Naciste potukli, a između sebe ratuju
19. 04. 2015. u 12:00
Sedamdesetogodišnjicu oslobođenja u Drugom svetskom ratu Srbija će dočekati podeljena. Veterani partizanskog i četničkog pokreta imaju različita viđenja istorije
Draža Mihailović sa svojim saborcima
PUKOVNIK Zdenko Duplančić i prim. dr Dušan Đukić bili su za vreme Drugog svetskog rata dečaci koje je sudbina odvela u šumu, ali na različite strane. danas, 70 godina od proboja Sremskog fronta i oslobođenja zemlje od okupatora, njihovo viđenje istorije i dalje se razlikuje. I jedan i drugi se slažu da smo svedoci velikih istorijskih falsifikata, ali krivotvorenja istorije, po pravilu, pripisuju drugoj strani.
Pukovnik Duplančić, iz ugledne i bogate splitske porodice, danas je predsednik Sekcije Prve proleterske brigade, potpredsednik Gradskog odbora i član Republičkog odbora SUBNOR. Dr Dušan Đukić je na čelu Udruženja pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO).
SUBNOR ima oko 100.000 članova, ali su to mahom potomci nekadašnjih partizana i poštovaoci pokreta. Ne zna se koliko je među njima živih boraca. Udruženje pripadnika JVuO osnovano je 1992. i tada je imalo oko 200 autentičnih ravnogoraca, koji su učestvovali u Drugom svetskom ratu. Danas ih je živo manje od 30.
Duplančić se borio na strani partizana, u Prvoj proleterskoj brigadi. Učestvovao je u borbama za oslobođenje Beograda i na Sremskom frontu. Dva dana pre oslobođenja glavnog grada, petnaesti rođendan “proslavio je” u uličnim borbama, u Gospodar Jevremovoj ulici.
Otac dr Đukića, general Svetomir Đukić, bio je pri Vrhovnom štabu Jugoslovenske vojske u otadžbini Draže Mihailovića. Njegov 12-godišnji sin mogao je slobodno vozom da putuje van Beograda, pa je tako posećivao oca i čak mu nosio kurirsku poštu. Od Svetog Nikole, 19. decembra 1944, do 6. maja 1945, sa majkom i sestrom bio je pri Vrhovnom štabu, tik uz Dražu, dok su se povlačili kroz Bosnu. Kada je bilo jasno da će uleteti u pravu klanicu, Draža ih je vratio u Srbiju sa grupicom ranjenika i žena. On i njegova sestra Tatjana poslednji su se pozdravili sa Čičom.
Sećanja ova dva veterana na Drugi svetski rat, na 70-godišnjicu njegovog okončanja, potpuno su različita.
- Split je bio prkosni grad, koji se nikad nije pokorio - seća se Duplančić. - Sedmoro iz moje uže familije bili su antifašisti i partizani, nas četvoro je preživelo. Samo jednom sam bio ranjen, nešto malo gelerom po prstima. Imao sam sreće.
Imao je 11 godina kada je počeo rat, sa 13 je postao skojevac i ubrzo završio u Dalmatinskom odredu. U Splitu su lepili plakate, šišali prostitutke koje su išle Italijanima, krečili napise na italijanskom... U dalmatinskoj jedinici su sprečavali prodor Nemaca i Italijana u grad, pošto su ga ilegalci oslobodili, a kada su se sreli sa Prvom proleterskom brigadom, pridružio se.
- Bosne se najupečatljivije sećam. Bili smo gladni, vašljivi, promrzli. Dobri borci su streljani kad bi ukrali med ili jabuke. Pobedili smo zahvaljujući gvozdenoj disciplini. Dva dana pred kraj rata gledao sam kako 163 iz naše brigade gine kod Vrboveca. Danas mi zvuči neverovatno, ali onda se nisam plašio. Bio sam pomoćnik teškog mitraljesca, ali strah od smrti nisam imao.
Beograd je oslobođen 20. oktobra, posle čega prvo Šesta lička, a posle mesec dana i Duplančićeva jedinica ide na Sremski front.
