Šabac: Humanista sa skalpelom
16. 06. 2013. u 08:45
Šapčani se odužili čuvenom lekaru Teodoru Božinu. Spomen-ploča u znak sećanja na čoveka koji je prešao put od krojača do hirurga
ČUVENI šabački lekar i humanista, primarijus dr Teodor Božin (1895-1983), oživeo je ovih dana kroz sećanje poštovalaca, savremenika, prijatelja i porodice. Čovek koji se razvijao od krojača do hirurga "stvarajući samog sebe", na zgradi hirurškog bloka Opšte bolnice, zavredeo je spomen-ploču u znak zahvalnosti za živote spasene njegovim izuzetnim znanjem, posvećenošću i veštinom.
- Izuzetno sam zahvalna svojim dragim Šapčanima na ovom obeležju. Meni lično, ovo je bilo nešto kao zavet i dug njemu i majci Ilzi, takođe doktorki, koja ga je pratila kroz čitav život. Kad god njega pomenemo, i ona se uvek nekako podrazumeva - priča Jasminka de Puzol de Sen-Far, Božinova ćerka, sada već penzionisani kostimograf i scenograf.
Kaže, otac joj je rođen u banatskom selu Modoš (danas Jaša Tomić). Kao krojač, peške je prešao put od Budimpešte do Bratislave i Beča. Posle Prvog svetskog rata, upisao je Medicinski fakulet u Nemačkoj, i specijalizirao hirurgiju kod najeminentnijih profesora svoga vremena, a tamo se i oženio Ilzom Grote, ćerkom sanitetskog savetnika.
- Imao sam čast da, pre nekoliko decenija, upravo u Nemačkoj, sretnem i upoznam dr Božina kad je već odavno bio u penziji - seća se vladika šabački Lavrentije. - Bio je veliki Šapčanin i veliki srpski lekar, i što je najvažnije, veliki čovek. Pričao mi je nepoznatu istoriju našeg Podrinja i ovog dela Srbije, jer je službovao i u Užicu i Valjevu.
Predsednik Sekcije za istoriju medicine Srpskog lekarskog društva, profesor dr Brana Dimitrijević, objašnjava da je Božin bio svestran hirurg, koji je operisao od rascepa usne i nepca sve do ratnih povreda. Bio je sudski veštak, ali i vrstan mačevalac, a nadasve i humanista koji je od sigurne smrti tokom Drugog svetskog rata, uspeo je da spase mnoge taoce i ranjenike.
- Posle oslobođenja Šapca bio je grdan priliv ranjenika. Nikada neće biti utvrđeno koliko ih je tada u Šapcu stvarno bilo: 50.000 možda i 80.000. Rad danonoćni. Ali on je smatrao da mu je to dužnost - kaže profesor Dimitrijević.
A sećaju se čuvenog doktora Božina i njegovi pacijenti, pa smo tako uspeli da razgovaramo sa vremešnim Vasilijem Jovićem iz sela Noćaj, koji sada ima 90 godina i tvrdi da mu je lično dr Božin spasao život. Čitav svoj proživeli vek, kaže, može da zahvali jedino doktoru kome nikada nije našao prvi načina da se oduži.
- Sećam se da je u selu, pred kraj rata bila mobilizacija. I mene su tražili oficiri, a ja ležim u krevetu i nemam ni 30 kila. Spasao me doktor i njegova sugestija, više nego bilo šta drugo. A već 1948. sam služio vojsku, igrao fudbal i išao na radne akcije. Jedina želja mi je bila da upoznam doktorovu ćerku Jasminku i evo, ispunila mi se - priča nam Jović.