NA PARASTOSU ZA 26 SRBA, PROSLAVIO 28. ROĐENDAN: Ikonić iz Goražda u Rogaticu dovezao 26 mrtvih i 80 ranjenih

R. Milović

31. 08. 2020. u 14:23

JUČE je u muslimanskom selu Kukavice na magistralnom putu Ustiprača - Rogatica, održan parastos za 26 Srba iz Goražda, koji su život izgubili u autobusu, koji je iz Goražda ka Rogatici, pre 28. godina, pošao sa 106 civila, koji su iz ratnog pakla u Goraždu, bežali ka Rogatici.

НА ПАРАСТОСУ ЗА 26 СРБА, ПРОСЛАВИО 28. РОЂЕНДАН: Иконић из Горажда у Рогатицу довезао 26 мртвих и 80 рањених

Foto: R. M.

Vozač je bio Ranko Ikonić - Beli, predratni vozač u goraždanskoj „Azotari“. U prepunom autobusu civila iz Goražda, ranjen u nogu sa mrtvom ženom preko ramena, u autobusu smrti i užasa, uspeo je autobus dovesti na slobodnu teritoriju u Rogaticu. Od tada je –zaboravljen!

- U Kukavicama, na parastosu mojim saputnicima u autobusu, sada sam proslavio 28 rođendan, jer malo je falilo da ne poginem, a samnom i svih 106 putnika. Proveo sam lečenje u Crnoj Gori, a onda sebi dao oporavak od oko tri meseca, pre nego sam opet uzeo pušku. Iz tog razloga sam izgubio status borca Prve kategorije, a dobio invalidninu od 38 maraka, koja mi je nadavno i ukinuta. Posao mi nikad niko nije ponudio, Odlikovanje pogotovu, a nakon rata sa suprugom i troje dece sam se nastanio u Foči, na ženinom imanju. Do novca sam dolazio otkupljujući vunu po seoskim domaćinstvima, a sada sam se preorjentisao na staro gvožđe. Cigančim, što bi se reklo. I da sve bude još tragi-komičnije, željezo predajem na Otpad u federalno Goražde iz kojeg sam onog kobnog 27.avgusta 1992. godine bežao autobusom glavom bez obzira. Ne žalim se, već samo govorim istinu o svom ratnom i poratnom životu. Deca su mi na radu u Crnoj Gori, a sa njima i šestero unučadi – kratko raportira za „Novosti“ Ranko Ikonić, sa nadimkom Beli.

Belom Ranku, kao da je suđeno da crnu vunu prede i seče zarđalo železo, jer za bolje sada ne zna. Uz dotrajalo kamionče, krhotine od slupanih automobila, seče sekirom za drva, jer boljeg sečiva nema. No ponosan je, stoičćki podnosi nepravdu i poniženje u Goraždu.

- Bošnjaci mi se dive i zahvaljuju što sam smogao snage da kroz zasedu „Zelenih beretki“provezem autobus, jer kažu, da to nisam uradio - neki bi Muslimani iz tog vremena završili u Hagu, osuđeni za genocid. Za njih sam heroj, za ove moje Srbe samo rame za tapšanje na parastosu u Kukavicama kod Rogatice - kaže Ranko.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

USVOJEN IZBORNI ZAKON REPUBLIKE SRPSKE: Rasprava u NSRS se odužila do dva sata posle ponoći