IGNORISANJE INTERESA SRPSKOG NARODA: Strategija Kominterne o nacionalnom pitanju građena na Staljinovoj doktrini

dr Branislav Gligorijević

04. 10. 2022. u 18:25

U POLITICI Kominterne i KPJ srpsko pitanje može se posmatrati sa dva aspekta: prvo, sa gledišta negiranja nacionalnih interesa srpskog naroda, i drugo, sa gledišta najvećeg udara staljinizma prema srpskom delu pokreta, i s time u vezi i problema otpadništva komunista iz tog dela pokreta.

ИГНОРИСАЊЕ ИНТЕРЕСА СРПСКОГ НАРОДА: Стратегија Коминтерне о националном питању грађена на Стаљиновој доктрини

Foto: Profimedija, Arhiva Jugoslavije, Arhiv Srbije, Muzej Jugoslavije, Arhiv Beograda i Vikipedija

Ono je rezultat jedne politike koja se prvenstveno zasnivala na revolucionarnoj frazi, na stalnom ponavljanju revolucionarnih parola, politike koja se nije obazirala na objektivne okolnosti i na realnost u nacionalnim odnosima Jugoslavije.

Stvaranje jugoslovenske države 1918. godine ne može se odvojiti od nacionalno-oslobodilačke borbe srpskog naroda, od njegove vekovne težnje da živi ujedinjen u jednoj državi. Pri kraju rata to se ispoljilo u pokretu za prisajedinjenje Srbiji, koji je nastao u Vojvodini, Bosne i Hercegovine i delovima Hrvatske. Ostao je, međutim, osnovni problem kako objediniti srpski narod na jednoj nacionalnoj teritoriji, kad je on ponajviše izmešan sa drugim jugoslovenskim narodima. Prema popisu stanovništva iz 1921. godine, Srba je bilo u: Srbiji (u granicama pre balkanskih ratova) 98,4%, Bosni i Hercegovini 43,9%, Vojvodini (Banatu, Bačkoj, Baranji) 30%, Hrvatskoj 24,1%, Dalmaciji 17% itd.

Zbog nemogućnosti da srpski narod, koji živi dobrim delom i u drugim jugoslovenskim "pokrajinama", bude objedinjen na jednoj nacionalnoj teritoriji, srpske građanske stranke su prihvatile načelo državnog unitarizma kao osnovu uređenja Jugoslavije. Pred očima im je bila i vizija o Jugoslaviji kao najmnogoljudnijoj državi na Balkanu i u Jugoistočnoj Evropi, sa dvanaest i po miliona stanovnika, koja će biti najbolja zaštita od tuđinskih aspiracija za njenim teritorijama. Kod srpskih političara prevlađivalo je onda shvatanje da se postignuti cilj - jugoslovensko ujedinjenje - ima braniti samo jakom državnom vlašću.

NA TOJ OSNOVI izvršili su neku vrstu nacionalne demobilizacije, ostavljajući državnoj vlasti u kojoj inače dosta participiraju, da ona brine o nacionalnim interesima. Slobodan Jovanović to stanje kod Srba naziva "plahovito državoborstvo", koje potiče iz osećanja da im plodove njihovih napora ugrožava neko drugi. Primetan "pobednički duh" ispoljavao se naročito kod predstavnika vlasti i činovnika, a to je, sa elementima represije i šikaniranja, kod pripadnika drugih naroda stvaralo osećaj da su građani drugog reda.

Đuro Cvijić/Foto: Profimedija, Arhiva Jugoslavije, Arhiv Srbije, Muzej Jugoslavije, Arhiv Beograda i Vikipedija

 
 

Na drugoj strani u jednom parlamentarnom sistemu građanske demokratije kakav je bio do 1929. godine, stranačka podeljenost kod Srba na više partija, između kojih je vođena žestoka i bespoštedna borba, ne samo na nacionalnom planu (između svesrpske i jugoslovenske koncepcije) već i oko ekonomsko-socijalnih pitanja, predstavljalo je Srbiju kao razuđenu i politički pluralnu sredinu, pogodnu za saradnju sa drugim strankama izvan Srbije, koje su bile uglavnom homogenizirane nacionalnim ciljevima. Tim putem se došlo do približavanja njihovog gledišta na jednom autonomističkom i federalističkom programu državnog uređenja.

Šestojanuarska diktatura je značila rušenje demokratskih formi razrešenja nacionalnog pitanja, zasnovana na ideji da se unitarna država očuva presijom i nasiljem, da time brani državni interes, ona ga je, u stvari, rušila, a rušeći ga, ona je okretala protiv sebe državni razlog na koji se, inače, pozivala. Sa svojom ideologijom integralnog jugoslovenstva, diktatura je predstavljala nasilje i prema srpskom narodu, izazivajući protiv sebe masovne opozicione snage upravo u Srbiji. S druge strane, ubrzala je dezintegracione procese kod srpskog naroda, a srpsku građansku klasu dovela u podređen položaj prema hrvatskoj buržoaziji, koja je davala prednost rešavanju hrvatskog pitanja, a ne pitanju demokratizacije zemlje.

BONUS VIDEO: TITOVA VILA OD 50 MILIONA DOLARA - Pogledajte kako izgleda jedna od najstarijih vila u Njujorku

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

POLARNI MEDVEDI: Simboli Arktika i naše odgovornosti