Višem sudu u Šapcu - mala apelacija
11. 01. 2014. u 06:40
Početak primene nove mreže sudova ima i dobre i loše strane, ali je još rano za konačne zaključke. Dobro je što bar Koceljeva i Bogatić nisu ostali skrajnuti - smatra Gojko Lazarev
- Viši sud u Šapcu prešao je u nadležnost Apelacionog suda u Novom Sadu, umesto iste instance u Beogradu. Istovremeno, šabački sud je postao takozvana mala apelacija za krivične predmete za koje je predviđena kazna do pet godina zatvora. Podsećam, kao Okružni sud, odlučivali smo po predmetima u kojim je taj svojevrsni cenzus bio deset godina, ali je reforma sve bila izmestila u apelacione sudove. Sada se, dakle, jedan deo te nadležnosti vratio - objašnjava Lazarev, sudija koji je u javnosti poznat po najvećem broju procesuiranih rehabilitacija.
Po njegovim rečima, iz Osnovnog suda u Šapcu u sudsku jedinicu u Bogatiću otpremljeno je 169 krivičnih predmeta, a u Koceljevu oko 200. U tim mestima odlučivaće po pet nosilaca pravosudnih funkcija, a Koceljeva će biti nadležna i za opštinu Vladimirci. Predmeti iz Krupnja, gde je sud takođe ukinut, preneti su u Loznicu. U svakom slučaju, sudijama će trebati oko mesec dana da se upoznaju sa spisima i zakažu prva ročišta.
- Praktično, dve opštine su ostale bez suda, ali je prvobitnim planom bilo predviđeno da, pored Krupnja i Vladimiraca, u istom položaju budu i Koceljeva, i Bogatić. Pozitivno u ovoj reformi reforme je upravo to što su uvaženi naši argumenti, dok ranije tako nešto nismo mogli da očekujemo. Sada smo, ipak, bili udostojeni pažnje na svakom nivou - kaže Lazarev.
Lobirajući za opstanak sudskih jedinica on je, kaže, "obigrao" pola parlamenta, a amandmane su podneli poslanici vladajuće koalicije sa područja okruga. Lazarev, pri tome, ne krije da je za opstanak suda u Koceljevi - u čijem slučaju je on bio praktično nemoćan - direktno zaslužan tamošnji dugogodišnji predsednik opštine, Veran Matić, koji je nekako uspeo da nadležne uveri u neophodnost sada već važeće odluke.
- Kako su krenuli da "seku", u ovom delu Srbije ne bi ostalo ništa. Ne znam da li je ovo kraj reformisanja reforme, ali smatram da je stanje iz 2009. trebalo analizirati i usklađivati sa potrebama. Ipak, i ovo je mnogo bolje nego što je bilo, mada ništa ne treba tvrditi sa apsolutnom sigurnošću - oprezan je Lazarev, ističući da je dosadašnja praksa pokazala kako se svako mesto, kada iz njega ode sudija, ubrzo pretvara u mesnu zajednicu.
Sagovornik "Novosti", u tom slislu, navodi primer Krupnja, gde je i sam, još 1981, započeo karijeru. U tom trenutku, veli, varošica je imala 5.000 zaposlenih, a danas ih je tek nekoliko stotina - listom na državnoj kasi. Privreda je u međuvremenu zamrla, pa se i broj stanovnika - sa 25.000 - sveo na svega 18.000.
- Sa te strane gledano, možda je i opravdano gašenje tog suda, ali ja sam uveren da je trebalo ostaviti i Krupanj, i Vladimirce. Zbog naroda. Jer, ljudi će i dalje za poslom odlaziti u velike industrijske i privredne centre, a ako se mesto potpuno pasivizira, ništa drugo se ne može ni očekivati - zaključuje Gojko Lazarev.