsa", Džimija Hendriksa i "Dorsa", filmovi "Doručak kod Tifanija", "Odiseja u svemiru", "Do poslednjeg daha", "Sladak život"...

POŠAST ZA NEPROSVEĆENE TOKOM šezdesetih u nekim intelektualnim krugovima postojao je izvestan otpor prema amerikanizaciji kulture. Tako je bilo moguće da se s prezirom gleda na američke filmove, a uživa u filmovima Kurosave, Bergmana ili De Sike ili da se u pozorištu gledaju Sartrove "Prljave ruke", a ne "Kosa". Da se prezire džez i rokenrol, a sluša klasična muzika, Šarl Aznavur ili Edit Pjaf. Među retkim protivnicima amerikanizacije bio je i akademik Dobrica Ćosić, koji je upozoravao: "Masovna kultura Amerike iskušenje je naše zaostalosti i ta kultura osvaja naš prostor. Veselo joj se predajemo. Dubljih otpora nema, a ta kultura je prava pošast za neprosvećene ljude."

- Jedna slika Jugoslavije šezdesetih je "ružičasta" i vrlo netipična za zemlju sa komunističkim sistemom, druga je potpuno različita - navodi autorka.

Holivudski hitovi stižu u Jugoslaviju, a američki film dominira bioskopskim repertoarom. U partizanskim filmovima glume holivudske zvezde poput Ričarda Bartona i Orsona Velsa. Najveći džez majstori nastupaju kod nas, Jugoslavija dobija i svoj džez festival. Tvist se igra po celoj zemlji, održavaju se velike izložbe savremenog slikarstva. Sa druge strane u zatvor odlaze kritičari sistema - Milovan Đilas i Mihajlo Mihajlov. Otvara se nacionalno pitanje, demonstrira se zbog rata u Vijetnamu, demonstrira se na Kosovu, ali i protiv stanja u državi. Dolazi do prve sudske zabrane jednog filma ("Grad"), pokreće se kampanja i protiv filma "Jutro", uz obrazloženje da ruši partizansku tradiciju, a "Zaseda" je povučena iz bioskopa. Zabrane se dešavaju i u pozorištu, na kaznu zatvora od šest meseci osuđen je Zoran Gluščević, tadašnji glavni urednik "Književnih novina"...

- Dve krajnje oprečne slike istog perioda otvaraju neminovno pitanje kakva je zaista bila jugoslovenska realnost - zaključuje autorka ovog dela.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (11)

Ljubomir

22.09.2012. 23:37

Jel' moze da prodje bar jedan dan a da Novosti ne objave sliku ili neki clanak o svom nikad prezaljenom Titi?? P.S. Za one sa IQ

zoks

23.09.2012. 13:11

@Ljubomir - Sliku najveceg srbomrzca moraju da prikazuju,jer nas opet uvaljuju u "bratstvo i jedinstvo" koje sada nazivaju regionalna saradnja!Vazno je da je velikom broju Srba vazniji tudjin od svojeg!Navedite mi jednog jedinog Srbina koji je bio hrvatima ono sto je tito Srbima?Nema ga!Nisu hrvati naivni i blentavi kao Srbi,pa da tudjinu veruju!To su u stanju samo "bistroumni" Srbi!

Milos Nedic-Beograd

23.09.2012. 02:30

Yugoslovenska realnost je bila takva da bih uvek dao "stotinu buducnosti za onakvu jednu proslost".Ziveli smo nesto sto niko nikada nece "ziveti" i imati, a onda je neko dosao i "upalio svetlo", a tako nam je bilo lepo u tom "mraku".Bila je to najlepse napisana bajka.Danas se pise horor i ostavlja u nasledje bez buducnosti.

zoks

23.09.2012. 13:07

@Milos Nedic-Beograd - Ante Pavelicu@ pozivate se da je ta Jugoslavija bila super,je li?Pa kako to da zalite za njom,a govorili ste i rasturali tu istu Jugoslaviju jer je tvorevina Srba,i da su Srbi u njoj vladali,i da se morate od srpske vlasti pod hitno osloboditi!?Meni sa niskim QI ne treba da je isti mnogo visok da bih video nelogicne stvari!Jugoslavija vam je bila dobra,ali nije srpska vlast u istoj!Logicno,a?

Milos Nedic-Beograd

23.09.2012. 02:32

@Ljubomir, izgleda da tvoj IQ i nije veci od broja tvojih cipela.

Dejan

23.09.2012. 03:40

Najboljem našem reditelju Jovanu Joci Jovanoviću je u suštini zabranjen rad jer je bio previše urban i ispred vremena, njegov film "Mlad i zdrav kao ruža" je defakto zabranjen posle 2 prikazivanja i tek 2006 je prikazan na Festu, gde bi nam bio kraj da je on pravio filmove sedamdesetih, taj film je preteča filmova taksista tj. ukadene su neke ideje filma, rođeni ubice itd Jovanović je gledao američke filmove u Jugoslovenskoj Kinoteci i on se uklapa u to amerika/jugoslavija kombinaciju

Dejan

23.09.2012. 03:54

Da dodam, svaka čast na članku jedan od boljih, da dodam i borba crnaca za svoja prava, ubistvo lidera Martina Lutera, o šezdedesetim treba češće pisati jer su to godine koje su veoma značajne za život kakav danas vodimo..Da dodam i da šezdesetih tačnije 1969 kratki film Jovana Joce Jovanovića "Izrazito ja" u Njujorku dobio nagradu kao najbolji mladi film, a u žiriju je bio tvorac pop arta Endi Worhol kao i Stiven Spilberg, i to je sve istina a komunisti su ga zabranili

Milutin

23.09.2012. 07:41

Ex Jugoslavija je 'osvajana' vestern filmovima gde smo mogli videti kako glavni junak ubija svog protivnika, a da i ne trepne, a posle puse u cev revolvera! Posle nam ti 'kulturni' narod kaze da smo mi zaostali i da smo divljaci i mirne duse nas bombarduju! Mirne duse ubijaju nasu decu na nosama! Mi, kao zombiji, slepo trcimo toj kulturi, za koju kulturne nacije kazu da je kvazi kultura! Ali mi, bez obzira na sve, i dalje trcimo njima i oponasamo ih, cak i jezik svoj kvarimo da bi licili na njih