Izraziti trend porasta pripadnika trećeg doba: Za trećinu veći broj starijih od 65, a evo gde žive najdugovečniji
20. 05. 2020. u 20:59
Najdugovečniji žitelji beogradskog Vračara i Starog grada, kao i stanovnici Kladova i Negotina
Foto Ž. Knežević
U srpskoj prestonici, međutim, postoje brojne razlike, pa tako meštani Surčina i Palilule prosečno imaju najkraći životni vek. Brojke iz prethodne godine govore da žene u Beogradu žive duže od muškaraca za čak 4,8 godina. Tako je životni vek Beograđanki 77 leta, dok je prosek kod penzionera tek 73 godine. Najduže žive pripadnice lepšeg pola na Vračaru, sa prosekom od gotovo 79 godina, dok ih prate najstarije Novobeograđanke, koje za njima kaskaju u proseku čitavih osam meseci. Najkraći životni vek imaju vremešne dame u Surčinu i Paliluli, čiji se prosečan broj godina kreće između 72 i 73 leta.
Život na Novom Beogradu, s druge strane, najviše prija muškoj populaciji među penzionerima, koji na ovoj opštini opstaju 75,4 godine, dok je očekivani životni vek ubedljivo najkraći na Savskom vencu, 71 godinu.
- U našoj zemlji postoji izraziti trend demografskog starenja stanovništva, odnosno kontinuirani porast broja osoba starijih od 65 godina, koji je samo u Beogradu porastao 19,18 odsto prošle godine - objašnjavaju nadležni iz Zavoda za statistiku. - Da se naša zemlja nalazi u demografski dubokoj starosti, ukazuje i podatak o prosečnoj starosti stanovništva, koja je u Srbiji čak 43,2 godine.
Ipak, stručnjaci objašnjavaju i da u većim gradovima ima najviše starije populacije, čiji pripadnici su uglavnom posle smrti supružnika došli da žive kod dece. Pojedini su život u gradu izabrali kako bi jednostavno bili bliži najmilijima, ali i zbog blizine većih zdravstvenih ustanova. Prosečna starost stanovnika u Beogradu, prema podacima zvaničnog popisa iz 2011. godine, bila je 41,7 godina. Međutim u 2018. beleži se porast prosečne starosti stanovništva, pa je ona u prestonici 42,4 godine.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Valjevu i Somboru živi više od 17.000 starijih od 65 godina, što je oko petine od ukupnog broja žitelja ovih gradova. Prema podacima Zavoda u Novom Pazaru, ova polulacija čini 10 odsto stanovništva, u Novom Sadu 15, a u Leskovcu i Vršcu po 19 procenata od ukupnog broja žitelja. Sa druge strane, najmanji udeo starijih od 65 godina je u Pčinjskog okrugu.
- Na povećanje broja starih utiče i produženje očekivanog trajanja života sa 72,3 godine u 2002. do 75,6 godina u 2018. - zaključuje se u izveštaju Republičkog zavoda za statistiku.
Demografi objašnjavaju i da na starost opštine utiče prirodno i mehaničko kretanje, pa su tako opštine gde je natalitet visok mlađe. Poput Tutina, Novog Pazara, Sjenice, Bujanovca i Preševa.
- U gotovo svim ostalim opštinama je stopa nataliteta dosta niža, ali imigracija može uticati na povoljniju starosnu strukturu - objašnjava Jelena Stojilković Gnjatović, sa Odseka za demografiju Geografskog fakulteta. - Tako je u beogradskim opštinama prirodni priraštaj negativan, ali neke imaju mlađe stanovništvo zbog preseljavanja mlađe populacije. Regionalno, Vojvodina ima starije stanovništvo, jer je mortalitet viši odnosno očekivano trajanje života je niže nego u ostatku zemlje. Uz to, veći gradovi imaju ponovo prednost doseljavanja, pa su regionalni centri u boljem položaju od varošica.
Prema rečima naše sagovornice, podmlađivanje je moguće ili povećanjem nataliteta u znatnijoj meri ili useljavanjem mlađe populacije u već stare opštine.
- Treba naglasiti da su neke sredine toliko stare da im čak ni ove mere ne mogu pomoći, kao što je na primer Crna Trava. Još jedan način podmlađivanja bi bio prevencija mortaliteta mlađeg stanovništva - zaključuje Jelena Stojilković Gnjatović.