ZLOGLASNA "FORMULA NORIJEGA" SE VRAĆA: Ucene i sila kao alat za rušenje neposlušnih država
OD Paname 1989. do Venecuele danas - ista linija imperijalističkog modus operandi. Kriminalizacija, ucene i sila kao alat za rušenje neposlušnih država.
Foto: Profimedia
Imperijalizam se ne vraća na mala vrata, on ulazi kroz glavna, uz televizijski prenos i propratnu konferenciju za medije. To vidimo na primeru Venecuele, gde se protiv legitimnog predsednika Nicolasa Madura vodi pravosudni i propagandni rat koji snažno podseća na ono što je Vašington uradio Panami krajem osamdesetih godina prošlog veka. Tada je meta bio Manuel Norijega, čovek koji je, za razliku od Madura, godinama radio za američke interese dok nije postao previše samostalan. Danas je meta Maduro, naslednik bolivarske revolucije koji se usudio da spoji socijalnu državu, nacionalnu kontrolu nad energentima i spoljnu politiku koja se ne klanja pred Belom kućom.
Slučaj Norijega bio je prekretnica u istoriji američke politike prema Latinskoj Americi. Sjedinjene Države optužile su panamskog lidera za trgovinu drogom i pranje novca, postavile ga na popis traženih kriminalaca, a zatim pokrenule invaziju na suverenu državu. Operacija je imala vrlo konkretnu svrhu - svrgnuti režim, postaviti poslušnu vladu i poslati poruku na celom kontinentu o tome ko odlučuje šta je dozvoljeno. Norijega je nakon nekoliko nedelja otpora završio u zgradi Vatikanske nuncijature iz koje je na kraju izašao u lisicama, prebačen u vojni avion i otpraćen na suđenje u Majamiju.
Taj čin bio je demonstracija sile kojom se pokazalo da se vođe malih zemalja mogu izvoditi pred američke sudove kao da su lokalni kriminalci. Stotine civila poginule su u bombardovanjima, čitave četvrti Paname sravnjene su sa zemljom, a međunarodne organizacije osudile su invaziju kao kršenje međunarodnog prava. Sve to nije sprečilo Vašington da operaciju predstavi kao "moralnu misiju protiv narko diktatora". Iza retorike borbe protiv droge stajala je poruka da se svaka vlada koja izađe iz orbite SAD može proglasiti kriminalnom organizacijom i ukloniti vojnim putem.
Noriega formula
Manuel Norijega nije na vlast u Panami došao kao otvoreni neprijatelj SAD-a, nego upravo suprotno, kao njihov dugogodišnji saveznik i operativac. Još od šezdesetih godina bio je povezan s američkim obaveštajnim strukturama, pre svega s CIA-om, kojoj je pružao informacije o levičarskim pokretima u regiji i služio kao pouzdan kanal američkog uticaja u Panami. Nakon smrti generala Omara Torrijosa 1981. godine, Noriega postepeno konsoliduje moć unutar panamskih odbrambenih snaga i de fakto postaje najmoćniji čovek u zemlji, iako formalno ne preuzima predsedničku funkciju. Vašington u tom periodu, ne samo da toleriše njegov uspon, nego ga i aktivno podržava jer Panama ostaje stabilna, antikomunistička i pouzdan partner u američkim regionalnim operacijama.
Problem nastaje sredinom osamdesetih kada Manuel Norijega počinje da se ponaša autonomnije nego što je Vašington očekivao, ne samo u unutrašnjoj politici Paname, nego i u spoljnim vezama koje više nisu bile isključivo usklađene s američkim interesima. Panama, pod njegovom kontrolom, postaje ključno tranzitno čvorište za novac, robu i informacije, svojevrsni sivi most između Latinske Amerike, Kariba i financijskih centara u SAD-u i Evropi. Norijega u tom periodu održava odnose s vrlo širokim spektrom aktera, od kolumbijskih narkokartela, pre svega krugova povezanih s Medeljinom, do različitih obaveštajnih službi, regionalnih političkih lidera i posrednika iz nesvrstanog sveta. Upravo ta mreža višestrukih lojalnosti počinje ozbiljno da smeta Vašingtonu jer Panama više nije isključivo američki produžetak, nego samostalni igrač sa sopstvenim kalkulacijama.
