Isidora, prva zlatna Srpkinja

IZABRANIM delima Isidore Sekulić u jednoj knjizi Kompanija "Novosti" od ponedeljka pokreće novu ediciju - "Zlatni Srbi". Prvo izdanje ove serije koja će predstaviti naše najznačajnije pisce i njihova dela, a realizuje se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja, posvećeno je najumnijoj Srpkinji, kako su Isidoru zvali njeni savremenici.

Iz opusa ove žene-mislioca, za koju je Miloš Crnjanski tvrdio da je "jedan od najdubljih duhova srpske književnosti" izabrana su tri žanrovski različita naslova. U knjizi su se tako našli njen jedini roman "Đakon Bogorodičine crkve", pripovetke "Kronika palanačkog groblja" i čuvena "Pisma iz Norveške".

Iako su "Pisma iz Norveške", njeno drugo objavljeno prozno delo, štampano 1914, godinu dana posle "Saputnika", to je, kako mnogi smatraju, jedan od najlepših putopisa u srpskoj literaturi. Jedinstven Isidorin glas, kao i njena želja da otkriva druge predele i kulture, nisu odmah prepoznati, a njeni kritičari će joj i tad, ali i kasnije zamerati kosmopolitizam. Putovanja su, međutim, za nju bila mnogo više od otkrivanja sveta:

"Putovanje je nagon divan i problem opasan. Ne putuje se da se razmrda dosada, ni ubije vreme, nego da se između brojnih pitanja, nadnese čovek, zaviri u zagonetku, u tešku iluziju vremena", zapisala je pred kraj svoga života.

Odmah posle Prvog svetskog rata u Zagrebu se 1919. pojavilo prvo izdanje "Đakon Bogorodičine crkve". Ovaj roman bavi se odnosom telesne ljubavi i ljubavi prema Bogu, a kroz priču o nesrećnoj zaljubljenosti kreativne devojke, zavetovane muzici, Bogu i crkvi, Ane Nedićeve u monaha Irineja.

Svoju "Kroniku palanačkog groblja", objavljenu u osvit Drugog svetskog rata, Isidora je posvetila senima svog oca Danila Sekulića: "Nas dvoje, iako još mladi oboje - svako sa svojom mladošću - uočavali smo letopise malih naših gradića, sela i grobalja. Valjda pod tom slutnjom da ćemo i mi u trećoj generaciji civilizovane porodice, a u drugoj školovanih ljudi, zatrti se."

Bez oca, koji joj je bio veliki uzor, Isidora ostaje kada joj je bilo 33, a iste 1900. u Gracu je umro i njen brat Dimitrije. Teško je to podnela i često je vreme provodila na groblju u Zemunu, pored njihovih humki.

Tu je upoznala starog grobara Nikolu i sprijateljila se sa njim, koji joj je pričao o sudbinama zemunskih porodica koje su tu počivale, a ona ih beležila u "crnu svesku" (spalila je pred smrt kao i mnoge druge svoje rukopise) iz koje je kasnije, smatra se, nastala "Kronika palanačkog groblja".

Ova tri izuzetna dela Isidore Sekulić, objavljena u jednoj knjizi, moći će da se kupe u četiri "Kutka Novosti", u knjižarama "Delfi" i "Vulkan", kao i na prodajnim mestima "Moj kiosk", po ceni od 990 dinara.