POSLEDNJA VOŽNJA BILA 31. JULA 1978: Uskotračnom „Ćiru“ 116. rođendan i 42. parastos (FOTO)
OVOG 31. jula navršiće se 42 godine, od kada je ukinuta uskotračna pruga Sarajevo, Pale, Prača, Ustiprača, Most na Drini, sa kojeg je u dva odvojena tunela, jednim krakom pruga išla ka Rudom do reke Uvac i drugim krakom ka Višegradu.
Foto: R.M.
Bio je to početak privrednog sunovrata, sarajevsko-romanijske i gornjedrinske regije, jer je sa radom prestala i pružna deonica Ustiprača-Foča do rudnika Miljevina.
Rudu koju su vukle kompozicije teretnog voza, a naročito cisterne amonijaka iz Pančeva za „Azotaru“ u Goraždu, zamenili su kamioni. Bilo je to nerentabilno i vrlo brzo se odrazilo na industrijski krah, od kojeg se ova regija ni danas nije oporavila.
- Taj garavi „ćiro“ je bio „sirotinjska majka“. Na njegovoj izgradnji je ovde radilo na stotine radnika, a poljoprivredni proizvodi nisu ostajali u ambarima, podrumima i trapovima, već su transportovani ka Sarajevu i Goraždu. Seljaci su počeli zarađivati novac, a ja, besplatno dobijao platu, odeću i obuću. Svi pružni radnici su dobro živeli i malo koji da nije pustio suzu onog 31.jula 1978. godine. Bio sam pratilac voza u toj zadnjoj vožnji „Alipašin most“ (Sarajevo)-Rudo-Priboj, jer je posle Drugog svetskog rata, pruga sa Uvca izgrađena četiri kilometra do Priboja. Sad kroz Priboj tutnje vozovi Beograd-Bar, kroz Rudo-tuga i jad.
- Valjda je i zbog svega rečenog, Rudo sada, u krugu porodica najnerazvijenih opština u Republici Srpskoj – kaže za „Novosti“ Milenko Mićević (82), ovde poslednji ćirov „Mohikanac“, koji, svakog 31.jula, stavlja na glavu železničku kapu.
Foto: R.M.
Milenko je u penziju otišao sa „pruge“ u pola radnog veka, a penziju prima već 42 godine, što je, u najmanju ruku „dupli“ penzionerski vek, jer malo koji penzioner tu privilegiju ima 20 godina.
- Zato se ja duboko klanjam garavom „Ćiru“, a danas sam dodatno tužan jer mi je, eto juče umro kolega Pavle Vilotić (88) i ostavio jedinog mene „Novostima“ za sagovornika, sa setom u glasu govori Milenko Mićević, pružni radnik u penziji.
Foto: R.M.
Železnička zgrada na Uvcu, izgrađena tada kraj reke Uvac, gde je bila i okretuška za lokomotivu, a i prirodna granica između dva ondađšnja carstva Turske i Austrougarske, namerno je rađena po uzoru na onu iz Beča, ali tri puta manjih gabarita.
To je i danas vidljivo u muzeju u Beču na mapi Beč-Uvac.
Preporučujemo
ŠAKIĆ PREDAT TUŽILAŠTVU: Nađena uniforma koju je nosio kad je pucao?
29. 07. 2020. u 10:34
MINISTAR NA RESPIRATORU: Pogoršalo se zdravstveno stanje Slavka Bukvarevića
28. 07. 2020. u 22:40
VELIKO UPOZORENjE VUČIĆA: Za godinu i po dana suočićemo se sa velikim ratom, niko više ne želi da sluša drugu stranu
PREDSEDNIK Srbije Aleksandar Vučić rekao je danas, na forumu "GLOBSEC BELTALKS: Beogradski ekonomski razgovori", da više nema racionalnosti u međunarodnoj politici i da se uskoro sprema veliki sukob.
09. 12. 2025. u 20:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)