- Naši i rovovi neprijatelja bili su udaljeni 70 metara, a sve okolo minirano. Artiljerijski napad je počeo u 4.45, 12. aprila 1945, a u pet avionski. Front smo probili brže nego što smo očekivali i u šest popodne bili u Vukovaru. A gde su tad bili četnici? Bežali su kroz Bosnu!
On kaže da nema ništa protiv potomaka četnika, ali se protivi rehabilitaciji komandanta JVuO, jer je komandno odgovoran:
- Sarađivali su sa Nemcima, Italijanima i ustašama protiv nas. A naša vojska je rat završila kao četvrta oružana sila u Evropi, kao sastavni deo savezničkih snaga. Draža je bio izdajnik.
.jpg)
Priča dr Dušana Đukića takođe počinje kada i rat:
- Moj otac se odmah stavio na raspolaganje komandantu JVuO, ali Draži na početku nisu bili potrebni generali. Tako je otac do pred kraj 1942. bio kod kuće, na Voždovcu, a onda je pred Nemcima morao u šumu i pridružio se Vrhovnoj komandi. Majka, brat, sestra i ja smo bili u kućnom pritvoru, pa su nas pustili. Oca sam video poslednji put 16. aprila 1945, kada ga je Draža poslao u Zagreb da proba da izdejstvuje kod Pavelića slobodan prolaz za četnike. Nije uspeo. Otišao je to isto da traži od Engleza, ali bezuspešno.
Majka Aleksandra i troje dece Đukića napustili su Srbiju kada su Rusi prešli Dunav, jer ona, kao Ruskinja, nije htela da dočeka boljševike. Počeli su povlačenje kroz Bosnu. Brat Konstantin više nije mogao da maršira zbog povređene noge. Krenuo je sa Ljotićevcima, ali su ih ustaše, u decembru 1944, skinule sa voza u Zagrebu i pobile.
On podseća na to da partizani nisu ratovali protiv Nemaca sve do juna 1941, jer je na snazi bio pakt Ribentrop - Molotov. Čak su, kaže, u Kragujevcu komunisti pucali po jugoslovenskoj vojsci koja se povlačila. Prvih meseci okupacije zaveli su “crveni teror” i ubijali sve viđenije ljude po selima. Priznaje i da je bilo odmetnutih četničkih komandanata, da Pavle Đurišić nije uopšte slušao naredbe Draže Mihailovića. Mihailović je u Srbiji imao regularnu vojsku, pod komandom izbegličke vlade u Londonu, čiji je i sam bio ministar vojni, i koju su sve velike sile poštovale. Diverzije je zabranio da Nemci ne bi streljali nevine. A partizani su se, kaže, samo branili od okupatora koji su ih napadali. Takođe zna da su njegovom ocu partizani nudili da pred oslobođenje Beograda promeni stranu, ali je odbio.
.jpg)
Partizani u Užicu 1941. godine
- Kad nas je Draža poslao nazad u Srbiju, uhvaćeni smo i prošli kroz logor u Sarajevu, gde smo majka, sestra i ja delili tanjir crvljivog graška i parče hleba dnevno, pa smo bili u zatvorima i, na kraju, smo pušteni kući. Kuća nam je konfiskovana.
Poslanik SPO Aleksandar Čotrić, koji je nedavno podneo Skupštini predlog deklaracije o osudi zločina totalitarnog komunističkog režima, decidan je - u Srbiji su postojala dva antifašistička pokreta: partizanski i JVuO. Kaže, ravnogorski pokret je nesporno bio antifašistički, i prvi koji se, još u maju 1941, organizovano suprotstavio nacistima u porobljenoj Evropi, dok su komunisti još bili “u ljubavi s Nemcima”.
General Mihailović dobio je 1943. orden od Šarla de Gola, a 1948. visoko priznanje američkog predsednika Harija Trumana jer je spasao 500 američkih pilota s nemačke teritorije. Čotrić podseća na pregovore Milovana Đilasa i Vladimira Velebita, u Zagrebu 1943, sa Nemcima o saradnji, i sprečavanju savezničkog iskrcavanja.
