GORAN VEZMAR: Ponosan sam na medalju za Srbiju
15. 09. 2019. u 10:45
Član grčkog Atlasa, inače iz Apatina odan svom gradu, u kome bi voleo da se skrasi
Goran Vezmar sa medaljom / Foto J. B.
GORAN Vezmar (37) iz Apatina, junak sportskih terena košarkaša u kolicima, doprineo je da naša reprezentacija postigne značajan evropski uspeh i na to je ponosan.
- Uspeli smo nedavno da ostvarimo cilj i u jakoj konkurenciji evropskih reprezentacija za košarkaše u kolicima osvojimo srebrnu medalju i uđemo iz C u B diviziju na prvenstvu nedavno održanom u Bugarskoj - kaže Vezmar.
On dodaje da Savez košarkaša u kolicima Srbije (SKKS) planira da organizuje naredne godine Evropsko prvenstvo u našoj zemlji. Inače, Goran je pored našeg proslavljenog košarkaša Željka Rebrače, jedini Apatinac, koji je u kolektivnim sportovima igrajući za našu reprezentaciju osvojio medalju.
- Moja ljubav iz najranije mladosti bila je košarka. I pored bolesti sam uvek razmišljao: vratiću se ja ovom sportu, na ovaj ili onaj način. Počeo sam da igram košaraku u invalidskim kolicima, u rodnom gradu, potom u Novom Sadu, a onda sam dobio angažman četiri godine u Solunu u klubu Mega Aleksandar, a sad u Atini igram za Atlas. U grčkom klubu u kom sam igrao osvojili smo medalje - skromno priča ovaj momak.
Uvek je spreman, iako je prošao životne nedaće, da se pojavljuje na svim skupovima osoba sa invaliditetom, bilo gde da se oni održavaju u Srbiji.
PROČITAJTE JOŠ - Imaju hendikep i volju da rone!
- Želim da ih svojim iskustvom stimulišem, da im podstaknem pozitivna razmišljanja, da im ulijem nadu, da borba kroz koju sam ja prošao daje rezultate - pojašnjava Vezmar.
Goran nam otkriva da bi voleo da se "skrasi" u svom Apatinu. U svemu mu je i poslednje četiri godine podrška njegova partnerka Jelena Franković.
STRAST
- SPORT je moja preokupacija. Karijera košarkaša u kolicima duže traje nego kod drugih sportista i nisu retki oni koji igraju u reprezentacijama i sa 50 godina. Igraću sve dok budem mogao - kaže Goran Vezmar.
goran
15.09.2019. 20:52
Bravo čestitke .
JUNAK.
Komentari (2)