Trgovište: Gužva pred narodnom kuhinjom
25. 11. 2012. u 20:51
U Trgovištu prepirke oko budžeta, a pred narodnom kuhinjom gužva. Redovi siromašnih, nezaposlenih i školaraca
TRGOVIŠTE je tužnu medijsku slavu steklo 2010. godine kada je nabujala Pčinja odnela dva života i napravila ogromnu štetu u jednoj od nasiromašnijih opština u Srbiji.
Danas Pčinja mirno teče kroz Trgovište kamenitim koritom koje je i dalje neuređeno, ali se iznad njega šepuri novi most. Međutim, u opštini kažu da manje strahuju od nove poplave nego od posledica stare.
- Izvođači radova na sanaciji poplave i infrastrukturi traže novac i prete da će blokirati račun opštine - kaže Radosav Jordanović, koji je predsednik opštine Trgovište od juna ove godine. - Prvo su pare tražili od države, ona ih je uputila na lokalnu samoupravu, čija kasa ne može da podnese taj izdatak. Građevinari dižu tužbe i sigurno će dobiti pare na sudu, a to znači pucanje opštinskog budžeta.
U opštini kažu da to znači prestanak rada narodne kuhinje i obustavljanje socijalnih davanja, što je direktna pretnja opstanku više od 500 porodica bez primanja u siromašnoj planinskoj opštini sa oko 5.200 stanovnika na 370 kvadratnih kilometara.
Jordanović tvrdi da je za kritičnu situaciju odgovoran njegov prethodnik, koji je ostao dužan građevinarima. Opozicioni odbornik Darko Tomić, koji je do pre pet meseci bio predsednik opštine podseća da on nije napravio, već nasledio dugove.
- Sirotinja teška, niko i ne pita za robu - kaže Fatima koja prodaje patike. - Posle se u državu čudu što im narod ide u azulante.
- Budžet ne puca zbog poplave, već zato što plate iz opštinske kase primaju svi odbornici, većnici i članovi opštinskih komisija kao da je reč o republičkom parlamentu - tvrdi opozicionar Tomić. - Posebna priča je reprezentacija, na koju je u poslednjih devet meseci spiskano 1,8 miliona dinara, odnosno više od 100 evra dnevno.
U Crvenom krstu kažu da opština finansira samo kuvara i struju, a rasprave za vreme čijeg se mandata više jelo i popilo samo pojačavaju ogorčenje među ljudima koji svakodnevno stoje ispred magacina ove humanitarne organizacije i narodne kuhinje. U tim tužnim redovima najviše je sredovečnih muškaraca i žena koji su ostali bez posla, kao i 110 učenika osnovne i srednje škole koji u narodnoj kuhinji dobijaju jedini siguran obrok tokom dana.
- Treba videti tu decu koja putuju i po 17 kilometara do narodne kuhinje, kako slatko jedu i traže od kuvara: “Čiko može li još jedan tanjir” - kaže Jagoda Spasić, sekretar Crvenog krsta. - Obrok u kuhinji svakodnevno dobija i 250 odraslih, a pakete prima 500 socijalno ugroženih korisnika.
Nada Tasić, nekadašnji radnik “Koštane” pešači deset kilometara iz svog planinskog sela do Trgovišta zbog lekova, i sledovanja od deset kila brašna i pet sardina.
- Muž mi je šlogiran, deca nemaju gde da se zaposle, da nema Crvenog krsta ne znam kako bismo živeli - kaže Nada Tasić.
Po svoj džačić brašna i konzerve došla je i Snežana (45), koja je 20 godina radila u “Jumku”.
- Sad sam završila na milostinji - kaže žena umornog i izgleda i ruku ogrubelih od teškog rada. - Muž mi je na pečalbi u Beogradu, mora da zaradi za dva studenta.
Zbog bede i nezaposlenosti godišnje 1.000 pečalbara krene iz Trgovišta širom Srbije, s nadom da se neće vratiti.
- Prošle godine se iz ovog kraja iselilo 90 porodica - kaže Slaviša, putujući piljar koji kombijem obilazi pijace pčinjskog okruga. - Ovo malo što je ostalo nema para i dolazim više iz sažaljenja nego što imam vajdu.
Pazarni dan u Trgovištu je tužan i za prodavce i za kupce, koji se zajedno teše zidarskim pivom koje piju ispred prodavnice sedeći na gajbama, prisećajući se osamdesetih kad je opština imala oko 2.000 zaposlenih u malim fabrikama. One su u međuvremenu propale, a oko 200 zaposlenih u privredi plate prima neredovno.
- Ne pamtim kad sam dobio platu - kaže Radosav Tomić, portir u neuspešno privatizovanoj firmi. - Zaposlen sam, ali kao i mnogi drugi, samo na papiru.
Domaćin prodavnice, centra okupljanja, Zoran Stanković rezignirano kaže da je bogat samo u crticama koje sve češće beleži u svesku za veresiju.
- Nemaju ljudi pare, jedine firme koje rade i daju plate su opština, policija, škola i ambulanta - kaže Stanković. - Ostali mogu da zarade u šumi za nadnicu od 1.000 dinara i to kad ima posla. Ni od trgovine više ne može da se živi, pa sam letos iscepao i preko ruku preturio 200 kubika drveta da zaradim za školovanje dece koja studiraju u Beogradu.
neša car
25.11.2012. 21:12
Opet građevinari ispaštaju hirove vlasti. Ovde su vlasti navikle da građevinari rade za dž.
Zalosna sudbina preostalog stanovnisyva.Jedino sto im je preostalo je cista i nedirnuta priroda.Tu lezi potencijal za bilo kakav oporavak.Na tromedji,Srbije,Bugarske i Makedonije,solidan put,blizina granicnog prelaza....odavno zaboravljeni od drzave,ko je mogao otisao je.
Strasno,za 1000 din.najteze poslove raditi,a u istocnoj Srbiji ne mozes za 20 evra da nadjes kopaca,kosaca ili zenu da ti opere prozore,jednostavno nece niko da se ponizava gastarbeiterima.Teska je glad,ovo govorim iz iskustva,kao dete smo ja i moja familija to okusili,brali kukuruze po Vojvodini kod imucnih,nismo pitali kolika je plata vec samo da li ima posao i sutra.Koji bi hteli da rade-oni nemaju kod koga a mnogima se nudi ali nece.
@HM - Ekonomskim merama teritorija opstine je opustela.Ko je mogao i imao gde otisao je.Sa jedne strane imamo prvobitnu zajednicu i skupljanje sumskih plodova za prodaju i prezivljavanje,dok je sa druge strane ono malo zaposlenih u skoli,opstini,DZ,sela i zaseoci odavno opusteli a uskoro ce i Trgoviste da postane fentomski grad....Prosao voz jos odavno za sve...
Politika
Vujić zahteva hitno stavljanje van snage nezakonitih rešenja predsednika VST
26. 12. 2025. u 18:28
Tenis
TEŽAK UDARAC! Jedan od najboljih tenisera sveta propušta Australijan open
26. 12. 2025. u 22:38
Fudbal
SRBIN VODIO AL HILAL DO POBEDE: Sergej Milinković-Savić proradio protiv Al Halidža
26. 12. 2025. u 22:20
Komentari (4)