VREMEPLOV: Belfast večno zahvalan Jugoslaviji

Momčilo POPOVIĆ

31. 03. 2022. u 11:00

Tu utakmicu na ovim prostorima verovatno niko više ne pamti. Ali, susret odigran 16. aprila 1975. u Belfastu na stadionu "Vindzor park" ima posebno, počasno mesto u analima Fudbalskog saveza Severne Irske! Jugoslavija je pristala da bude prva reprezentacija koja će posle gotovo četvorogodišnje suspenzije zbog građanskog rata odigrati meč sa Severnom Irskom na njihovoj teritoriji!

ВРЕМЕПЛОВ: Белфаст вечно захвалан Југославији

Foto arhiva VN

Bila je to utakmica u okviru grupe 3 kvalifikacija za EP, u kojoj su akteri još bile Norveška i Švedska.

Severni Irci i danas sa velikim poštovanjem govore o odluci FS Jugoslavije, tim pre što naš nacionalni savez nije bio u obavezi da pristane da gostuje u Belfastu. Da nismo tako odlučili, Irci bi nas dočekali negde na teritoriji Engleske, kao što su to činili u međuvremenu. Poslednji meč pre toga, na svom terenu odigrali su u kvalifikacijama za EP 1972. protiv Sovjetskog Saveza. Na tom istom "Vindzor parku" 13. oktobra 1971. bilo je 1:1. Posle toga bili su domaćini u Londonu, Glazgovu, Liverpulu, Šefildu, Halu i Koventriju.

UEFA je posle rasplamsavanja građanskog rata u Severnoj Irskoj odlučila da ta reprezentacija, zbog ogromnog rizika od terorističkih napada IRA, domaće mečeve igra van granica zemlje. Budući da Republika Irska zbog prirode društvenog sukoba nije dolazila u obzir, logičan izbor je bio Engleska. Međutim, politička nestabilnost je potrajala, pa se sve to odužilo.

Foto arhiva VN

 

U proleće 1975. Severna Irska je prvu domaću utakmicu u kvalifikacijama trebalo da odigra protiv Jugoslavije. Pre toga su gostujući izgubili od Norveške (1:2), a zatim na opšte iznenađenje pobedili Švedsku u Stokholmu (2:0). Jugoslavija je startovala pobedom nad Norveškom na Stadionu JNA 30. oktobra 1974. - 3:1 (Vukotić 43, Katalinski 58. i 72 - Lund 36).

Iz Belfasta je stigao predlog da se igra na "Vindzor parku", naravno uz sve bezbednosne garancije. Iz Beograda je stigao potvrdan odgovor, što nam Severni Irci nikada nisu zaboravili kao gest dobre volje i prijateljstva.

Da je tako, videlo se po nekoliko momenata na licu mesta. Na tribinama je bio istaknut poseban, deset metara dug transparent, na kome je pisalo HVALA VAM ŠTO STE DOŠLI U BELFAST.

Izlazak reprezentacija na teren ostao je kao slika za istoriju fudbala. Irski fudbaleri su najpre napravili špalir, a kada su Jugosloveni počeli da izlaze na teren, dočekali su ih aplauzom. U tom momentu ustali su svi gledaoci i počeli takođe da aplaudiraju! Ovacije za Jugoslovene na "Vindzor parku" za hrabrost i prijateljski gest! Ubrzo, svih 25.847 gledalaca zdušno je pevalo svoju himnu, protestanti i katolici izmešani, jedni pored drugih na tribinama,ali uz mnogo dugih cevi i na stadionu i uz nekoliko sigurnosnih prstenova na prilazima. Simbolično, bio je to početak neke nove fudbalske ere, ali i svojevrstan znak smirivanja političkog zemljotresa u zemlji na koju su isto pravo polagali unionisti, verni kruni Velike Britanije, i katolici koji veruju da je to irska, a ne engleska teritorija.

