POGLED ISKOSA - Arhitektonska istraživanja slike

Dejan Đorić

02. 08. 2022. u 12:12

POJEDINI arhitekti, od Šinkela do Le Korbizijea, uspešno su se bavili slikarstvom. Danica Veselinović (Loznica, 1992), sa izložbom kombinovanih tehnika na tripleksu, krenula je drugim putem, od slike ka arhitekturi.

ПОГЛЕД ИСКОСА - Архитектонска истраживања слике

Danica Veselinović Slika iz ciklusa Apstraktna arhitektura 1

Njena izložba u Maloj galeriji ULUPUDS-a u julu pod nazivom "Apstraktna arhitektura" predstavlja slikarskim sredstvima istraživanje arhitektonskih načela. Tematizovani su grad, ulica i kuća, odnos vrata i prozora prema zdanju, upoređeni su prostor i boja, linija i površina. Reč je možda samo o starom likovnom problemu otvorenog i zatvorenog (prostora, forme, boje, linije i kompozicije). Tematski sve, pa i arhitektura, može biti povod za ispitivanje slikovnih principa. Tako su na ovim radovima istraženi svetlost i senka u odnosu na kolorit kao i elementi kompozicije spram različitih formata slika.

Ova su dela naslikana u plemenitom, pastelnom tonu i svako ima dominantnu boju i površinu, koja određuje celu sliku. Reč je o čistim površinama, bez detalja, ornamenta i naracije, sama slika je priča za sebe. Naslikane plohe se preklapaju na većim i manjim formatima, boje se podastiru tako da se vide, proziru jedna ispod druge. Put ka slici pretvara u slikanje puta na slici, u prostorno-arhitektonskom smislu. Naslikane forme zgrada mogu odnositi na selo kao i na metropolu, nisu strogo urbanistički definisane, postajući povod za čisto likovna propitivanja gradacije, repeticije, boja i tonova, zajedničkih slikarstvu i arhitekturi.

Formalnim odnosima se, međutim, ova ostvarenja ne iscrpljuju. Naziv izložbe je možda pleonazam jer ne postoji apstraktnija, manje mimetička umetnost od arhitekture. U arhitekturi je nemoguće utvrditi šta bi to bio realizam a i drugi slikarski pravci se samo uslovno na nju odražavaju. Pojavnost joj je apstraktna ma koliko bila upotrebna. Između ostalog, reč je i o arhitektonskom i slikarskom fenomenu rešavanja dela u ključu zlatnog preseka, o brojčanim odnosima harmonije površina i linija. Time se ovo tipično moderno slikarstvo povezuje sa sa sakralnošću starog umetničkog stvaranja.

Umetnica, kako kaže u predgovoru kataloga, zapravo samo nastoji da fiksira "percepciju sopstvenog okruženja", što je prvi i najstariji slikarski problem, rešavan na različite načine kroz istoriju. Njeni radovi su uvek dovršeni i celoviti, krajnje pojednostavljeni u formi i koloritu, što je deo i arhitektonske estetike, u istoriji arhitekture su za razliku od slikarstva i skulpture retka namerno nedovršena dela. Ove slike su tipičan primer postojanja tzv. "druge moderne", modernizma posle postmodernizma, kako je najavio nemački istoričar umetnosti Hajnrih Kloc, na vrhuncu postmoderne euforije.

Tako su one i most ka duhovnom u umetnosti, u smislu koji je naznačen i nikada idejno premašen sa prvim apstraktnim slikarima na razmeđi XIX i XX veka i pojedinim velikima iz Bauhauza i ruske avangarde.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna