SEĆANJE: Najvrednija pobeda naše reprezentacije između dva rata - Engleska je zanemela! (FOTO)

V. Stanković

17. 05. 2020. u 08:12

Junak meča bio Ljubomir Lovrić, debitant na golu plavih. Selekcija Jugoslavije slavila u Beogradu

СЕЋАЊЕ: Највреднија победа наше репрезентације између два рата - Енглеска је занемела! (ФОТО)

Detalj sa meča Foto: S. Nikolić

NEMA sumnje da je plasman u polufinale Prvog svetskog prvenstva 1930. u Montevideu bio najveći predratni uspeh fudbala Kraljevine Jugoslavije, ali ako bi se tražila najvrednija pobeda, onda bih se, na osnovu svega što sam čuo i pročitao, opredelio za trijumf nad Englezima 18. maja 1939. u Beogradu. Razloga je više: Brazil 1930. nije u Montevideo poslao svoju najbolju reprezentaciju zbog nekog sukoba na liniji tradicionalnog rivalstva Rio de Žaneiro - Sao Paulo, niti je u svetu fudbala bio to što je postao kasnije.


Uostalom, 1934. u Beogradu naš tim je isprašio Brazilce sa 8:4! Na drugoj strani, Englezi su tridesetih godina prošlog veka bili pojam za fudbal, nezvanično najbolja ekipa sveta, iako su u svojoj prepotenciji odbijali da igraju na svetskim prvenstvima sve do 1950. godine, jer su smatrali da su najbolji i bez zvanične titule.

Na stadionu BSK na Topčiderskom brdu (gde je danas stadion Partizana), pred više od 30.000 gledalaca, što je bila rekordna poseta nekoj fudbalskoj utakmici na prostorima zajedničke države, reprezentacija Jugoslavije je odigrala svoju stotu utakmicu, "plavi" su priredili senzaciju i u prijateljskom susretu sa 2:1 pobedili tada svetsku fudbalsku silu Englesku.


PREMIJA 3.000 DINARA Oduševljenje fudbalskog naroda posle velikog trijumfa bilo je toliko da se Jugoslovenski nogometni savez "otvorio", pa je umesto obećanih 1.000 dinara za pobedu ili remi, svakog igrača nagradio sa po 3.000 dinara.


U NAŠEM fudbalu "na vlasti" su bili nezaboravni "urugvajci", deo ekspedicije koja je 1930. u Montevideu proslavila i sebe i svoju zemlju. Savezni kapiten opet je bio inženjer Boško Simonović. On je u tih devet godina od Montevidea više puta smenjivan i vraćan. Predsednik Jugoslovenskog nogometnog saveza (pod ovim imenom funkcionisao je do 1941. godine) bio je dr Mihailo Andrejević, vođa puta u Montevideo. U dresu reprezentacije je još uvek bio Đokica Vujadinović, jedini aktivan iz tima koji se proslavio u Urugvaju...


U međuvremenu su se pojavili mnogi novi talentovani igrači, a u meču sa Englezima na gol je prvi put stao mladi Ljubomir Lovrić, osamnaestogodišnji golman SK Jugoslavije. Debitant je bio i Prvoslav Dragićević iz BSK. Ispostavilo se da je debitant na golu bio junak dana. Leteo je iz ugla u ugao, bacao se u noge Lautonu, branio šuteve iz daljine, hvatao ili boksovao centaršuteve Stenlija Metjusa, budućeg fudbalskog sera...



Golove za naš tim dala su krila, Glišović (BSK) u 15. minutu volejom na centaršut Perlića i Perlić (SK Jugoslavija) u 63. minutu šutem po zemlji pošto je presekao loše dodavanje beka Džordža Mejla. U međuvremenu je Brum izjednačio na 1:1 u 49. minutu.



Lovrić u akciji
UTAKMICA je igrana na Spasovdan, gradsku slavu, a veličanstvena pobeda uveličala je slavlje koje se sa stadiona prenelo na ulice gde se uz muziku narod veselio do duboko u noć. Štampa je veoma opširno, sa višerednim naslovima u skladu sa ondašnjim novinarskim standardima, opisala veliku pobedu. Igrači su proglašeni herojima.


