LJuti bajkeri tutnje Amerikom

OTVOREN je rat protiv bajkerskih bandi u Americi.

Predviđanje Džordža Roua, koji se ubacio u američki bajkerski klub "Vagos" i na osnovu tog iskustva napisao knjigu "Bogovi nedaća", počelo je da se ostvaruje nakon obračuna motociklista u teksaškom gradiću Vejko. Pošto se policija umešala u obračun dve bande bajkera, konačan rezultat je bio devet mrtvih motociklista na parkingu ispred restorana "Tvin Piks" u tom mestu. Bajkeri sada žele da se osvete policiji, a čuvarima reda prekipelo je zbog bajkerskog "zuluma".

U izveštaju Sekretarijata za javnu bezbednost Teksasa upozorava se na planove bajkera da, u znak odmazde, napadnu visokorangirane pripadnike snaga bezbednosti. Kao moguće lokacije pominju se Ostin, El Paso, Dalas, Hjuston... Uz to, otkriveno je da sledbenici "Bandidosa", kluba bajkera, koji rade u vojsci snabdevaju "bratstvo" granatama i eksplozivom.

Prohujala su vremena kada su, kao tridesetih godina prošlog veka, motociklisti u Americi dočekivani ovacijama. Posle Drugog svetskog rata u SAD se razvija supkutlura vezana za motocikle, kojom se slave sloboda, nekonformizam, odanost bajkerskoj grupi. Ti klubovi u SAD ne pripadaju Američkoj motociklističkoj asocijaciji, ne povinuju se njihovim pravilima, već stvaraju sopstvene grupe koje uključuju čvrst unutrašnji poredak i pravila za pristup.

Procenjuje se da je 44.000 takvih bajkera okupljeno u 500 većih i pet puta više manjih klubova, od kojih se neki šire i na druge kontinente. Mnogi od njih su samo "slobodnjaci", ali ne i kriminalci. Ali, bajkerski klubov, koje FBI i američko Ministarstvo pravde klasifikuju kao "motociklističke bande", često bacaju loše svetlo na sve "odmetničke" bajkere.

Tokom šezdesetih, stvorena je "velika četvorka" bajkerskih klubova - "Anđeli pakla", "Odmetnici", "Bandidosi" i "Pagani", sa manjim klubovima kao njihovim "marionetama". Svi su na ivici kriminala, ili se njime otvoreno bave, iako se članovi često brane da se zbog nekih "loših momaka" među njima svi trpaju u isti koš.

Od 1966. godine "Bandidosi" su među najvećim američkim motociklističkim klubovima, sa nekoliko hiljada članova i "podružnicama" širom SAD. Ujedno, prema podacima američkog Ministarstva pravde, oni su i jedna od najopasnijih bajkerskih grupa. Bave se prodajom droge, ljudi i oružja, a dominaciju potvrđuju nasiljem.

"Bandidosi" stoje rame uz rame sa "Krvima", "Kripsima" i "Arijevskim bratstvom" poznatim po "neverovatno velikom kriminalu u urbanim oblastima, predgrađima i selima", kako se navodi u obaveštajnom izveštaju teksaškog Sekretarijata za javnu bezbednost. Svoje namere prikrivaju "dobročinstvima".

Obračuni među bajkerima u SAD neretko su krvavi, ali se ne pamti takav kao prošle nedelje u Vejku, sa devet mrtvih, 18 ranjenih i skoro 200 uhapšenih. Veliki bajkerski rat izbio je prethodno pre 13 godina, između "Anđela pakla" i "Mongola" u Nevadi, kada je u obračunu učestvovalo mnogo više motociklista nego u Vejku, ali je bilo triput manje žrtava.

Kavga u Vejku se zapodenula između moćnih "Bandidosa" i regionalnih "Kosaksa", sledbenika "Anđela pakla". Manja grupa je planirala da na neizbežne bajkerske jakne, bez odobrenja glavnih momaka, "Bandidosa", našije aplikaciju "botom rokera", donjeg dela stolice za ljuljanje, kao simbola Teksasa. "Bandidosi" su im to osporili... Poznavaoci "bratstava" kažu da nekima ta svađa može delovati kao neverovatan razlog za krvavi obračun, ali za bajkere je to pitanje "života i smrti".

Kad ne prave veće probleme, na bajkere se u SAD gleda kao na pobunjenike i odmetnike, koji vole da slobodno krstare drumovima i katkad upadaju u nevolje. Problem je što nevolje sve češće prerastaju u ozbiljne kriminalne rabote. Bajkerski klubovi postaju sinonim za nasilništvo, iznude, trgovinu drogom i ljudima, dok borba za "teritoriju" i prevlast među njima postaje sve žešća. Obračun u Vejku prelio je čašu gneva.