POŽELEO SAM DA UMREM: Đorđe Marjanović doživeo moždan udar na koncertu Lepe Brene, a ona ga nikad nije posetila, niti pitala za zdravlje!

D. MATOVIĆ

20. 05. 2021. u 09:45

NAKON što je sedamdesetih i osamdesetih obišao ceo svet, pevač i kompozitor Đorđe Marjanović nije usporio tempo, obrazlažući to rečima: "Pravi umetnik umire na sceni".

ПОЖЕЛЕО САМ ДА УМРЕМ: Ђорђе Марјановић доживео мождан удар на концерту Лепе Брене, а она га никад није посетила, нити питала за здравље!

Foto: M. Anđeela i Ž. Knežević

Nakon što ga je poslednji predsednik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov 1990. odlikovao Ordenom prijateljstva naroda, Marjanović je u aprilu otputovao u Australiju, na poziv Lepe Brene, koja je želela da joj on bude gost na turneji sa "Slatkim grehom". Na sceni je doživeo moždani udar, posle čega je izgubio moć govora. Kasnije ga je povratio, ali je govorio otežano.

- Sećam se, bio je 14. april 1990, Uskrs, koncert u Melburnu - ispričao je mnogo godina kasnije velikan naše zabavne muzike. - Bio sam gost Lepoj Breni i pevao sam četvrtu pesmu po redu "Mene nema ko da žali". Sve se desilo naglo. Nikakve smetnje pre toga nisam imao. Bio sam u top-formi i razmišljao da je sve što sam do sada uradio tek početak. Tri dana sam bio bez svesti i nisam znao da sam preživeo moždani udar. Pamtim samo publiku, dvorana je bila prepuna. Nerado pričam o tome, teško mi je.

U Australiju je tada doputovala Đorđeva supruga Eli. Seća se da su ga Eli i neka gospođa vozile u kolicima:

- Poželeo sam tada da umrem. U to vreme rodila se moja unuka Ana. Onako majušna, bila je poput iskre života koja mi je vratila volju. Donosili su je u bolnicu u Sokobanjskoj. U početku sam je držao nesigurno, ali su me terali da je držim. Njeno rođenje za mene je bilo presudno, taj osećaj da sam tom malom biću potreban.

Foto: Arhiva "Novosti"

Verni "đokisti" pomogli su Marjanoviću da prezdravi

Posle tog kobnog koncerta u Melburnu, Lepa Brena nikada nije posetila Đorđa, niti se interesovala za njegovo zdravlje. Marjanoviću je to bilo neshvatljivo, ali o tome nije želeo da govori.

- Posećivao me je Brenin menadžer Raka Đokić koji, nažalost više nije sa nama - ispričao je Đorđe. - Uteha su mi bili moji verni "đokisti", koji su mi pomogli da prezdravim i stignem do scene. Niko me nije zaboravio. Kada prolazim gradom i kad mi se ljudi javljaju, odaju mi priznanje, to mi je najveća podrška. Svuda, kod lekara, na ulici, govore mi tople reči, bodre me. Recimo, u Igalu, dok sam bio na rehabilitaciji, govorili su: "Ne daj se, legendo". Kad ih ubeđujem da nešto ne mogu, govore mi: "Možeš, na sceni si mogao mnogo više". Znam da su me voleli, tada je bilo mnogo cveća i aplauza, a danas je ta podrška topla i ljudska i mnogo mi znači.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri