Moma Jakovljević: Napredak je u znanju
08. 07. 2013. u 09:07
Zamenik načelnika KBC „Dr Dragiša Mišović“ priča o tajnama u lečenju sportskih povreda, ali o tajnama života: Deca neće napredovati uz „rijalitije“. Spasiće ih učenje
PUNIH 30 godina je Momčilo Jakovljević jedan od najpoznatijih srpskih hirurga i manekena. Predstavnik „stare“ garde u oba posla. Ne zna se gde je imao više uspeha. Čovek pored koje je nemoguće ostati bez osmeha na licu. Jednostavno, one oko sebe vešto „inficira“ vedrinom.
Danas zamenik načelnika KBC „Dr Dragiša Mišović“ Moma Jakovljević priča o tajnama u lečenju sportskih povreda, ali o tajnama života. Pre svega ovog, „replicirao“ je teniskom treneru Nikoli Piliću.
- Neka se ne naljuti gospodin Pilić, ali pročitao sam u vašim „Novostima“ izjavu kako mu je Rafael Nadal nešto sumnjiv i da on čak misli da se španski teniser možda i dopinguje, pa je zato ispao u prvom kolu Vimbldona. Biraću reči, ali ovo nema veze sa istinom. Današnji sport, pogotovo tenis, zaista vadi „dušu na nos“. Ko ne veruje neka samo kratko „zavrti film“ i vidi polufinale Đoković - Del Potro. Današnji teniseri koji igraju svakih sedam dana turnire, jednostavno moraju negde da padnu. Nadala je sa Vimbldona izbacio, pre svega, umor. Moram malo i da se našalim, jer da Nadal kojim slučajem čita „Novosti“, mogao bi i da tuži Pilića - kaže Jakovljević.
- Taj čovek je neuništiv. Do perfekcije je pronikao u istinu da je u konstantnom kretanju tela, trčanju ili hodanju, u stvari spas. I uvek se šali na svoj račun kako je i sa 80 godina morao malo da smanji gas, pa je šetnje sa 30 sveo na 15 kilometara, a sa 85 godina na „samo“ pet.
Mi „vrtimo“ njegov film nekoliko decenija unazad.
- Bavim se medicinom „samo“ 30 godina. Sa manekenstvom je došlo spontano. Davne 1973. su me „pionirke“ manekenstva Tamara Bakić i Ljiljana Perović „zavrbovale“ jer im je bio potreban momak viši od 180 cm, težak 75 kg i da nosi broj odeće 50. I nije to jedina slučajnost koja me pratila u karijeri.
Današnji i nekadašnji sportisti kao da su „nebo i zemlja“.
- Nekada je sve bilo drugačije. Danas klince, tu ubrajam i sportiste, ne možeš da odvojiš od telefona i računara. Nama su u školi ubijali dosadu, tako što su nas vodili na Kalemegdan da se trkamo na 100 i 200 metara.
Jedna od, naizgled prostijih sportstih povreda, distorzija skočnog zgloba je, kažu neki, kod vas postala rutinska intervencija.
- Koliko sam samo zglobova zalečio. Ali samo zato što sam se družio sa igračima, pa su unapred znali. Što si držao u prva 24 sata ogromne količine leda na zglobu, držao si. Posle ti ništa ne vredi. To je za početak, posle kao „bukvicu“ u glavu ubacujemo da je obavezno bandažiranje. To savetujem svakom sportisti. Ranije, dok sam bio lekar Partizana, a i sada je tako, ne može na trening da se izađe bez bandaža.
To doktor savetuje sportiste. A svoju i tuđu decu još ponešto...
- Sinu Luki i ćerkama Lani i Mini, ali i drugoj deci stalno govorim da uče. Neće napredovati uz „rijalitije“ ili „trač rubrike“ u novinama. Spasiće ih učenje, lepši će biti od pameti, a ne od garderobe ili mobilnog telefona sa dobrom markom - zaključuje Moma Jakovljević.
DORĆOLSKA PRAVILA
NIJE baš lokalpatriota, ali se Moma ponosi što je sa Dorćola. Iz kraja koji je iznedrio vrhunske lekare, ali i svetski „poznate“ prevarante, pa predsednike države.
- Nekada se i na tom Dorćolu, za razliku od danas, znao red. Postojalo je samo jedno pravilo: „Ćuti, doći će red i na tebe“. Znalo se ko i kada može da stoji na ćošku. Danas se, nažalost, ne poštuje ni hijerarhija, ni tuđe godine, a ni znanje..