MAJA OGNJENOVIĆ: Srbija je moja snaga

S. KRSTOVIĆ

12. 08. 2021. u 10:00

U ODBOJCI je kalendar takmičenja surov. Samo desetak dana po završetku Olimpijskih igara u Tokiju, naše bronzane dame počinju napad na treće uzastopno, ukupno četvrto, evropsko zlato na šampionatu u Srbiji, Hrvatskoj, Rumuniji i Bugarskoj, čija će završnica biti u Beogradu.

МАЈА ОГЊЕНОВИЋ: Србија је моја снага

FOTO: M. Vukadinović

Zato se nameće dilema da li će Maja Ognjenović i drugarice imati snage da izdrže pakleni ritam.

- Svakako da dva-tri dana nije dovoljno da se odmorimo posle Tokija, jer je došlo do zaista velikog premora, imajući u vidu da smo krenule 10. maja, što znači da smo tri meseca u trenažnom procesu. Ali, ono što sledi je nešto veliko. Sa velikim nestrpljenjem iščekujemo šampionat. Ne želim da verujem da umor i neke druge stvari mogu da utiču na nas, jer je EP naš san, daj bože da treći put zaredom osvojimo zlato - kaže vidno iscrpljena Maja Ognjenović.

SNAGA "DESETKE"

MAJA Ognjenović godinama nosi "desetku", koja se decenijama veže za najbolje sportiste sveta. Posebno je značajna u fudbalu...

- Mislim da ima simbolike. Imajući u vidu kakvi su sve igrači na globalnom nivou nosili dres sa brojem 10, mislim da, ipak, ima nešto što svakog od nas broj dresa predodredi za ono šta će ga sačekati u karijeri - primećuje Maja.

Duša naše reprezentacije još pamti 2011., kada su u "Pioniru" u finalu, 0:2 protiv Nemačke pretvorile u 3:2 i prvu evropsku krunu.

- Motiv je veliki što ćemo igrati pred domaćom publikom. Za mene je najveći motiv to što ćemo igrati kod kuće posle 10 godina - podvlači Ognjenovićeva.

Ideolog igre Srbije veruje da će devojke odnekud izvući snagu za novi podvig:

- Verujem u ovu bronzu. Ovo što smo postigle za mene je fantastičan uspeh, a i ostale devojke razmišljaju na taj način. Pre nego što smo otišle u Tokio ja sam rekla da i ako se ne daj bože desi neuspeh ili osvoji medalja biće podjednako emotivno pražnjenje. Nadam se smo napravile nešto veliko, da će to da nas usmeri u dobrom pravcu.

Maestralna tehničarka je kapiten reprezentacije od 2012. godine i priznaje da od tog trenutka sve proživljava veoma emotivno.

- To je posebna uloga, koja predstavlja zadovoljstvo i čast, uloga koja nosi dozu odgovornosti u mom slučaju i straha od nekih drugih emocija, pre svega lepih, ali i onih manje lepih. Pogotovo kada to traže od 2012. Taj niz od deset godina koliko predvodim jednu sjajnu generaciju, predstavlja poseban osećaj i posebnu emociju - ističe Maja.

TURNIR STVARNO TEŽAK

FOTO: N. Skenderija

- VIŠE puta sam rekla da je turnir bio stvarno težak. Igre ne mogu da se porede sa svetskim ili evropskim prvenstvima. Možda malo preterujem kad pričam o terminima u kojima smo igrale, ali to su činjenice koje ne mogu da se zanemere, jer kada se na najvećem takmičenju pojavi termin u 9.00, a dvorana je udaljena sat vožnje autobusom, to su detalji koji sigurno utiču na psihološko stanje sportista. Ostalo, uključujući i epidemiološke mere, prilično je dobro funckionisalo, tako da nosim lepe uspomene - kaže Maja.

Devojke su u Tokio krenule po zlato, ali su se i te kako radovale bronzanoj medalji:

- Mislim da u ovom trenutku nije bilo realno očekivati najsjajnije odličje, zbog svih stvari s kojima smo se susrele, negde na putu, pre OI i na samim Igrama. Mislim da moramo da budemo zadovoljne ovim što smo postigle, kao i da nismo svesne koliko ova naša bronza sija zlatnim sjajem.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna