VEČITI MLADIĆ NAŠE POEZIJE: U susret 200. godišnjici rođenja pesnika Branka Radičevića

Piše Nenad Grujičić

15. 11. 2023. u 15:49

U NAS Srba nema većeg pesničkog kulta od oreola Branka Radičevića. Otišavši sa ovoga sveta sa punih dvadeset devet godina, ovaj Bogom darivani večiti mladić naše poezije ostavio je trag koji i danas romori u maternjem jeziku, svetli i živi punim plućima.

ВЕЧИТИ МЛАДИЋ НАШЕ ПОЕЗИЈЕ: У сусрет 200. годишњици рођења песника Бранка Радичевића

Kuća u Brodu na Savi u kojoj se rodio Aleksije (Branko) Radičević, Foto "Brankovo kolo"

Napisao je svega pedeset četiri lirske i sedam epskih pesama.

Međutim, povodom tog obimom nevelikog dela (po broju pesama nije veće od jedne knjige današnjih pesnika), stvoreno je preko devedeset muzičkih kompozicija na njegove stihove.

Neke pesme komponovane su i po nekoliko puta, nadahnjivale mnoge kompozitore.

Ova godišnjica neuporediva je sa drugima iste vremenske visine. Nijedan naš pesnik nije toliko ušao u narod i postao njegov krupni kapilar kao što je to Branko Radičević.

Borislav Mihajlović Mihiz kaže: "Ujedinjena omladina srpska koja je u svom krilu odgajila i Zmaja i Đuru Jakšića i Lazu Kostića, prihvatila je svojski i srdačno i Branka.

Mnogobrojne njegove pesme počinju da se pevaju, silaze u narod, u popularne lire, u prečanske proslave, akademije, lumperajke. Branko postaje narodni pesnik."

Nenad Grujičić na svečanom otkrivanju spomenika Branku u Slavonskom Brodu, 1984., Foto "Brankovo kolo"

Aleksije Radičević rođen je u Brodu na Savi 1824. godine, 15. marta po starom ili 28. marta po novom kalendaru. Kršten je odmah uoči Svetog Aleksija, po kome dobija ime koje će u Beču (1847) prevesti s grčkog jezika u - Branko. U Slavonskom Brodu s porodicom živi pet godina, u Zemunu šest, a Sremskim Karlovcima s bratom Stevanom takođe šest godina, u Temišvaru s ocem Todorom i bratom dve, a u Beču deset godina. To je mapa i hronologija kratkog Brankovoga života i puta.

Danas, ime Branka Radičevića nose mnogobrojne ulice, škole, biblioteke, institucije i kulturno-umetnička društva. Izučava se na svim nivoima školovanja, a sa njegovim imenom postoji nekoliko uglednih književnih nagrada koje se granaju počev od najboljih đaka i studenata, pa preko mladih poeta sve do pesnika sa međunarodne scene. U slavnoj Karlovačkoj gimnaziji đački list se zove "Branko".

Nema sumnje da je Branko Radičević u srpskoj poeziji, ali i šire, neprevaziđen po zrelini mladalačkog talenta koji je ostavio neuništive tragove vrhunske pesničke umetnosti i njihovog tumačenja. Nauka o književnosti ne prestaje da se bavi Brankovom poezijom. Samo bogomdani darovi mogu iz ranih svojih koraka izvesti delo do koračaja metuzalemskih granica, i dalje, u večnost, delo koje ostaje u maternjem jeziku i narodu.

O nesvakidašnjem Brankovom kultu govore i koncentrični krugovi pesnika koji su mu posvetili svoje pesme.

I, pevan je, dakle, Branko u svom narodu, poezija njegova je pre svega iz tog zdenca, pa onda umivena individualnim talentom - bez premca. I zato je nadvremeno živa, originalna i drugačija. Zaključak je jednostavan, nova izvedba takvog pesničkog puta i sudbine danas je nemoguća, a mera talenta nedohvatna.

Foto "Brankovo kolo"

I "obični" ljudi pevaju njegove pesme, a da pritom i ne znaju da su Brankove. Kao što mnogi na pitanje gde je rođen Branko kažu - u Sremskim Karlovcima, i tako pogreše. Teku Radičevićevi stihovi kao da su ih stvorili talentovani anonimni pesnici iz naroda:

"Kad sam sinoć ovde bila i vodice zaitila,/ dođe momče crna oka/ na konjicu laka skoka", ili, "De si dušo, de si rano,/ de si danče mio,/ de si sunce ogrejano/ de si dosad bio".

Ovo su početni stihovi antologijskih pesama "Devojka na studencu" i "Ukor".

Pevaju Branka i operski i starogradski pevači, i horovi, i guslari, i izvođači pop muzike, govore njegovu poeziju pozorišni i televizijski glumci, i mnogi mimo scene, na radiju i drugim medijima, na društvenim mrežama, traže ga duše žedne duhovne hrane. Mnogi slikari uradili su Brankove portrete, a vajari napravili biste i spomenike, i dalje to sve traje, nastaju nova dela u duhu univerzalnog inicijala Brankovoga.

A tu su još, dabome, i te kako žive, za nezaborav, i stih-sentence iz kultnog "Đačkog rastanka": "Oj Karlovci mesto moje drago/ ko detence došao sam amo.../ brže braćo amo, amo,/ da se skupa poigramo." Iz "Tuge i opomene" - "nje više nema to je bio zvuk", pa nadalje, iz antologijskih pesama, redom, "nado moji nisi valjda pena", "lisje žuti veće po drveću/ lisje žuto dole veće pada,/ zelenoga ja više nikada/ videt neću", "ao, danče ala si mi beo,/ još bi' dugo gledati te 'teo"... U čuvenom satiričnom spevu "Put", Branko grlato zamahuje mačem srpske narodne pismenosti na Pegazu jake grive protiv tada njemu i Vuku Karadžiću nesklone Matice srpske i njenih čelnika: "Prokte mi se jednom putovati,/ Bela sveta malko ogledati... Sve trutovi da Bog blagoslovi!"

I čuvena "Brankova želja" koju radičevićevski ispeva J. J. Zmaj 1877. prilikom prvog pokušaja prenosa Radičevićevih kostiju iz Beča na Stražilovo: "Preneste me braćo moja mila,/ pokraj onog ubavog Belila,/ kroz Karlovce gde sam mladost prov'o/ pa na ono divno Stražilovo". A na sve to, duhovni Branko orfejski uzvraća sa Stražilova, veličanstvenoga srpskog Parnasa: "Fala, Bože, na dar ovi,/ o pomozi, blagoslovi,/ da mi kako s prava puta,/ duša mlada ne zaluta".

Borislav Mihajlović Mihiz je rekao i ovo: "U ovoj zemlji niko ne zna da 'Kolo' u Brankovom 'Đačkom rastanku' nije jugoslovensko, već srpsko." Na svečanom otvaranju 19. Brankovog kola 1990. godine, u svojoj besedi Rajko Petrov Nogo je i to pojasnio: "Zagrcnut od vijeka u koji su provalile svakojake, u turskom ropstvu zatomljene nade i energije, Branko u kolo poziva vitezove, zmajeve i sokoloveiz svih srpskih krajeva - Sve od mora Jadranskoga/I od grada tog Beloga/ Sve od onog Drenopolja/Što s oteže moru Crnu - ne brkajući, kao što to mnogi i danas čine, promjenljiva pokrajinska imena sa nepromjenjivim prezimenom nacionalnim." Nogo veli i ovo: "I na kraju, zašto je sve ovo trebalo reći. Pa zato, braćo, što smo mnogo lagali."

Da, to "Kolo" Brankovo kićeno je na javnim priredbama i školama onim amblemima i znacima koje ono ne poseduje, a na čemu su insistirali režimi jedne i druge Jugoslavije krivotvoreći tako srž Brankove ideje o svesrpskom jedinstvu na balkanskim prostorima.