Naša simbolika ogledala se u tome da je "tupoljevom 134" do Belfasta upravljao kapetan Radoslav Đurica. Tim avionom "Avio Geneksa" plavi su pre toga putovali i u Las Palmas protiv Španije (2:2) i u Atinu (4:2).

Foto arhiva VN

 

Ono što daje poseban pečat utakmici je činjenica da je selektor domaćina istovremeno bio i igrač - Dejvid Klements! Sa druge strane, Anti Mladiniću bio je to treći ispit na klupi Jugoslavije. Klements je najčešće kao zadnji vezni branio boje Koventrija, Šefild Venzdija i Evertona u 392 ligaške utakmice na Ostrvu, a nacionalni tim je kao igrač-selektor vodio 1975. i 1976.

Jedan podatak je posebno brinuo pred meč - svi pozvani jugoslovenski igrači imali su ukupno 124 reprezentativne utakmice u nogama, a Irci čak 234. Od iskusnijih, koji su igrali na SP u Nemačkoj, tu su bili Buljan sa 15 nastupa za državni tim, Katalinski (30), Jerković (30), Šurjak (15) i Brane Oblak (33) koji je u to vreme služio vojni rok u JNA.

Prva zvezda Severne Irske bio je čovek koji je u neku ruku bio i ostao i svetska zvezda - golman Pat Dženings. Pre svega po trajanju. On je u periodu od 22 godine (1964-1986) čak 119 puta bio na golu Severne Irske! Branio je boje Votforda, Totenhema, Arsenala i Evertona, branivši u čak 757 ligaških mečeva. U odbrani, uzdanica je bio tada half Aston Vile Kris Nikol, a glavni igrač vezni Martin O'Nil iz Notingem Foresta. To je onaj isti Martin O'Nil koji je bio selektor Republike Irske od 2013. do 2018.

Foto arhiva VN

 

Jugosloveni su se pripremali u Beogradu na stadionu Crvene zvezde. Danilo Popivoda je zbog povrede vraćen u Ljubljanu, a pozvan je Drago Vabec, napadač zagrebačkog Dinama. Kondicioni trener Radovanović posebno je isticao spremnost Oblaka. Iako je bio u JNA za 12 treninga je bez problema istrčao preko 50 kilometara!

Iz bezbednosnih razloga susret u Belfastu bio je zakazan za 17 časova. Na "Vindzor parku", koji je bio stadion Linfilda, okupilo se zbog kiše oko 25.000 gledalaca, upola manje od kapaciteta. Od starta su domaćini nametnuli tempo, prepoznatljiv kao tipični ostrvski, Jugoslovenima je svih 90 minuta nedostajalo energije i organizacije. Pritisnuti na konopce, često su obrambeni igrači krajnjim požrtvovanjem vadili kestenje iz vatre, a nekoliko puta je i golman Olja Petrović morao bacanjem u noge da sprečava najgore. Bila je to jedna od onih utakmica u kojima su plavi (igrali smo u belim dresovima) bili konfuzni i bezidejni i gde se sticao utisak da gol ne bi dali za 900, a ne za 90 minuta.

Irci su za dobru igru bili nagrađeni posle petog kornera u 22. minutu. Džekson je nabacio visoku loptu koju je Petrović pogrešno procenio, krenuo na nju kasno i pogrešno, i pao na leđa. U skoku je Kris Nikol nadvisio Peruzovića, a visoku loptu koja je išla paralelno sa gol linijom u mrežu je glavom zakucao Brajan Hamilton, pored Mužinića.

Sve posle toga svelo se na ambiciju domaćina da daju još neki gol i očajnu igru Jugoslavije koja je uspela da se spase težeg poraza.

- Sve je bilo prema mom predviđanju. Vladali smo sredinom terena, diktirali ritam igre. Više smo "radili", pa i zaradili. U Beogradu će biti druga priča - rekao je igrač-selektor Klements.

