TAJNA OPERACIJA "MUNJA" ZA KONTROLU KNJIŽEVNIKA: Čitanje svog dosijea Dragoslav Mihailović je teško odbolovao

D.Matović

23. 03. 2023. u 09:55

PISAC Dragoslav Mihailović objavio je zbirku "Frede, laku noć", a onda i roman i dramu "Kad su cvetale tikve", koja mu je donela nove nevolje. Veliki pisac je smatrao da nije dorastao da piše o Golom otoku sve dok 1978. nije iznenada preminuo njegov drugar Spasoje Petrušić, koji se posle izlaska iz logora najviše zanimao za golootočane i kao neki stariji rođak pratio njihove živote.

ТАЈНА ОПЕРАЦИЈА МУЊА ЗА КОНТРОЛУ КЊИЖЕВНИКА: Читање свог досијеа Драгослав Михаиловић је тешко одболовао

Foto Marija Radosavljević Komarac

 Mihailović je posetio njegovu suprugu da joj izjavi saučešće i pitao je da li je Spasoje ostavio za sobom neke zabeleške. "Samo neke parnične", odgovorila je.

- Tada sam zaključio da o našim mukama i smrtima neće ostati niko da piše sem ovih koji već pišu, a to su upravo oni koji su nas mučili i ubijali - pričao je pisac. - I te godine, posle možda pola decenije kolebanja, tajnovit kao neki smešni špijun, snimio sam prva dva opsežna razgovora sa dvojicom golootočkih prijatelja.
Autor romana "Kad su cvetale tikve" i "Petrijin venac" učinio je mnogo da se tema Golog otoka otvori za javnost. Potresna svedočenja stradalnika Mihailović je preneo sa magnetofonske trake doslovno i objedinio ih u petotomno izdanje "Goli otok".
- Kako sam tu knjigu više godina radio, i kako sam sve to skrivao i zatrljavao u nekakve inicijale, ponekad čak i netačne, lažne, kad sam počeo prvu knjigu da privodim kraju, nisam više mogao toliko da je popravljam i da upisujem puna imena i prezimena, i tako su ti inicijali ostali - objašnjava Mihailović. - Nemoguće je bilo reći neke stvari o ljudima koji su bliski nama koji smo bili na Golom otoku. Nemoguće je, recimo, reći za ženu nekog golootočanina, koji se razveo po povratku iz logora, da je živela sa udbašem koji ju je držao na policijskoj, doušničkoj vezi i da se možda čak udala za njega. Jedan golootočanin mi je doneo dnevnik svoje žene, koja se ubila šest meseci posle njegovog povratka iz logora. Kad sam ga upitao šta je bio razlog, samo mi je rekao: "Ona je bila zloupotrebljena." Neki put prosto nisam mogao da preskočim tu ljudsku barijeru radi istinitog prikazivanja tog užasnog terora.
MIHAILOVIĆ JE DUŽE od pet decenija bio pod budnim okom policije. Početkom ovog veka, kada je doneta uredba kojom se ljudima zainteresovanim da vide svoje dosijee to dozvoljavalo, pisac se prijavio.
- Prvo su hteli da me skinu sa vrata i rekli mi kako dosije nemam - pričao je pisac. - Bio sam iznenađen: kako nemam dosije, a bio sam na Golom otoku! Tadašnji načelnik DB Goran Petrović pozvao me je da dođem u Institut za bezbednost, gde su mi pokazali dosije. Rečeno mi je da ne smem ništa da prepisujem, niti uzimam, pa sam se trudio da što više toga zapamtim. Kada su dosijei preneseni u Arhiv Srbije interesovao sam se kog je obima moj dosije. Rekli su da sadrži 63 strane. Dosije je mnogo smanjen.
Među listovima koji nedostaju, po Mihailovićevim rečima, nema rešenja iz oktobra 1979, kojim ga Viobran Stanojević, tadašnji sekretar unutrašnjih poslova Srbije, stavlja na listu za nekakvu operaciju "Munja".
- To je moglo da znači da će me momci u kožnim kaputima u nekoj hladovini nežno koknuti. U tom rešenju nema nikakvog objašnjenja, ne govori se zašto se to preduzima, na čiji predlog, nego samo "za slučaj da nastane potreba". To rešenje iz mog ličnog dosijea je povučeno ili ukradeno - prisećao se Mihailović. - U Arhivu Srbije ostalo je sve ono što me kompromituje, i što je nešto rđavo o meni. Čitanje dosijea sam odbolovao. Slomio se neki svet. Shvatiš ko te je cinkario, kakvi su se konci vukli oko tvoje glave.
 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

POLICIJA BLOKIRA PRILAZ: Stigao bager u dvorište kuće gde je nestala mala Danka (FOTO/VIDEO)