POZORIŠNA KRITIKA: Levičari duvaju, desničari piju...

Дргана Бошковић

27. 05. 2024. u 07:00

ISPRED projekcije svog mračnog stanja svesti, guste šume (sce­nografija Jasmina Holbus, kostim Boris Čakširan), sa padinom "spaljene zemlje", gde drži kamp za decu sa hendikepom (u borbi za ekološku čistotu), nagrađivanom profesoru Karlu (Svetozar Cvetković) je sve jasno i zamorno.

ПОЗОРИШНА КРИТИКА: Левичари дувају, десничари пију...

foto Privatna arhiva

On će se grubo obračunati jakim (pogrešnim) argumentima i sa svojom levičarski "osvešćenom" kćeri (upečatljiva Natalija Stepanović), kao i sa no­vopečenim doktorom nauka, Markom (Dejan Dedić), u konačnom obračunu zbog zlostavljanja u detinjstvu...

Svetozar Cvetković, glumac specijalizovan i najčešće biran za uloge hladnih, ne razumnih, lažno nadmoćnih intelektualaca (očeva, pedagoga) ovoga puta dodaje jad svojoj interpretaciji simbola uspeha, moći i zločina, koji, kad je zlostavljanje slabijih u pitanju, redovno egzistiraju zajedno. Uz Markov jeziv krik, kojim se oslobađa Karlove dominacije iz davnina, koja mu je uništavala život, profesor, star i usamljen, sa tla odgovara primalnim krikom, jecajem, nalik na dečije cviljenje. Nema u srpskom glumištu mnogo umetnika, koji bi sa pokrićem, hirurški precizno, sa iz­vrsno plasiranom pervertiranom intelektualnom hladnoćom mogli tako da oblikuju Karla, simbola moderne civilizacije, zasnovane na odnosu moći i pokoravanja. Vera (Dubravka Mija­tović), Karlova supruga, takođe je, u veštoj, minimalističkoj, ali trilerski odlično gradiranoj režiji Sanje Mitrović, vrlo uspešno pokazala da je bliskost daleko od protokolarnih, naoko dobrih odnosa među intelektualcima više klase i da je to te­ška bolest. Dejan Dedić, izlazeći neprestano iz publike u svoje scene, kao jedan od mnogih, svom junaku, Marku, vešto je dopustio da bude i slab (zaboravio je sopstveno dete u vrelim kolima), i svesno nadmoćan, kad optužuje svog zlostavljača. Ana (Jelena Ilić) je njegova supruga, retka iz "ministarstva sile", polici­je, kojoj ta moć nije pomutila emociju. Milica Janevski, "žena koje nema", jer je funkcija majke još jednog "obeleženog" deteta, konobarica, matematičarka i izabrana da posadi, sa Markom, drvo na zgarištu, da bi se život ponovo začeo, poslovično je istinita i slikovita. Đuro Brstina se, u nekoliko uloga (Poli­cajac, Dečak sa ekrana, Vozač) dobro uklopio u bolnu anamnezu zločina bez kraja. Branku Petrić (Baka, Gazdarica, Katarina) je rediteljka dramski formatirala kao uzaludnu toplinu, koja gre­je i svetli ka univerzumu, ali je prisutni ne vide.

U dobrom tekstu "Nestajanje", hrvatskog savre­menog pisca Tomislava Zajeca, tačno se analizira fenomen uništavanja, zatira­nja, iščeznuća, kojim se ljudski mozak brani od smrtonosne traume. Njegovi likovi su životvorni, na bolan i dnevno prepoznatljiv način, upr­kos tome što su nam prikazani gotovo bez sopstvenih motiva, zbog kojih su to što su postali, naročito Karlo, jer je priča o njegovoj majci krajnje minimizovana i skrajnuta...

Hvala autorima na hepiendu!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
TA KUĆA JE STVARNO UKLETA Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku

"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku

PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.

07. 12. 2025. u 13:36

Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića

Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića

DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.

07. 12. 2025. u 11:41

Komentari (0)

DR NOVOSTI: Zašto je transplantacija obrva toliko popularna među ženskom populacijom?