NEUHVATLJIVE SLIKE: "Rima" gostuje u Beču izložbom "Ivačković: DŽezom do apstrakcije"

M. KRALj

02. 09. 2022. u 12:12

SLIKU realizujem u jednom kontinuitetu u jednom dahu.

НЕУХВАТЉИВЕ СЛИКЕ: Рима гостује у Бечу изложбом Ивачковић: Џезом до апстракције

Đorđe Ivačković, Foto privatna arhiva

Osećam kada je slika završena i svaki put kad sam pokušao posle izvesnog vremena da nešto naknadno dodam ili izmenim, ona je izgubila svoje pravo značenje, svoj identitet, svoje biće, jer je slika za mene odraz samo jednog određenog stanja, tragova uzbuđenja, svedočanstvo jedne stvaralačke igre u datom vremenskom toku, znači neponovljiva.

Ova misao jedinstvenog stvaraoca - slikara, arhitekte, džez pijaniste - Đorđa Ivačkovića, rođenog u Horgošu 1930, a preminulog u Parizu, 2012. godine, naći će se u katalogu izložbe koja će kao zajednički poduhvat galerija "Rima" i "DIT" (Schleifmhlgasse 1) biti otvorena sutra u Beču. Postavku "Ivačković: džezom do apstrakcije", činiće radovi iz perioda od 1963. do 1966. godine, a organizovana je povodom deset godina od smrti jednog od najznačajnijih slikara apstrakcije u srpskoj i jugoslovenskoj umetnosti 20. veka.

U delima koja će biti predstavljena bečkoj publici do 17. septembra, otkrivaju u "Rimi", dominiraju monohromatski ritmovi linija, mrlja i površina koji su nosioci snažnih džez vibracija, jer je Ivačković kroz pokret i gest u prostoru slike, u prolaznim trenucima inspiracije, beležio i sačuvao improvizacije neuhvatljive u vremenu.

Svoje prve likovne radove Ivačković, koji je diplomirao 1955. na Arhitektonskom fakultetu, naslikao je krajem pedesetih, dok je još živeo u Beogradu, ali ih nije izlagao, jer je odlučio da otputuje u Pariz 1962. gde nastavlja da slika i počinje da izlaže.

- Pariz je koncentracija i vrenje duhovne aktivnosti heterogene mase umetnika iz celog sveta. Želeo sam u toj situaciji mnoštva uticaja, u toj fuziji, da osobenost koju donosim i način na koji je izražavam bude prihvaćen, da moje delo dobije i kvalitet zajedničkog imenitelja te svetske mešavine tj. jedno univerzalno značenje. To je smisao mog rada i boravka tamo - objasnio je u razgovoru sa Irinom Subotić, za katalog izložbe priređene u Salonu MSU, 1977. godine.

Foto "Rima"

Foto "Rima"

Prve godine u Francuskoj, ali tada i svetskoj prestonici umetnosti, proveo je sarađujući sa autorima, likovnim kritičarima i kustosima usmerenim na slikarstvo inspirisano džezom. Već 1963. imao je premijernu samostalnu izložbu, gde ga je zapazio kritičar Žan-Žak Levek (njegove poteze četkom uporedio je sa udarima Telonijusa Monka po dirkama klavira). Usledio je najvažniji preokret u karijeri, veliki međunarodni uspeh: pozvan je da kao član francuske selekcije učestvuje na Pariskom bijenalu 1965. U holu Muzeja moderne umetnosti grada Pariza, sa još sedam odabranih umetnika, izložio je slike monumentalnih formata (dva i po puta dva i po metra). Tek dve godine potom, prvi put će izlagati u svojoj domovini.

- Autentičnost Ivačkovićevog slikarstva leži u specifičnoj sintezi dva naizgled suprotna pristupa u stvaranju slike - ekspresivnog i analitičkog - zaključuje se u tekstu kojim galerija "Rima" najavljuje izložbu u Beču.

MAGNETOFON ĐOKE BAPA

DOK je pedesetih godina prošlog veka u Beogradu studirao arhitekturu, kao školovani pijanista, Ivačković se aktivno bavio džezom. Javno je nastupao i bio član Udruženja džez muzičara. Bio je poznat pod nadimkom Đoka Bap (najradije je svirao Bi-Bap). Na ovdašnjoj džez sceni ostao je upamćen i kao prvi džezer u Beogradu koji je imao privatni magnetofon.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DANAS JE DOBAR DAN ZA SRBIJU: Vučić se oglasio sa važnim vestima (FOTO)