BEZ BEOGRADA NE BIH MOGAO DA ŽIVIM: Milutin Mima Karadžić o odlasku iz pozorišnog života, radu na filmu, mladosti i karijeri

Vukica Strugar

30. 08. 2020. u 16:28

IZ ansambla Ateljea 212 otišao je svojevoljno pre sedam godina, ali ne i iz pozorišnog života. Ipak, Vukota, Govedarević, Grdoje, Stojan, Danilo Zekavica, drug Orlović, Voja Čađenović, Sava Bačić i još mnogi likovi u našim najpopularnijim filmovima i TV serijama, ne daju popularnom Milutinu Mimi Karadžiću da se lako "skrasi" u teatru.

БЕЗ БЕОГРАДА НЕ БИХ МОГАО ДА ЖИВИМ: Милутин Мима Караџић о одласку из позоришног живота, раду на филму, младости и каријери

Foto I. Marinković

Dug je spisak njegovih junaka čije je karaktere bojio bogatim (najčešće mentalitetskim) koloritom, dajući im ponekad dobrodušan, ponekad vešt i lukav komičarski šarm. Pandemijski predah koristi da stigne na sva snimanja, a trenutno su u njegovom planeru tri aktivna naslova: "Drim tim", "Kalkanski krgovi" i "Zlatni dan". Malo ko može da poveruje da je ovaj večiti momak vedrog duha napunio 65 godina. Jer, za Mimu se može sve reći, osim da je u "mirovini". I razgovor vodimo dok je Mima u kretanju, na putu za Aranđelovac.

- Nisam se povukao iz pozorišta, već samo iz Ateljea 212 i života na plati. Igram u Zvezdara teatru, sa velikim zadovoljstvom i pred prepunim salama, dve predstave: "Tre sorele" u režiji Milana Karadžića i "Feliksa" Darka Bajića. U Ateljeu sam bio više od četvrt veka, a onda sam shvatio da tu platu mogu da zaradim na serijama i filmovima. Hteo sam i da omogućim da neki mladi glumac ili glumica, u ovom slučaju Jelena Petrović, uđe u Atelje 212. Da stekne platu i doprinese kući, koju zaista volim i u kojoj sam proveo najlepše dane, odigrao neke lepe predstave i stekao prijatelje za ceo život - kaže na početku razgovora za naš list Mima Karadžić.

POPULARNI glumac napustio je stalni angažman 2013. godine, kada ni slutio nije da će se pozorište "zalediti u vremenu" i postati medij koji je virus korona najviše paralisao. Kako on radi pod ovakvim opterećenjem i koliko to utiče na glumačku koncentraciju?

Foto I. Marinković

- Kad si glumac toliko godina, snimanje filmova i serija je fenomenalna priča, ali bez pozorišta je kao da nemaš jednu ruku. I zato nikad ne bih mogao da se opredelim gde više volim da igram. Lično me pogađa što teatra nema i neće ga biti duži period, bez obzira na to što se piše kako će svi otvoriti svoje sale. Nije to to. Može publika sedeti i s maskama, na svakom drugom ili trećem sedištu. Može, ali to nije pozorišni ambijent. Naravno, nije ni najveća muka, kad se zna da ima ljudi koji su nekog svog izgubili ili su još na respiratorima - kaže Karadžić.

I na snimanjima je, kako kaže naš sagovornik, teško biti u toj vrsti budnosti, držati stalno masku. Pred kamerama je i nemoguće. Velike su ekipe, ipak, svi su vrlo disciplinovani:

VOĐA NAVIJAČA

U SERIJI "Drim tim" glavni junak je otac i fudbalski fanatik koji ima devetoricu sinova i sa dvoje komšijske dece, pravi fudbalski tim. Ta uloga pripala je Lazi Ristovskom, dok Mima igra vođu navijača kluba Bulbulder. Hoće li u seriji biti od one agresivne ili srčane vrste vođa?

- To je lik Čalije, koji će predstavljati moje viđenje vođe navijača. Duhovit, sjajan dasa, ali negde u dubini - meka srca. Kao što sam imao i svoje viđenje Save Bačića u "Budvi na pjeni od mora", čoveka koji "bije i ubija", ali sa šarmom...

- Oni koji su iza kamere (šminkeri, kostimografi, rasvetljivači, kamermani, reditelji) obavezno nose maske. Glumci su, da kažem, potrošna roba - pa šta se desi, desilo se. Bilo je kolega koji su zakačili koronu. Ali, guramo dalje. Posle karantina vratili su se na snimanja. Bože, samo zdravlja. Želim da svima bude bolje, ne samo glumcima. Vidim da se smiruje pandemija. Teško je i što još ne možemo lako da otputujemo iz zemlje. Poželeli smo se nekih lepih destinacija.