Ante Mladinić je priznao da njegovi izabranici nisu ispunili nijedan zadatak:

- Pored sve motivacije koja je ispunila Irce, oni su se služili svim sredstvima. Još nisam video sudiju koji je dopuštao ovako prljavu igru pred našim golom. Svaki start na Petrovića bio je faul. U revanšu Irci nmaju nikakve šanse.

Foto arhiva VN

 

Činjenica je da je Francuz Robert Vurc primenio ostrvski stil suđenja na koji su se Irci brzo privikli i maksimalno ga primenili, ne štedeći ni sebe ni protivnika. Pri tom nam je oprostio i jedan penal i nije bio faktor koji je uticao na ishod. Bilo je to jedno od kukavičkih izdanja reprezentacije koja se pripremala za taj susret sedam dana. Irci su se okupili u ponedeljak, trenirali u utorak i u sredu izašli na travu...

SAMO JEDNOM PUN

STADION "Vindzor park" je samo jednom pre utakmice sa Jugoslavijom bio ispunjen do punog kapaciteta od 55.000 gledalaca. Bilo je to 3. oktobra 1959. u okviru tadašnjeg Britanskog šampionata, kada je Škotska u Belfastu slavila sa 4:0.

GRAĐANSKI RAT KATOLIKA I PROTESTANATA

Irsko-britanski sukob vuče korene iz temeljne, kontinuirane asimilacije autohtonog irskog stanovništva kroz vekove (Henri Osmi proglašen za kralja Irske 1542), odnosno nepomirljivog sukoba na verskoj osnovi između katolika (Irci) i protestanata (Britanci). Otpor je kulminirao Uskršnjim ustankom 1916, koji su Britanci krvavo ugušili usred Prvog svetskog rata, ali time i potpuno radikalizovali Irce protiv sebe. Većina se okrenula do tada maloj stranci Šin Fejn, koja se zlagala za nezavisnost po svaku cenu. To je dovelo do proglašenja Deklaracije za nezavisnost Irske koja je izglasana 21. januara 1919. u Dablinu.

Usledio je sukob u kome su najviše stradali civili i to irski katolici koji su živeli na severu irskog ostrva, u većinski protestantskom Alsteru. Anglo-irskim sporazumom u decembru 1921. Irska je podeljena na Irsku Slobodnu Državu (1922-1937), južni (katolički) deo i severni (protestantski) - današnja Severna Irska.

Mir nikada nije u potpunosti zavladao Severnom Irskom, a tenzije su kulminirale sedamdesetih godina. Tokom protestne šetnje katolika u Bogsajdu, delu Londonderija, 30. januara 1972. britanski padobranski puk je počeo da puca bojevom municijom i tom prilikom je ubijeno 13, a ranjeno 15 ljudi. Dan je ostao u istoriji poznat kao Krvava nedelja.

"VAMA NAŠE DIVLjENjE I POŠTOVANjE"

PREDSEDNIK FS Severne Irske je u pozdravnoj reči ovako prokomentarisao dolazak Jugoslavije u Belfast.

- Prijateljstvo i razumevanje FS Jugoslavije koji je prihvatio da pošalje svoju reprezentaciju na stadion "Vindzor park" u Belfastu izazvalo je divljenje i duboko poštovanje FS Severne Irske i svih ljubitelja sporta u našoj zemlji. Ova odluka nesumnjivo su pozdravile sve 143 članice FIFA. Stoga pozivam da svi zajedno poželimo našim gostima jednu toplu dobrodošlicu. Naš savez je preduzeo sve, u saradnji sa nadležnim organima, kako bismo gostima iz Jugoslavije osigurali bezbedan i što prijatniji boravak u Severnoj Irskoj i povodom toga želim Jugoslovenima još jednom da izrazim zahvalnost na ukazanom prijateljstvu i poverenju. Dolazak Jugoslovena vraća internacionalni fudbal u Severnu Irsku posle odsustva od pune četiri godine. To je i prilika da navijači pozdrave svoje najbolje fudbalere.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri