PRAZNIK NAD PRAZNICIMA: Koja je suština Hristovog Vaskrsenja?

Драган Радојчин
Dragan Radojčin

11. 04. 2026. u 07:06

VASKRS nije samo hronološko sećanje na istorijski događaj od pre 2.000 godina, već trenutak u kojem je smrt zauvek izgubila svoju žaoku.

ПРАЗНИК НАД ПРАЗНИЦИМА: Која је суштина Христовог Васкрсења?

Foto: N. Živanović

U ovoj noći, čovek prestaje da bude biće za smrt i postaje biće za večnost. Vaskrsenje je temelj naše vere i prelomna tačka koja svakom pojedincu danas nudi izlaz iz besmisla.

Svi događaji Strasne sedmice – od Tajne večere, preko Golgote i groba – slivaju se u jednu istinu: Hristos Vaskrse! Apostol Pavle sažima suštinu ovog dana rečima: „Ako Hristos nije ustao, onda je prazna propoved naša, pa prazna i vera vaša“ (1 Kor 15, 14). Ovim je rečeno sve. Bez Vaskrsa, hrišćanstvo bi bilo samo još jedna moralna filozofija, a Hristos samo jedan u nizu tragičnih pravednika i učitelja kojima je smrt stavila tačku na biografiju.

 Prazni grob kao novi početak

Suština Vaskrsenja nije u pukom „oživljavanju“ mrtvog tela, već u potpunom preobražaju ljudske prirode. Hristos vaskrsava u telu koje više ne podleže zakonima prolaznosti, bolesti i smrti. Vaskrsenje nam pokazuje da je Tvorac jači od prirodnih zakona i da je Prazni grob u Jerusalimu jedini istinski odgovor na najveći ljudski strah – strah od ništavila.

To je konačni dokaz da zlo, nepravda i grob nemaju poslednju reč u istoriji sveta. Poslednja reč pripada Životu. Vaskrsli Hristos prekoračuje granice biologije i fizike, nagoveštavajući ono što čeka svakog čoveka u budućem veku – besmrtnost koja nije samo „život posle smrti“, već potpuno nova dimenzija postojanja.

 Zašto su žene prvi svedoci?

Vaskrsenje ne objavljuju prvo apostoli, već žene mironosice. U antičkom svetu, u kojem žensko svedočanstvo često nije imalo pravnu težinu, Vaskrsli Hristos bira upravo njih da budu „apostoli apostolima“. Dok su se učenici iz straha povukli iza zatvorenih vrata, Marija Magdalina i druge pobožne žene hitale su ka grobu, vođene ljubavlju koja je bila jača od straha pred rimskom stražom i teškim kamenim poklopcem. One su prve čule anđeosku blagovest: „Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovde, nego ustade!“ (Lk 24, 5-6). Ovaj čin otkriva duboku istinu – pred Bogom se veličina ne meri društvenim statusom, već merom vernosti srca.

Čemu nas Vaskrsenje uči?

Vaskrsenje nas uči da Ljubav vredi više od biološkog života. Hristos nije vaskrsnuo koristeći Svoju božansku moć kao prečicu za izbegavanje patnje, već zato što je Njegova ljubav prema čoveku bila toliko silovita da je smrt jednostavno nije mogla zadržati u svojim okovima.

Ovaj praznik nas istovremeno uči trpljenju i nepokolebljivoj nadi. On nam poručuje da nakon svakog Velikog petka – nakon svakog ličnog stradanja, gubitka ili bolesti – neminovno dolazi vaskršnje jutro. Pravoslavni optimizam nije plitka i prolazna sreća, već duboko saznanje da je Bog pobedio svet (Jn 16, 33) i da mi, sjedinjeni sa Njim, već sada postajemo sudeonici te konačne pobede nad prolaznošću.

Šta nam Vaskrsenje pokazuje?

Vaskrsenje nam otkriva ko je čovek u svojoj suštini. Teologija Vaskrsenja potvrđuje da ljudsko biće nije samo privremeni putnik kroz vreme, već biće stvoreno za besmrtnost. Svakog puta kada izgovorimo „Vaskrse iz mrtvih“, mi zapravo ispovedamo da su vrata Raja, nekada zatvorena padom u greh, ponovo širom otvorena za svakog pojedinca.

Vaskrsenje nam pokazuje i da je sama materija – naše telo – sveto i vredno spasenja. Tvorac nije došao da spase samo apstraktnu ljudsku dušu, već je vaskrsao kao celovita ličnost, najavljujući time buduće opšte vaskrsenje svih ljudi. Ova istina je najveće priznanje dostojanstva čoveku; ona svedoči da je svaki pojedinac beskrajno vredan u Božijim očima, pozvan ne na nestajanje, već na večno zajedničarenje.

 Trpeza koja ne pravi razliku – Pričestite se!

Vaskrs je poziv da živimo kao „sinovi svetlosti“, a taj novi život svoj istinski vrhunac pronalazi u Svetoj Čaši. Najvažnija poruka svakom verniku glasi: ne ostajte samo posmatrači vaskršnje radosti – postanite njeni sudeonici kroz Sveto Pričešće.

Svaki dan Strasne sedmice, svaki molitveni uzdah i podvig posta vodili su ka ovom jedinstvenom trenutku. Sveto Pričešće na Vaskrs je živi pečat naše zajednice sa Vaskrslim Gospodom; to je trenutak u kojem On lično ulazi u naše biće,

„Iziđite svi u radost Gospoda svoga“

Na vaskršnjem jutrenju odzvanja čuvena Pashalna pouka Svetog Jovana Zlatoustog, koja predstavlja najdirljiviji poziv na Sveto Pričešće ikada zapisan. Veliki svetitelj poziva bez razlike: i one koji su postili od prvog sata, i one koji su došli tek u poslednji čas; i one koji su se usrdno trudili, i one koji su do samog kraja oklevali.

„Trpeza je prepuna, nasladite se svi! Tele je ugojeno, niko nek ne izađe gladan! Svi se naslađujte bogatstvom dobrote!“, poručuje Zlatousti.

Ove reči su samo srce pravoslavlja – Gospod ne vrednuje naš trud pukom matematičkom preciznošću, već gleda na nameru i čežnju srca. Zato, bez obzira na naše prethodne slabosti i posrtanja, Vaskrs je dan kada svi treba da pristupimo Trpezi Gospodnjoj i pričestimo se. Gospod Isus Hristos je pobedio smrt za sve nas, bez izuzetka, darujući nam pobedu koju sami nikada ne bismo mogli da zaslužimo.

HRISTOS VASKRSE! VAISTINU VASKRSE!

 preobražavajući sve naše unutrašnje tame u nepobedivu svetlost. Neka ovaj dan bude početak našeg sopstvenog vaskrsenja iz greha, ravnodušnosti i očaja. Danas smrt više nema moć, a Grob je postao prolaz kroz koji se direktno zakoračuje u naručje Oca.

Hristos Vaskrse – Vaistinu Vaskrse!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

PRIPREMA SE „ŠPANSKA PITA“: Novi specijalitet za umetničke sladokusce iz „kuhinje“ Fondacije Mozzart