U ZLOČINU POMAGALE I KOMŠIJE Joanikije: Boli to što su se Hitlerovoj armadi pridružili naši srodnici po krvi iz davnina

M. SEKULOVIĆ

29. 07. 2020. u 09:33

ZLOČIN u Velici nije bio samo ratno stanje, već nešto mnogo teže, jer regularna vojska, po pravilima ratovanja, nikada neće ubiti dete, nenaoružanog čoveka ili zarobljenika, a naročito ne trudne žene i decu.

У ЗЛОЧИНУ ПОМАГАЛЕ И КОМШИЈЕ Јоаникије: Боли то што су се Хитлеровој армади придружили наши сродници по крви из давнина

Foto M. Sekulović

Ovde se dogodilo upravo to. To nije bila vojska, to su bile zločinačke horde koje su imale odobrenje od Hitlera lično da tamo gde narod pomaže ustanicima ubijaju sve redom, i starce, i žene, i decu, i nenaoružane ljude, zatirući sve listom.

Ovo je deo besede episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija posle arhijerejske liturgije koju je u Crkvi Svetih Kirika i Julite u Velici juče služio uz sasluženje sveštenstva Eparhije, uz mere koje je propisao NKT.

Služba episkopa Joanikija, Foto Mitropolija

Tekst potpisa

Tako je, bez uobičajenog dolaska Veličana sa raznih strana sveta, obeležen kravavi 28. jul 1944, kada je za svega nekoliko sati počinjen nečuveni pokolj, u kome je, kako je do sada zvanično utvrđeno, na najbestijalnije načine umoreno više od 560 žena i dece iz ovog sela.

Foto Mitropolija

- Hitlerovoj naredbi su se, nažalost, povinovali i mnogi drugi iz našeg komšiluka. Naročito boli što se Hitlerovoj zločinačkoj armadi pridružilo mnogo naših komšija, čak i srodnika po krvi iz davnina, koji su menjanjem vere promenili i osećanje, i misao, i nastrojenje, izgubivši bratsko osećanje - kazao je epsikop Joanikije juče na dan sećanja na veličke i gornjopolimske novomučenike, čiji dan stradanja je i hramovna slava Crkve Svetih Kirika i Julite, deteta i majke postradalih za veru hrišćansku. - Vi Veličani to najbolje znate, jer ste rođeni sa tim znanjem koje se dotaklo celog vašeg bića. Svojim rođenjem nasledili ste i tu muku koja se, Božjim promislom i dejstvom, pretvorila u veliki blagoslov. Ko bi nas drugi sabrao, izmirio i ovako sjedinio, kako ovde u Velici, tako i u Dolima Pivskim i mnogim drugim mestima, nego naši preci koji su nevini postradali za Hrista. Njihova nevina krv, pomešana sa Hristovom golgotskom žrtvom, oplemenjuje nas i opominje. Naročito nas opominju ona deca velička i gornjopolimska koja su se svojom krvlju sjedinila sa decom vitlejemskom i samim Hristom.

PRILOG UMESTO TRPEZE LjUBAVI

BRATSTVO Kneževića, domaćini i kumovi ovogodišnje slave, bilo je zbog mera sprečavanja epidemije virusa korona u nemogućnosti da priredi trpezu ljubavi za sabrane goste. Umesto toga, priložili su 4.000 evra za gradnju crkve u Novšiću na imanju porodica Bora i Radenka Kneževića. Osim toga, priložili su i 1.000 evra za završetak oltara Crkve Svetih Kirika i Julite. Kumstvo za iduću godinu preuzelo je bratstvo Novovića.

Da podsetimo, pre 76 godina nacističke SS jedinice "Princ Eugen" i "Skenderbeg", uz pomoć šiptarskih vulnetara iz Peći i okoline, ali i muslimana iz Plava i Gusinja, i uz pomoć zločinaca iz redova "muslimanske milicije" iz Petnjice i okoline koje je predvodio ratni zločinac Osman Rastoder, praktično su zatrli Veliku, ubivši tada i 118 dece mlađe od 12 godina. Sveti arhijerejski sabor SPC 24. maja 2017. godine pribrojao je liku svetih novomučenika srpskih žrtve nacističkog terora iz Velike Ržanice i Gornje Ržanice postradale 28. jula 1944. godine, pridružujući im i 28 dece umorene glađu u zatvoru u Plavu 1941. godine.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)