Kao talentovan pesnik koji je razumeo vreme u kome živi, on u "Đačkom rastanku" priziva Srbe iz dva okupatorska carstva, austrijskog i turskog. On poziva Srbe i imenuje po geografskim oblastima, predelima i (po)krajinama. Kada kaže: "Srbijanče ognju živi/ Ko se tebi još ne divi", on misli na Srbe koji žive u Kneževini Srbiji, na Srbijance. A kada peva: "'Rvaćane ne od lane/ Oduvek si ti bez mane", Branko misli na Srbe na drugom, austrijskom delu geografije, na Hrvaćane, što je naziv od milja za Srbe u tom krajiškom prostoru.

I dalje, u "Đačkom rastanku", Branko se obraća Srbima po oblastima gde žive, pa ih tako i naziva - u Bosni: "Oj, Bosanče stara slavo,/ Tvrdo srce, tvrda glavo"; u Hercegovini: "Ao, Ero, tvrda vero,/ Ko je tebe jošte tero?"; u Sremu: "Ao, Sremče gujo ljuta,/ svaki junak po sto puta"; u Crnoj Gori: "Crnogorče, care mali,/ Ko te ovde još ne hvali"; u Dalmaciji: "Oj, sokole, Dalmatinče,/ Divna mora divni sinče"; u Dubrovniku: "Oj, ti krasni Dubrovčane,/ Naš i danas beli dane"; te u Slavoniji, Banatu i Bačkoj: "Oj, Slavonče tanani,/ Banaćane lagani,/ Oj, Bačvani, zdravo, zdravo,/ Ko j' u pesmi veći đavo!"

Zatim, poziva, i dalje, sve Srbe rasute diljem dveju imperija čije razjapljene čeljusti nikako da se nasite Balkana, i pruža ruku, dabome, i našim komšijama da se, bar na tren, pridruže, zaigraju i osete okićeno srpsko kolo: "I vi drugi duž Dunava,/ i vi drugi gde je Drava,/ I svi drugi tamo amo,/ Amo da se poigramo!"

Branko Radičević kao da je pisao "Kolo" iz vizure današnjeg vremena na Balkanu. To njegovo "Kolo" i danas je i te kako aktuelno, moglo bi biti poziv na ujedinjenje srpskog naroda posle raspada Jugoslavije devedesetih godina prošlog veka. Eh, da je mudre glave da to vidi, da objasni i u miru realizuje. Eto, šta su pesnici - prekognitivni čudotvorci, oni čak nadskoče sopstvene inicijalne ideje, relativizuju vreme i njegove mode. Oni rasprše u paramparčad nametnute koncepte tokom istorijskih faza sa raznoraznim ideologijama i politikama, koje u sukobima i krvi razbijaju ili stvaraju kratkoveke države.

Kako obeležiti veliku 200. godišnjicu rođenja Branka Radičevića? Nema sumnje da smo motivisani i nadahnuti, spremni i orni za najkreativniji red poteza za realizaciju nesvakidašnjeg događaja. To je retka godišnjica, javlja se ređe od Halejeve komete koja se ukazuje svakih sedamdeset šest godina. Ova Brankova godišnjica ima stepen ogromne važnosti jer se p(r)ojavljuje svakih stotinu godina. Imamo privilegiju da svojim kratkim zemnim životima svedočimo ovu 200. godišnjicu.

Nije valjda utopija tražiti da spomenik Branku Radičeviću bude ponovo podignut u njegovom rodnom Slavonskom Brodu. Ili, (i)pak, jeste. Taj spomenik Brankovo kolo je podiglo u Brodu 1984. godine, a srušen je 1991. I ulica i škola da vrate ime ovog velikog pesnika u Brodu.

U našem Petrovaradinu postoje danas ulice i Juraja Križanića, i Marina Držića, i Vladimira Nazora, i druge, pa smo i obnovili u tom mestu kuću bana Jelačića. Pa kakvi smo to mi, naivni ili bolji. Ma šta bila Evropska unija danas, čiji je član i Hrvatska, naša bi država trebalo od susedne da zatraži da u Slavonskom Brodu za 200. godišnjicu pesnikovog rođenja ponovo bude podignut spomenik.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!