ZNAMENITE ŽENE NOVOG SADA: Mileva Marić Ajnštajn - nepriznata genijalka i ostavljena supruga

J. Simić

19. 12. 2021. u 17:39

SLAVNA sentenca našeg nobelovca Ive Andrića da "žena stoji, kao kapija na izlazu i na ulazu u ovaj svet" važi za bezmalo svaki grad, a naročito za Novi Sad.

ЗНАМЕНИТЕ ЖЕНЕ НОВОГ САДА: Милева Марић Ајнштајн - непризната генијалка и остављена супруга

Mileva Marić

Veliki je broj žena koje su ostavile dubok trag u istorijatu grada i zadužile ga u različitim epohama raznovrsnim povodima - rođenjem, udajom, školovanjem ili stvaralaštvom. Svoje heroine danas, kao i u vreme kada se varoš u drugoj polovini 19. stoleća zbog kulturnog uzleta zakitila i imenom Srpska Atina, sugrađani odmilja zovu - Novosatkinjama.

Ima među tim velikim ženama Srpkinja, Mađarica, Slovakinja, Rumunki, Jevrejki, Hrvatica... One su pomagale siromašnima i nemoćnima ili lečile obolele na samrtničkoj postelji. Jedne su učile i bile uzor generacijama u nesebičnoj želji da učenici nadmaše učiteljice. Druge su otkrivale tajne fizike i matematike, pisale pesme koje greju duše i današnjim naraštajima, a neke su se za svoje ideje borile tvrdo i beskompromisno do poslednjeg daha.

Nekima od njih Novi Sad se odužio, a neke su nepravedno potisnute u zaborav. Pojedine su dobile ulice u središtu ili na obodu grada, te spomen-table, spomenike ili trgove, a nije mali broj ni onih bez ikakvog znamenja. Njima tek treba da se odužimo.

Mileva Marić Ajnštajn: Nepriznata genijalka i ostavljena supruga

Do danas se ne zna puna istina o razmerama njenog učešća u muževljevoj planetarnoj slavi

MALO je ličnosti u srpskoj istoriji čija biografija toliko dugo čeka da bude upotpunjena, kao što je to slučaj sa Milevom Marić Ajnštajn (1875-1948).

Gotovo ceo vek naučnici, istoričari i publicisti pokušavaju da slože sve delove Milevinog biografskog mozaika. Kćerka Miloša i Marije Marić iz Titela, rođena je s kraćom levom nogom ali i blistavim intelektom, zahvaljujući kojem je i dospela na studije matematike i fizike Univerziteta u Cirihu.

Tamo je upoznala Alberta Ajnštajna (1879-1955) i ubrzo mu postala supruga, ali istorija Milevu već decenijama oslovljavala isključivo kao njegovu suprugu, zanemarujući činjenicu da je sa svojim znanjem iz matematike i fizike mogla, u njihovom porodičnom domu, ravnopravno da učestvuje u istraživanjima sa mužem.

Albertu je pripala kompletna naučna slava za revolucionarnu formulaciju teorije relativiteta, kao i za objašnjenje fotoelektričnog efekta za koji je 1921. nagrađen Nobelovom nagradom. Svih ovih decenija, Albert slovi kao jedan od najvećih naučnika 20. veka. U njegovoj biografiji Mileva se pominje samo kao bivša supruga, kojom se u Bernu 1903. godine oženio uz blagoslov njene pravoslavne i protivljenje njegove jevrejske porodice.

Mileva Marić sa sinovima

Osnovnu školu završila je u Rumi, srednjoškolsko obrazovanje stekla je u Srpskoj višoj devojačkoj školi u Novom Sadu, a obrazovanje nastavila u Sremskoj Mitrovici, Šapcu i Zagrebu. Godine 1896. upisala je letnji semestar Medicinskog fakulteta na Univerzitetu u Cirihu, a s jeseni, prebacila se na Državnu politehničku školu, na studije matematike i fizike. Bila je jedina žena u grupi u kojoj su, u isto vreme, studirali i Marsel Grosman, Luj Korloz, Jakob Erlat i Ajnštajn.

U proleće 1897. razvila se studentska ljubav između Mileve i Alberta, no plašeći se dubljeg vezivanja ona se iste godine ispisala sa ciriške Politehnike. Otišla je u Nemačku i u Hajdelbergu slušala predavanja iz teorijske fizike kod profesora Filipa Lenarda. Na Albertov nagovor, međutim, vratila se u Cirih i nastavila da sluša četvrti semestar na Politehnici gde je 1899. položila petopredmetni tzv. prelazni diplomski ispit. U to vreme, trebalo je da brani doktorsku tezu iz fizike, ali odustala je zbog razmirica koje je Albert imao sa profesorom.