Na pitanje kako podnosi činjenicu da ne može ni u rodnu Crnu Goru, bez svih mera predostrožnosti i obaveznih testiranja, Mima odgovara:

- Moram priznati, u poslednje vreme više sam vremena provodio po Istri i Italiji nego u Crnoj Gori. Dok mi je majka bila živa, bio sam jako vezan i najviše sam vremena provodio tamo. Naravno, Crna Gora je mesto mog rođenja i odrastanja i nikada se ništa u tom osećanju neće promeniti. Sada smo svi zatečeni, tu gde smo. Nije ovo tako strašno. Obišao sam neka mesta u Srbiji za koja nisam ni znao koliko su lepa - banje, jezera, planine. Drago mi je što sam to video.

IAKO ga i danas najčešće identifikuju sa crnogorskim stereotipima (neke od najboljih uloga izgradio je upravo na takvim ulogama), u Beogradu je proveo najveći deo života. Rođen u Bijelom Polju, stasao u Nikšiću, dolaskom na FDU (u klasu Milenka Maričića) započeo je u Srbiji bogatu, krcatu naslovima karijeru:

- Živim ovde 45 godina, duže nego što sam igde ikada. Beograd je grad bez koga ne bih mogao da živim. Bio sam i u Americi i u Australiji, ali sam se uvek vraćao Beogradu. Crna Gora je zemlja gde sam se rodio i odrastao, gde sam sahranio majku i oca, za nju me vezuje predivno sećanje na detinjstvo i mladost. Tamo sam snimao sjajne serije, imam i mnogo dobrih drugara svake narodnosti. A u Beogradu je moj život, moja porodica, moja ljubav... Kako to da odvajam? Ja sam uvek samo za spajanje.

Na konstataciju da su njegov filmski opus dobrim delom obeležila dva čoveka - Živko Nikolić, za mnoge najveće ime crnogorske kinematografije, i njegov brat i naš vrsni reditelj Milan Karadžić, Mima kaže:

- Njih dvojica imaju umetničkih dodira i zajedničkih tačaka. Počeli su karijere na sličan način. Živko nikad nije završio režiju, ali jeste slikarstvo u Herceg Novom. Milan se bavi crtanjem, radio je portrete, ima puno afiniteta prema slikarstvu. Završio je pozorišnu režiju, kasnije počeo da se bavi filmom i u njega uneo nešto, čini mi se, malo drugačije. Zato što je, ne zaboravite, postavio više od četrdeset bajki u pozorištu. A raditi bajke, to je potpuno posebna vrsta rada. Uspeo je da tu bajkovitost prenese na filmove i serije, a i na nas glumce. Svi mi koji se bavimo ovim poslom u velikoj smo privilegiji da ne učestvujemo ni u jednoj politici, ali da narodu podarimo ponekad, iskreno mislim - više od bilo kog političara.

DA li je, pak, politika imala udela u njegovom poslu, dvema izuzetno gledanim serijama ("Budva na pjenu od mora" i "Biser Bojane"), kako se u nekim medijima nagoveštavalo?

- To je loše preneseno. Odmah se čita politički. Ja sam samo rekao da nećemo nastaviti snimanje. Bilo je hiljadu pitanja po "Instagramima" i drugim čudima na tu temu, interesovali su se svi živi od Slovenije do Makedonije. Nismo mi odustali, naprotiv, hteli smo to iz sve snage. Ali, neće ni Budva ni Ulcinj, kao grad i gradska vlast. Ne vidim ni da je bilo koja državna institucija celu stvar podržala. Prema tome, očigledno, narod je u "krivu" što traži nešto, jer državne institucije i gradovi "znaju bolje" od naroda. Pa eto, to je to... Bilo je ljudi koji su govorili za "Budvu na pjenu od mora" da je dovela više gostiju nego sve moguće reklame ministarstva za turizam i lokalnih uprava, da je napravila najveću moguću propagandu turizma. A onda je gradonačelnik Budve izjavio da nikada tu seriju nije gledao i da ne vidi razloga da je podrži...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (13)

GLOBALNO PREDGRAĐE U ĐARDINIMA:   Kolonijalnu izložbu Aleksandra Denića otvoriće Maja Gojković, ministar kulture