Posebno osetljivo postaje Norijegino balansiranje između saradnje i ucene prema SAD. Dok je godinama služio kao koristan operativac za CIA-u, pomagao u praćenju levičarskih pokreta u Srednjoj Americi i logistički podržavao američke operacije protiv sandinista u Nikaragvi, njegove veze s krijumčarskim mrežama tolerisale su se i prećutkivale. Ali, sredinom osamdesetih Norijega počinje da koristi upravo te veze kao polugu moći, pokazujući da poseduje informacije o američkim tajnim operacijama, ilegalnom finansiranju i prljavim poslovima koje bi mogao da iznese u javnost ako se Panama pokuša disciplinovati silom. Time iz partnera prerasta u potencijalnu pretnju.
Dodatni alarm u Vašingtonu pali se kada Norijega uspostavlja i održava kontakte s političkim akterima koje SAD smatra neprijateljskim ili barem nepouzdanim. Njegovi kanali prema Kubi, Libiji i pojedinim levičarskim pokretima u regionu nisu nužno značili ideološki zaokret, ali su signalizovali da Panama više ne funkcioniše isključivo kao američka bezbedna zona. U kontekstu kasnog Hladnog rata, u kojem se SAD još uvek bori za apsolutnu kontrolu nad Srednjom Amerikom, takva samostalnost bila je neprihvatljiva, posebno u zemlji koja kontroliše jedan od najvažnijih svetskih trgovačkih prolaza.
Ključni lom događa se i oko Panamskog kanala. Iako su ugovori o prenosu kontrole nad kanalom već bili potpisani, Norijega sve otvorenije insistira na punom suverenitetu i odbija američke pritiske da Panama ostane trajno vojno i politički podređena. U isto vreme u zemlji raste nezadovoljstvo, izbija politička kriza... . Vašington u tom trenutku procenjuje da je dotadašnja strategija tolerisanja postala preskupa i preopasna jer Norijega više nije predvidljiv, niti se može kontrolisati pretnjama iza zatvorenih vrata.
Tada se donosi odluka o potpunom zaokretu, Norijega se više ne tretira kao problematični saveznik nego kao kriminalac. Veze s narkokartelima, koje su godinama bile poznate i ignorisane, odjednom postaju središnji element optužbi. Time se stvara narativ u kojem se briše njegova dugogodišnja uloga američkog saradnika i fokusira isključivo na sliku narko diktatora koji ugrožava američku sigurnost. Upravo taj trenutak označava prelaz iz sive zone pragmatične saradnje u otvorenu fazu demonizacije, koja će vrlo brzo završiti invazijom i Norijeginim odvođenjem u lisicama, kao upozorenje svima koji pomisle da se mogu izvući iz američke orbite bez posledica.
Administracija Ronalda Reagana već krajem osamdesetih počinje postepeno da menja ton prema Norijegi, ali ključni zaokret događa se 1988. godine kada američki sudovi podižu optužnice protiv njega zbog trgovine drogom i pranja novca. Time se prvi put jedan de fakto šef države formalno kriminalizuje unutar američkog pravnog sistema. Norijega tada još uvek veruje da može da preživi zahvaljujući svojoj dotadašnjoj ulozi i kompromitirajućim informacijama koje poseduje, ali politički sat već ubrzano otkucava. Kada 1989. poništava rezultate izbora, protiv volje Vašingtona i proglašava vanredno stanje, time prelazi crvenu liniju.
Dolaskom Buša u Belu kuću donosi se odluka da se Norijega ukloni silom. Plan se gradi na kombinaciji pravne delegitimizacije i vojne intervencije, uz snažnu propagandnu kampanju u kojoj se Norijega prikazuje isključivo kao narko diktator i pretnja američkim građanima.
Nakon izručenja u SAD Norijega je osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog trgovine drogom i pranja novca. Američke institucije, pritom, su izbegavale raspravu o vlastitoj odgovornosti i dugogodišnjoj saradnji s čovekom kojeg su kasnije proglasile simbolom kriminala.
Po isteku kazne Norijega nije vraćen u Panamu kao slobodan čovek, nego je izručen Francuskoj, a tek zatim ponovno Panami, gde je ostatak života proveo u zatvoru. Umro je 2017. godine, gotovo zaboravljen.
