PISMA PARADŽANOVA IZ LOGORA: Povodom predstavljanja knjige dr Garegina Zakojana

Božidar Zečević

03. 10. 2021. u 14:15

JEDAN od najvažnijih kulturnih događaja u Beogradu sledeće nedelje biće predstavljanje knjige dr Garegina Zakojana, najistaknutijeg filmologa Jermenije i prijatelja jednog od najvećih filmskih umetnika HH veka Sergeja Paradžanova, sastavljena od 190 pisama i crteža, koje je reditelj filmova "Senke mrtvih predaka", "Boja nara" i drugih, slao iz sovjetskog logora.

ПИСМА ПАРАЏАНОВА ИЗ ЛОГОРА: Поводом представљања књиге др Гарегина Закојана

POČAST Muzej Paradžanova u Jerevanu, Foto Privana arhiva

Zakojan je knjigu pod naslovom "Pisma iz zone" izdao ove godine zajedno sa još jednom značajnom knjigom, originalnim Paradžanovljevom scenariom za film "Intermeco", ilustrovan autorovim crtežima i kolažima, čije snimanje nije ni započeto usled autorovog hapšenja 1974. godine. Obe knjige dugo su čekale da ugledaju svetlo dana, ali se sada mnogo preciznije može rekonstruisati život i rad umetnika koga su obožavali Godar, Trifo, Pazolini, Kopola, Skorceze i niz velikana svetskog filma. Profesor Zakojan govoriće u Etnografskom muzeju u Beogadu, u okviru Festivala etnografskog filma, 7. oktobra u 16 časova. U nastavku, biće prikazana dva Paradžanovljeva kratka filma o slikarima Pirosmaniju i Ovnatanijanu.

Otpusnica Paradžanov bio u logoru, Foto Privana arhiva

Progon Paradžanova i njegovo sistematsko onemogućavanje da realizuje svoje filmske projekte nateralo je ovog genija da se izražava kolažima, crtežima, lutkama i raznim predmetima, od kojih je danas nastao Memorijalni muzej Paradžanova u Jerevanu, unikatna kolekcija i mesto hodočašća poklonika vizuelnih umetnosti iz celog sveta. Tamo se može pratiti jedinstven proces osvajanja Paradžanovljeve unutrašnje slobode. "Njegov način razmišljanja, njegovo paradoksalno, poetsko svojstvo da voli lepotu omogućilo mu je da ostane apsolutno slobodan unutar sopstvene vizije", pisao je njegov dugogodišnji prijatelj Andrej Tarkovski. "U Zoni je građanin sveta Sergo Paradžanov stekao neku vrstu prirodnog imuniteta prema zlu i zločinu i uspeo da sačuva unutrašnji život." Ali, po koju cenu?

"Izolacija u sovjetskom logoru bila je teško podnošljiva" govorio je Paradžanov. "Zaključaju te i ti za deset dana potpune izolacije poludiš, postaneš patološki tip, mentalno i seksualno. Kad zatvoriš 2.000 ljudi u potpunu izolaciju u zoni počinju da se dešavaju neverovatne stvari... Ali, prava tragedija mogla je da se dogodi da sam se slomio i napustio svoju profesiju. U takvom okruženju mogao sam i sam postati zločinac. Mogao sam da propadnem u taj milje, a onda me je spasla moja umetnost. Počeo sam da crtam. Posle četiri godine i jedanaest dana izašao sam, vratio se u slobodu. Umesto da nestanem postao sam bogatiji. Okrenuo sam se grafičkoj umetnosti i spasavao crtajući sve što je prolazilo kroz mene, što mi je pomoglo da pobegnem iz tog mulja i nekako sačuvam prisustvo duha. Dakle, kad sam dopao najvećih muka shvatio sam da je preda mnom izbor: propasti ili postati umetnik. Iz zatvora sam izašao sa oko 800 radova"...

To se dogodilo posle mnogobrojnih intervencija kod Brežnjeva lično. Jedne večeri u Boljšom teatru, Brežnjev je u foajeu primio slavnog francuskog pesnika Luja Aragona i njegovu ženu Lujzu Triole, inače verne saveznike sovjetske komunističke partije u celom dotadašnjem periodu i razdragan ovim susretom, upitao svoje francuske goste može li da nešto učini za njih. Aragon i Triole lepo su ga zamolili da Paradžanova pusti na slobodu.

Poslednjih dana decembra 1977. Paradžanov je pušten godinu dana pre isteka kazne (sa dokumentom koji ovde prilažemo) i upućen u svoj rodni grad. U međuvremenu preživeo je Zonu na način koji je ovde opisao i koji sada detaljno rasvetljava Garegin Zakojan u svom dramatičnom svedočanstvu.

Foto Privana arhiva

"Sve što je bilo korišćeno za umetnost filma" veli dalje Paradžanov "izvučeno je iz mojih kovčega, svi kostimi i dekori koje sam sakupljao godinama". Magnetizam autentičog predmeta, koji dejstvuje u naročitim štimungu sna, čini najdublji sloj ovog carstva i, istovremeno, važan princip samog filma. "Vredno je napomenuti" piše Levon Abrahamjan "da su filmovi Paradžanova uglavnom zasnovani na principu stvaranja kolaža. Na primer, 'Boja nara' ima potpuno statičnu kameru, te publika gleda seriju posebnh slika. Svaka od tih slika mogla bi predstavljati završeno umetničko delo, uramljeno". Ali upravo to je činilo srž potpuno nove estetike koju je Paradžanov uneo u Sedmu umetnost. O tome piše njegov dugogodišnji prijatelj i saradnik Zakojan:

"Još od vremena Braće Limijer niko nije tako radikalno i odlučno ovaplotio jezičke mogućnosti filma kao što je to učinio Sergej Paradžanov, menjajući samu sliku i samu predstavu o filmskoj umetnosti, 'Boja nara' uklanja sve nametljive ideje filma - pripovedanje i akciju - stvarajući na taj način liriku kao novu vrstu filmske umetnosti, u kojoj kadar dobija autonomno-transcedentalnu vrednost, kao kod Pazolinija. Pripovedanje je zamenjeno izrazom. Film 'Boja nara' je okrenut izvorištima pesničkog stvaralaštva i više od toga, on uspostavlja prvobitnu materiju stiha, čije svetlo probija kroz konačnu formu. To su stihovi okrenuti unazad, ka praizvorima poetske svesti".

Zapratite Nportal na Fejsbuk stranici

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DANAS JE DOBAR DAN ZA SRBIJU: Vučić se oglasio sa važnim vestima (FOTO)