"Politika" je na tri sportske strane opširno pisala o podvigu. Uz izveštaj su objavljene i četiri fotografije, dve sa terena, dve sa prepunih tribina. Izveštaj je pisao Bora Jovanović, najpoznatiji predratni sportski novinar, jedini izveštač iz Montevidea 1930. Asistirao mu je Ljubiša Vukadinović, buduće prvo fudbalsko pero "Politike". U njegovom izveštaju nalazimo detalj o "najezdi stranih novinara, naročito iz Nemačke i Italije".



Izveštaj u listu "Politika"
Zabeleženo je da su redakcije vodećih agencija, Rojtersa, "Dejli mejla" i "Dejli ekspresa", naglo povećale dužinu teksta kada je meč završen, sa početnih 300 reči tražili su od svojih izveštača da pošalju 800 reči. Naslov "Zaprepašćenje u Londonu" otpratio je reakciju u glavnom gradu Velike Britanije, gde su listovi najkrupnijim slovima objavili rezultat u Beogradu. Poraz je pravdan "velikom, lepljivom vrućinom i ranom povredom kapitena Hepguda". Ipak, u izveštaju je rečeno da je "Jugoslavija igrala bolje nego ikada pokazavši snažan borbeni duh tokom cele utakmice".



KAPITEN jugoslovenske reprezentacije Đorđe Vujadinović je o tom meču rekao:


- Bilo je, možda, važnijih utakmica, bilo je - dozvoljavam - većih pobeda, bilo je, ne sporim, većih uspeha - ali naša pobeda nad Engleskom u Beogradu 1939. za mene je, ipak, najlepši biser u riznici jugoslovenskog fudbala... Tako jakog protivnika do tada nismo imali. Engleska je kolevka fudbala, imena njenih klubova i igrača fudbalski svet je izgovarao sa najvećim poštovanjem...

Strelac pobedonosnog gola Nikola Perlić priznao je da mu je ta utakmica najdraža:


- Najdraža mi je ta pobeda nad Englezima u Beogradu. Ne samo što sam ja bio strelac pobedonosnog gola, nego što je to zaista bio jedan od naših najvećih fudbalskih uspeha.



Ljubomir Lovrić - nekad i sad
U našem timu bili su samo igrači iz beogradskih klubova, izuzev Zvonimira Požege iz novosadske Vojvodine i Hajdukovca Frane Matošića, koji je služio vojni rok u Beogradu. Hrvatska športska sloga, kao vrhovno sportsko telo Banovine Hrvatske, zabranila je Jozi Matošiću i Franji Glazeru da zaigraju za reprezentaciju Jugoslavije.



EVO i svih aktera nezaboravne utakmice od pre 81 godine:

Beograd, 18. maj 1939.


Jugoslavija - Engleska - 2:1 (1:0)

Stadion BSK. Gledalaca: preko 30.000. Sudija: Capdeville (Francuska). Strelci: 1-0 Glišović (15), 1-1 Brum (49), 2-1 Perlić (63).

JUGOSLAVIJA: Ljubomir Lovrić (SK Jugoslavija, Beograd), Zvonimir Požega (Vojvodina, Novi Sad), Ernest Dubac (BSK, Beograd), Petar Manola (BSK), Prvoslav Dragićević (BSK), Gustav Lehner (BSK), Svetislav Glišović (BSK), Đorđe Vujadinović (BSK), Aleksandar Petrović (SK Jugoslavija), Frane Matošić (Hajduk, Split), Nikola Perlić (SK Jugoslavija). Selektor: Boško Simonović.

ENGLESKA: Viktor Vudli, Džordž Mejl, Edi Hepgud, Ken Vilingam, Sten Kulis, Džo Merser, Stenli Metjuz, Vili Hol, Tomi Loton, Len Gulden, Frenk Brum.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Somborac

17.05.2020. 08:52

Pouka iz ovog teksta (koji je odličan}. 1. Englezi nas zbog ovog mrze. 2. Ipak se nekada i kod nas zvao futbal.

BSK

17.05.2020. 10:17

BSK bi danas igrao stalno finala sa Barsom. A Jugoslavija CZ ne bi postojala