Venčali su se 6. januara 1903. godine. U tom braku rođeni su njihovi sinovi Hans Albert (1904-1973), profesor Univerziteta u Berkliju, i Edvard (1910-1965), koji je u ranoj mladosti duševno oboleo. Supružnici su u dva navrata (1905. i 1907) boravili u Novom Sadu i kod njene rodbine u Titelu i Kaću. Razbarušenog Alberta na biciklu Novosađani su prepoznavali na novosadskim ulicama. Deca su im 1913. krštena u novosadskoj Nikolajevskoj crkvi.

Brak, naizgled skladan, raspao se 1914. godine. Na Albertov zahtev najpre su u zajedničkom stanu vodili razdvojen život. On je supruzi ispostavio spisak pravila ponašanja među kojima je stajalo i da ne sme da prilazi njegovom radnom stolu. Razvod je okončan 1919. godine. Albert je dobio mesto profesora u Berlinu i ubrzo se oženio svojom rođakom Elzom.Brak je podržavala i njegova majka. Za rad koji je formulisao kao foto-električni efekat, nagrađen je 1921. godine Nobelovom nagradom.

Mileva je ostala u Cirihu na ivici siromaštva. Davala je privatne časove matematike i klavira da bi mogla da preživi i da neguje bolesnog sina. Kada je, na ivici očaja, zapretila Albertu da će napisati memoare o njihovom braku, on joj je ustupio kompletan novčani iznos Nobelove nagrade. Na početku Drugog svetskog rata sa sobom u Ameriku poveo je njihovog starijeg sina Hansa Alberta.

Poslednji put Mileva je boravila u zavičaju 1938. godine. Pre nekoliko godina otkrivena su njena pisma koja je u vreme rata, četrdesetih, slala svojim kumovima Gajinovima u Novi Sad. Pisana su kitnjastom ćirilicom, a adresovana latinicom da kumovi okupatorima ne bi bili sumnjivi.

Neposredno posle Milevine smrti, 4. avgusta 1948. godine, nepoznate osobe iz njenog stana odnele su svu raspoloživu dokumentaciju. Sedam godina kasnije Ajnštajn je umro u Prinstonu. U godinama koje su usledile malo novih detalja se saznavalo o ovom bračno-naučnom paru, a samim tim i o Milevinom doprinosu njegovom naučnom uspehu. Sva dokumentacija, kao i pisma koja su razmenjivali i posle razvoda, dugo su bila pod duplim ključem Arhiva u Jerusalimu. Tek 2006. godine obelodanjen je deo te prepiske.

Mileva je sahranjena po pravoslavnom običaju uz opelo ruskog sveštenika, oca Šubova. Nekoliko godina docnije, pošto niko nije plaćao grobno mesto, njene kosti premeštene su u zajedničku neobeleženu grobnicu sa posmrtnim ostacima tuđinaca za koje, kao ni za nju, niko nije mario.

Ni danas se ne bi znalo njeno počivalište da Petar Stojanović Kajzer, korenima Paraćinac, nije 2004. godine tragao za dokumentima o Nikoli Tesli i sasvim neočekivano naišao na podatak da je na ciriškom groblju Northajm sahranjena Mileva Marić Ajnštajn.

Godine 2009. država Srbija postavila je spomen-ploču na grobnicu u kojoj Mileva i danas počiva sa neznancima. Preostaje nam da se izborimo sa krutim i sporim ciriškim propisima za ekshumaciju i njene kosti prenesemo u zasebno grobno mesto. Želja joj je bila da počiva u blizini sinovljenog groba. Tek tada moći ćemo da kažemo da smo kao nacija odužili dug prema Milevi.

KISAČKA 20

KUĆA u Kisačkoj br. 20, koju je Milevin otac sagradio 1907, a u kojoj je bračni par Ajnštajn sa sinovima boravio u nekoliko navrata, obnovljena je pre tri godine. Jedna ulica u Novom Sadu nosi Milevino ime, kao i STR Tehnička škola. Nagrada za najbolje studente, magistrante i doktorande iz matematike, koju je Univerzitet u Novom Sadu ustanovio 1994, takođe nose ime Mileve Marić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

UKRAJINA POVLAČI RADIKALNI POTEZ: Ovo mnogi nisu očekivali, čak su i Rusi zbunjeni pred Olimpijske igre Pariz 2024