Ko ima najskuplji, a ko najjeftiniji gradski prevoz? Gde se nalazi Srbija

06. 03. 2020. u 13:45

Zvanično, na svetskom nivou, najskuplji gradski prevoz ima London, a najjeftiniji Buenos Ajres, odnosno Luksemburg gde je besplatan

Ко има најскупљи, а ко најјефтинији градски превоз? Где се налази Србија

Depositphotos

Zvanično, na svetskom nivou, najskuplji gradski prevoz ima London, a najjeftiniji Buenos Ajres. Ako "zavirimo" u cenovnike nekoliko evropskih gradova, uključujući Beograd, evo kako stoje stvari...

U komparaciji cena gradskog prevoza u najprometnijim evropskim gradovima, fokusiraćemo se na mesečne karte za zaposlene. Počnimo od naše zemlje, odnosno od glavnog grada.

Zaposleni građani republike Srbije, koji žive u Beogradu u zonama 1 i 2, za mesečnu BusPlus kartu moraju da izdvoje 3.275 dinara, a 285 dinara manje daju oni koji prevoz koriste samo u 1. zoni.

Putnici kojima je prevoz potreban i za 3. zonu - mesečnu kartu plaćaju 3.890 dinara. Dakle, možemo reći da je prosek 30 evra.

Zagrepčani i Ljubljančani prevoz mesečno plaćaju čak 45 evra, u proseku, samo šest evra manje u odnosu na Beč, u kojem ova usluga košta 51 evro, slično kao i u Briselu.

U 2020. London nastavlja da dominira kada je reč o paprenim cenama karata za gradski prevoz, pa tako ovde mesečna karta košta 160 evra, i to samo za prve dve zone, a London ih ima 9.

Mnogi žitelji britanske prestonice se, zbog visokih cena stanova u centru, odlučuju za periferiju, odnosno zone 3-9, pa im je cena karte skuplja.

U Barseloni, mesečna karta za metro i autobus, u prvoj zoni, košta 40 evra, a ona koja uključuje 10 vožnji - vredi 11 evra. Jasno je da se ovde, kao i svuda u svetu, najviše isplate mesečne karte. Madrid drži još jaču cenu, a ona iznosi 53 evra.

Svaka država uređuje i specifične povlastice za svoje građane, bilo da je reč o deci, studentima, penzionerima, nezaposlenim licima, ili o porodičnim i grupnim kartama.

AB zona u Berlinu podrazumeva centar i okolinu, a cena mesečne karte gradskog prevoza za nju je oko 80 evra. U Minhenu ćete ovaj "luksuz" platiti 66 evra. U Istanbulu i Budimpešti gradski prevoz mesečno košta 28 evra.

Podsećamo, Luksembrug je od 1. marta zvanično postao prva država sa besplatnim javnim prevozom.

Vlasti su ukinule karte za vozove, tramvaje i autobuse kako bi pomogle smanjenju zagađenja, a ujedno i siromašnijim građanima. U Buenos Ajresu mesečna karta je 15 evra.

U odnosu na prosečne plate u navedenim zemljama Evrope, jasno je da beogradski javni prevoz nije nimalo jeftin. Primera radi, ako je prosečna plata u prestonici nepunih 70.000 dinara, a cena mesečne karte 3.500, ona čini 20 deo plate.

U Minhenu, prosečna zarada stručnjaka bez odgovornosti prema osoblju iznosi 4.500 evra mesečno, a mesečna karta košta 66 evra, odnosno čini ugrubo 65 deo plate.



(Telegraf.rs)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (5)

Nenad

06.03.2020. 15:01

Prevoz u Londonu jeste skuplji ali su i plate mnogo vece. Bio sam na sluzbenom putu nedavno tamo i razgovarao o tome sa kolegom cija je plata 5700 evra mesecno u odnosu na mojih 1700. Daleko smo i mi od Londona i London od nas.

Nikola

08.03.2020. 12:26

Ne znam za druge gradove, ali u Beču imate mogućnost da kupite godišnju kartu koja važi za sve zone i za kompletan javni prevoz uključujući metro, koja vas onda izadje nekih 33 eura mesečno. Platite jednom i vozite se cele godine bez brige. To i nama treba ovde, ne znam zašto nam ne daju tu mogućnost ovi iz busplusa...

Ja

09.03.2020. 21:58

@Nikola - U pravu ste. Godisnja karta je 365 eur (evro po danu). Metro savrseno funkcionise. Veliki broj ljudi kupuje stoga godisnju kartu (preko 730.000). Siguran prihod za beckog prevoznika, ljudi zadovoljni jer se novac dalje ulaze za poboljsanje infrastrukture.Beogradski prevoz je jako skup, imajuci u vidu sta nudi i prosecnu zaradu.

Ljiljana K.

09.03.2020. 11:25

Tokom godine ću steći pravo na godišnju penzionersku kartu. Mesečnu kartu za prevoz kupujem i dalje redovno (45 godina), iako sam u grad otišla 2 puta u poslednja tri meseca. Kako se na svest gradjana o važnosti gradskog prevoza ne možemo osloniti, njegovo finansiranje bi trebalo urediti drugačije. Slično finansiranju zdravstva, prosvete, nezaposlenosti,... Svi to finansiramo jer je važno za zajednicu. Utrošak izdvojenih sredstava strogo kontrolisati! (inspekcija, revizija, finas. policija)!!!