SRPKINJE NAVIKLE NA TROFEJE!Tamo gde je stao Terzić, nastavio Italijan Santareli

Slobodan Krstović

15. 10. 2022. u 19:23

NEKAD su se odbojkaši dičili kontinuitetom osvajanja medalja.

СРПКИЊЕ НАВИКЛЕ  НА ТРОФЕЈЕ!Тамо где је стао Терзић, наставио Италијан Сантарели

FOTO: FIVB

Kada je plave vodio Zoran Gajić, sada predsednik OSS, nisu silazili sa postolja od 1995. do 2001. godine. Kada se povukao u leto 2002, na SP u Argentini iste godine bili su četvrti.


Devojkama su nekad "orlovi" bili uzor i inspiracija da streme najvišim ciljevima, a sada oni mogu da se ugledaju na njih. Posle berićetnih i sušnih godina od 2015. ne silaze sa pobedničkog postolja.

Ne zaboravimo da su medalje počele da osvajaju 2006. (svetska bronza), ali da su posle evropskog srebra 2007. na trofej čekale četiri godine, kada su u Beogradu pokorile Evropu. I ponovo je usledila pauza do te 2015, koja će se pamtiti po bronzi na Evropskim igrama, srebru na Svetskom kupu i trećem mestu na EP u Holandiji.


Već na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru 2016. najavile su velike mogućnosti, ali ih je u finalu Kina sprečila da se raduju zlatu. Zato su izabranice tadašnjeg kormilara Zorana Terzića 2017. na impresivan način, bez kapitena Maje Ognjenović i sa povređenom Milenom Rašić, predvođene moćnom Tijanom Bošković osvojile posle šest godina drugu evropsku krunu. Bio je to uvod u zlatan niz, jer su 2018. u Japanu pokorile svet posle trijumfa u finalu nad Italijom (3:2) i 2019. u Ankari odbranile tron na Starom kontinentu. Reprezentacija je bila u silnom naletu, svi su sa nestrpljenjem iščekivali Olimpijske igre 2020. u Tokiju, kako bi se na najlepši mogući način zaokružio olimpijski ciklus.


Međutim, 2020. je u sportskom smislu uništila pandemija korone i godinu dana kasnije naša selekcija nije bila na onom željenom nivou na kojem je trebalo da bude. Terzić nije mogao da računa na Bojanu Drču i Stefanu Veljković, koje su postale majke, Brankicu Mihajlović je mučila povreda. Ipak, nije se skrenulo sa trofejne staze, osvojena je bronza, a potom na EP u Beogradu i - srebro.


To finale sa Italijom (1:3) u prepunoj "Areni" bilo je i oproštajno finale za selektora Zorana Terzića, koji je sebe ugradio u najveće uspehe ženske odbojke. Povuklo se nekoliko devojaka i trebalo je pronaći stručnjaka spremnog da nastavi putem koji je trasirao legendarni trener.


I čelnici Saveza odlučili su da prvi put u istoriji poverenje ukažu strancu - Italijanu Danijeleu Santareliju. Mladi stručnjak dokazao se na klupi Koneljana, uspešan je bio i kao selektor Hrvatske. Hrabro je preuzeo kormilo Srbije, nije se uplašio izazova, verovao je u svoje znanje i talenat devojaka, vratio Jovanu Stevanović, šansu pružio nekim mlađim devojkama, pre svih Sari Lozo, nije se žalio što Maja Ognjenović ne može da se priključi reprezentaciji, kapitensku traku dao Tijani Bošković.


Da je na dobrom putu videlo se u Ligi nacija, gde je bez najbolje igračice sveta, reprezentacija osvojila zlatnu medalju. Pošto je dobro udario temelje, od avgusta je krenuo u stvaranje pobedničke taktike za SP u Holandiji i Poljskoj. Negovao je Tijanu Bošković, koja se pokazala kao pravi lider ekipe, uspeo je da vrati u formu povređene Bjanku Bušu i Brankicu Mihajlović, pokazao devojkama da na sve računa i da svaka ima svoju ulogu, makar i za jednu rotaciju. Mada je Boškovićeva prva zvezda šampionata, videlo se da su devojke timskim duhom lomile otpor svih protivnica do finala, gde su se sinoć u Apeldornu protiv Brazila borile za svoju drugu titulu prvaka sveta. 

Bonus video: KAD DRŽAVA BRINE O ŠAMPIONIMA! Kako su se nizali uspesi Srbije u 2021.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SRBIN PRVAK TURSKE: Slobodan Kovač i bankari” zaključali šampionsku krunu