Od najvećeg ratara do otkupljivača: Preža (45), i pored moderne mehanizacije i mašina, sada odustaje od poljoprivrede

Z. GLIGORIJEVIĆ

14. 02. 2020. u 17:57

U poslednje dve godine obrađuje manje zemlje, jer se taj posao, tvrdi, više ne isplati

Од највећег ратара до откупљивача: Прежа (45), и поред модерне механизације и машина, сада одустаје од пољопривреде

Milorad Garašević Foto R. Šegrt

ZAHVALjUJUĆI deviznoj ušteđevini oca Milorada i majke Nade, koji su bili na privremenom radu u Parizu, Preža Garašević (45), iz Bobova, kod Svilajnca, mogao je 2002. godine da počne ozbiljno da se bavi poljoprivredom. Kupili su traktor od 115 konja, vredan 40.000 evra, kada niko u selu nije imao veći traktor od "rakovice", kombajn od 120.000 evra, mašinu "tri u jedan", koja ima sejalicu, podrivač i roto-drljaču, još tri traktora i sve priključne mašine.

Preža je najpre kukuruz i pšenicu sadio na 20 hektara, a onda dostigao 80 hektara, što je bilo najviše u selu. Prvi je u opštini pre osam godina počeo da bere kukuruz u zrnu, a ne u klipu, jer je kupio kombajn u koji je ugradio adaptere. Drugi su to počeli da rade tek dve godine posle njega...

- Nažalost, poslednje dve godine počeo sam da obrađujem manje zemlje, jer se ne isplati. Prinosi su loši, jer je kraj brdovit. Imam kvalitetne mašine, koje rade po principu "uđeš i izađeš". Najbolje su u selu. Zbog toga što sve mnogo brže uradim, smanjujem troškove proizvodnje. Ali, to je tek toliko da budem malo u plusu. To nije to - iskren je Garašević.

Naš sagovornik dodaje da je poslednjih 10 godina otkupna cena pšenice 17 dinara, a kukuruza od 13 do 15 dinara po kilogramu, dok repromaterijal neprestano poskupljuje. Kupovali su, veli, i krave, ali je to bio čist promašaj. Mleko je bilo jeftino, a "robijaš po celi dan". Lane je zasadio uljanu repicu, jer je niko nije uzgajao, ali nije uspela zbog suše.



- Rastao sam na traktoru i voleo sam da se bavim poljoprivredom. Ali, prelazim u trgovce, jer oni najbolje prolaze. Otvoriću silose za otkupljivanje kukuruza i pšenice, jer ih nema u selu. Imam podno skladište, kapaciteta 400 tona, ali ću povećati. Prema mojoj računici, isplatiće se za nekoliko godina. Ratarstvom ću da se bavim samo na svojih 25 hektara - veli Garašević, koji od svakog rada u njivi pravi video-klip i postavlja ga na "Jutjub".


Garaševići imaju najbolje mašine u selu


NEMA RAČUNICE

PREŽIN sin Saša završava Ekonomski fakultet u Kragujevcu i planira da se vrati na selo, jer nije važno koliko zaradi, barem će biti kod kuće.

- Bili smo beda. Živeli smo u čatmari. Nisam imao ni bicikl. Ulagali smo u poljoprivredu, jer smo se nadali da će naši potomci u njoj imati perspektivu. Da nemamo devizne penzije, propali bismo. Ranije je država bar davala subvencije od 4.000 dinara do 20 hektara. Ni to nije fer, jer je onaj ko obrađuje više zemlje bio kažnjen. Žito je pre sedam-osam godina bilo 32 dinara po kilogramu, a sada je od 15 do 17. Kakva je računica? - pita se Milorad.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

zaliv.net

14.02.2020. 18:09

тако је то кад држава дозвољава да се ови што седе богате а сељак који рмбачи узме далеко мање од откупљивача....ја сам одржавао засад малина који сам наследио и сад ћу све да посечем јер онај у хладњачи ни орао ни копао а заради дупло више од мене по кили па нека је он гаји онда

Србин

14.02.2020. 20:13

Држава мора да реагује ако хоће да задржи становништво у селима. Путеви,инфраструктура... субвенције пољопривреди итд

Zoran

15.02.2020. 00:21

"Да немамо девизне пензије, пропали бисмо."