„Miša je umro od tuge jer nije mogao da se viđa sa partizanovcima, svojom jedinom porodicom“: Gordana Milenković godinama brinula o najpoznatijem navijaču Partizana
07. 04. 2020. u 10:47
Mislim da je umro od tuge jer zbog epidemije korone više nije mogao da ide na utakmice – s dubokom tugom u glasu, za „Novosti“ je ispričala Mišina komšinica
ODANOST Miša s košarkašima Partizana slavi pobedu nad Virtusom foto: N. Paraušić
Ovo je, za "Novosti", s dubokom tugom u glasu ispričala Gordana Milenković, komšinica Miroslava Gajića, koga je ceo Beograd poznavao samo po nadimku i egzibicijama sa stadiona i sportskih hala.
Humana Gordana Milenković je jedna od malobrojnih koja je poznavala Mišu Tumbasa i drugu stranu njegove životne priče.
- Poznavala sam ga 44 godine sa Ceraka, njegovi roditelji čuvali su moju decu. Kada su umrli oni, a zatim i Mišin brat, preuzela sam na sebe brigu o tom čoveku koji je u stvari bio veliko dete. Nije mogao da brine sam o sebi - kazala nam je Milenkovićeva.
Ona je doslovno postala druga majka Miši. Brinula je o njegovim svakodnevnim potrebama, jer on nije umeo čak ni novcem da se služi.
- Ponela sam mu 4. aprila nešto više hrane i lekova jer je najavljivana dvadesetčetvoročasovna zabrana kretanja, a on je imao 66 godina i zbog korone više nije smeo da izlazi iz kuće. Veoma je patio zbog toga, jer je ceo život neprestano bio u pokretu. Najveći deo njegovog života odigrao se na stadionu Partizana - ispričala nam je Milenkovićeva.

Kada je u subotu došla do Mišine kuće sa zalihama hrane i lekova vrata su bila zaključana. Uzalud je dozivala i lupala. Došli su policija i Hitna pomoć, ali bilo je kasno. Miša Tumbas je otišao da navija na nebeskom stadionu.
Naša sagovornica je prva u filmovima koje je TV Prva pravila o Miši Tumbasu otkrila pravu ličnost dežmekastog čoveka koji je uveseljavao stadione često praveći skandale. Tako je otkriveno da je Miroslav Gajić osoba s posebnim potrebama i da nikada nije radio jer nije bio sposoban čak ni da plati račun u prodavnici. Trgovci su mu uzimali sav novac jer nije umeo da računa. Gordani je ispričao da je kao dete gledao krvavi obračun noževima među rođacima i da je taj šok ostavio trajne posledice na njegovu psihu.

- Ipak, Miša je nesumnjivo imao ogroman potencijal, jer je u glavi držao sve termine svih takmičenja svih Partizanovih sportista, čak i treninga. Ali, ljudi su ga izbegavali jer je živeo kao beskućnik u ruini od kuće. Ljudi su se sklanjali od njega osim čelnih ljudi Partizana koji su uvek bili ljubazni prema njemu i davali su mu, najmanje 40 godina, novac bez koga ne bi mogao da preživi - ispričala je Gordana Milenković.
Miša je u Bariču kod Obrenovca imao porodičnu kuću, ali nedovršenu, bez vode, grejanja, stolarije. Soba u kojoj je živeo postala je brlog pun smeća kada mu je umro brat, poslednja odrasla osoba koja je brinula o tom detetu u telu odraslog čoveka. Ako nije bio na stadionu Partizana, Miša je dolazio u tu kuću strave. Sve vreme hranu mu je spremala i terala ga da se šiša i kupa komšinica Goca, koju je slušao kao mališan.

Ugica
07.04.2020. 11:03
Sto ti je covek! Rodi se kao mali princ na radost svojih roditelja, sa svim potencijalima za srećan zivot i razvoj do maksimuma. No kako to obicno biva u životu koji nije bajka, onda se nešto dogodi i usmeri ga na težak put iskušenja. Na svom putu sreće dobrice i zloće, junake svog detinjstva i ale. Stigne da upozna radost i bol, da prima i daje, a na kraju izgubi sve. Ostane u srcu ljudi koje je dotakla njegova dobrota i junaštvo. Svi smo junaci svoje priče. Dok se pamti, prepričava ima i nas.
Miso nedostajaces na stadionu JNA i hali i gde god igraju nasi momci i devojke u crno belim dresovima.
Moj drug iz detinjstva sa Banovog brda. Mi ostali smo porasli i iskvarili se. On je ostao neiskvaren.
Bojim se da je u kućama i ustanovama mnogo bolesnih starih, usamljenih i onih sa posebnim potrebama ili njihovih negovatelja kojima izolacija preti da oduzme lekovit fizički dodir sa važnim osobama. Za neke zaborav je umiranje pre reda za te ljude. Setimo ih se. Pošaljemo im dobre misli ako nemamo drugi način da im damo do znanja da su i dalje deo nasih zivota.
Kakav ljudski otpadak i talog moras biti da krades pare od retardiranog coveka koji ne zna da racuna… Kada cujem ovako nesto, zaprepastim se da ima ovakvih ljudi sa kojima udises isti vazduh.
Komentari (6)