Ponavljanje formule
Hugo Čavez, koji je na čelu Venecuele bio od 1999. do 2013. godine, vrlo je rano upozorio da će se ista šema pokušati primeniti na Bolivarsku Republiku. Govorio je da u Pentagonu i u američkim službama godinama kruže scenariji u kojima se predsednik Venecuele proglašava "narko bosom". Naglašavao je da se neće prozivati sama država, nego konkretno predsednik koji onda postaje legitimna meta za sankcije, izolaciju i eventualnu vojnu intervenciju. To je nazvao "formulom Norijega" i podsećao kako je Panama praktično spaljena da bi se jedan čovek izveo pred američki sud.
Dolaskom Donalda Trampa u Belu kuću ova je logika dobila brutalno otvoren izraz. Kada se pokazalo da ni pritisak, ni pokušaji puča, ni diplomatska opsada ne mogu slomiti Madurovu vladu, Vašington je posegnuo za receptom koji je već isproban u Panami. Američko ministarstvo pravde optužilo je Madura i niz najviših zvaničnika za narko terorizam i šverc kokaina, stvorivši "pravni okvir" u kojem se šef druge države tretira kao vođa kartela.
Predsednik Venecuele praktično je stavljen na isti nivo kao vođe zloglasnih kartela i terorističkih organizacija - ne kao politički protivnik, nego kao lovina.
To je radikalna nova faza imperijalizma u kojoj se otvoreno govori da će se upravljanje jednom zemljom preneti u ruke stranog centra moći. Nije više reč o skrivenom uticaju kroz kredite ili prikrivene operacije obaveštajnih službi, sada se pred kamerama najavljuje kako će se jedna vlast zameniti drugom i kako će se resursi i institucije podrediti interesima Vašingtona.
Trampova operacija protiv Madura pokazuje da se ista formula i dalje primenjuje, ali pitanje je koliko će proći. Da, Maduro je otet i odveden, ali to ne znači da će se ostvariti američka imperijalistička misija preuzimanja Venecuele. Informacijski prostor je širi, alternative zapadnim medijima postoje, a latinoamerička javnost ima živo sećanje na vojne diktature i ranije američke intervencije.
Važno je podsećati na to što se dogodilo Norijegi, ali još je važnije prepoznati kako se isti scenario pokušava ponoviti sada, uz mnogo otvoreniju i ciničniju retoriku.
(Advance.hr)
Preporučujemo
"TRAMPOV TIM JE SUROV" Medvedev objasnio zašto je Amerika izvršila agresiju na Venecuelu
04. 01. 2026. u 19:16
PROROČKE REČI UGA ČAVEZA: Evo šta je bivši predsednik Venecuele govorio o napadu Amerike i venecuelanskoj nafti (VIDEO)
04. 01. 2026. u 09:21 >> 12:29
DALjE RUKE OD GRENLANDA! SVE GORI U EVROPI NAKON OTMICE MADURA: Reakcije evropskih lidera razbesneće Trampa
SAD su u subotu u vojnoj akciji u Karakasu otele predsednika Venecuele Nikolasa Madura i njegovu suprugu Siliju Flores, koji su sprovedeni u Gradsku pritvorsku jedinicu u Njujorku, gde će im se suditi po optužnici za krijumčarenje narkotika. Pratimo uživo najnoviji razvoj događaja nakon dramatične američke operacije u Venecueli.
05. 01. 2026. u 08:27 >> 13:58
MADURO SE NA ENGLESKOM OBRATIO AMERIČKIM AGENTIMA: Pogledajte šta im je rekao (VIDEO)
PREDSEDNIK Venecuele Nikolas Maduro je helikopterom stigao na Menhetn, nakon čega je konvojem prebačen u Pritvorski centar (MDC) u Bruklinu, ozloglašeni zatvor opisan kao „odvratan“ sa „zastrašujućim“ uslovima. Tamo su ostali pevač R. Keli, Gislejn Maksvel i Sem Bankman-Frid.
04. 01. 2026. u 08:58
U VENECUELI 4.000 HRVATA : Strah, svuda tišina puna tenzije
U VENECUELI živi 4.000 osoba hrvatskog porekla koje posle noćašnjeg američkog napada na glavni grad Karakas, zatvorene u kućama, čekaju dalji razvoj događaja, rekla je u subotu Hini predstavnica hrvatske zajednice u toj južnoameričkoj zemlji.
03. 01. 2026. u 18:47
Komentari (0)