U SUBNOR pak kažu da je do pomirenja došlo još 12. septembra 1944, kada je kralj Petar Drugi pozvao četnike da napuste Dražu i stave se pod Titovu komandu. Svi koji nisu okrvavili ruke zločinima ušli su u sastav NOV, priznat im je borački staž i dobili su druge beneficije kao i partizanski borci.
- Niko ne može da ospori da su četnici 1941. bili antifašisti, ali kasnije je Draža, u strahu od komunizma, prikriveno ili otvoreno sarađivao sa okupatorom. Pavle Đurišić je dobio od Hitlera gvozdeni krst za posebne zasluge - kaže istoričar Miroljub Vasić.
Na primedbu da su i zakonski i u školskim udžbenicima dva pokreta izjednačena kao antifašistička, on odgovara.
- Ne može Skupština da piše istoriju!
.jpg)
PROBOJ SREMSKOG FRONTA
U OKVIRU spomen-komleksa “Sremski front” u Adaševcima kod Šida, u subotu je obeležena 70. godišnjica proboja Sremskog fronta, a tom prilikom ministar za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja Aleksandar Vulin poručio je da budućnost Srbije uvek treba da bude na strani antifašizma, istine i čovečanstva.
Vence kraj spomen-obeležja u čast poginulih boraca za oslobođenje zemlje od fašizma, pored Vulina, položile su i delegacije Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, AP Vojvodine, predstavnici boraca NOR-a, u ime Rusije ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Čepurin, kao i predstavnici ambasada Ukrajine, Belorusije, Bugarske...
vlado pljevlja
19.04.2015. 12:49
Nikad se izmedju sebe nece pomiriti i ne treba da se pomire.Dobro se zna ko je na prostoru bivse SFRJ iznio teret borbe protiv fasizma,a ko je saradjivao s njima.O tome postoji bezbroj pisanih dokumenata.I dan dans je ziv covjek koji je svojim ocima gledao kako u Uzicu Njemacki fasisti dijele oruzje cetnicima.Moj bivsi kolega s posla mi je pricao da mu je vise rodjaka poklano u selu Vranic kod Beograda 19.12.1943.Cika Jovo Kapicic je gotovo za sve bio u pravu.
@vlado pljevlja - Мој садашњи колега са посла ми је причао да му је чика Јово Капичић, после ослобођења, побио више рођака у Београду, него Немци, љотићевци и четници заједно. Људи су били интелектуалци и богаташи. То је био њихов грех. Нису подржавали ни једне, ни друге , а ни треће. То им је била пресуда. Иначе познат је чика Јово, и Сава Ковачевић (Мизара) и Стане Томашевић. Незнам што су их у Црној Гори и Херцеговини звали ЈАМАРИ. Иначе ПЉЕВЉАК познати су твоји коментари о свему СРПСКОМ. Транспарентан си.
@vlado pljevlja - Ma da, ovi su bili zločinci, a ovi nevinašca i jedni i drugi su sarađivali sa okupatorom kad su za to imali priliku i kad su uvideli šansu da mogu da se otarase ovih drugih u borbi za vlast, zato što su se ideološki razlikovali. Druga stvar nisu svi četnici bili pod Dražinom komandom niti su svi bili u njihovim redovima. Imas Ljoticevce, Nedicevce itd. tri raznih paravojnih i vojnih formacija koju se gledale samo svoj interes pregovori partizana s Nemcima 1943. u Zagrebu nije kolaboracionizam!?
@vlado pljevlja - Dobro je Kir Srbine.......Prijatan dan.
Понос српског човека, изнедрио је два антифашистичка ослободилачка покрета, ЈВУО и Партизане. Нажалост , идеолошки разлози, увек су били најгори непријатељ српског народа. Потребно је да као народ, зрело и непристрасно, увидимо Истину и суочимо се ,разумно, са повесним чињеницам а не туђом пропагандом, да би градили заједничку антинацистичку слободарску будућност. ЈВУО + Партизани = Српски слободарски народ.
Komentari (36)