NEĆE MOĆI: Nicovićeva odbrana

VEĆ decenijama se pitam da li je uslov za objavljivanje teksta u dnevnom listu "Danas" da je autor poluobrazovan, polupismen, aljkav i odvojen od činjenica i logike.

НЕЋЕ  МОЋИ: Ницовићева одбрана

Foto: Z. Jovanović

Ili se, možda, autori koji pišu za "Danas" pretvaraju u prethodni opis. Ili im, možda, urednici u ovom listu menjaju tekstove i usklađuju ih sa goreopisanim standardima.

Kako sam se na ovakvu uređivačku politiku već navikao, ne iznenadim se kada ovakav pristup vidim kod uobičajenih zvezda poput Snežane Čongradin, za čije tekstove Ivan Radovanović osnovano kaže da ih ne možete čitati trezni. Ili kod Milana St. Protića, za kojeg i kada bismo prihvatili da je radio ozbiljne poslove, teško bi se moglo reći da ih je radio ozbiljno i posvećeno.

Iznenadi me kada to vidim kod nekog ko jeste ozbiljno radio ozbiljan posao, ko jeste pokazao posvećenost i disciplinu neophodnu za vrhunsko bavljenje zahtevnim sportovima kakvi su, na primer, karate i džudo. I onda se, naravno, zapitam otkud to da neko ko je bio načelnik Odeljenja za suzbijanje krijumčarenja droge ili Uprave za suzbijanje kriminaliteta i ko je priznat na međunarodnom nivou, što Marko Nicović svakako jeste, zablista u ovakvom sazvežđu. I to ne zbog nečega što je van njegove struke, kao što bi bilo brkanje Vergilija i Homera, nego nečega što bi trebalo da je baš njegov fah. Ali i to se dešava.

Piše Nicović u listu "Danas" kako je, zbog zahteva za raspisivanjem poternica za šestoro studenata iz Novog Sada optuženih za pokušaj rušenja ustavnog poretka, smanjeno poverenje Interpola u srpske institucije. Nicović ističe da se odbijanjem Interpola "ruši ugled" srpske policije, tužilaštva i pravosuđa "na međunarodnom planu i dovodi u sumnju njihova profesionalnost, integritet i nezavisnost", pa će zbog toga, nagađa on, "verovatno biti preispitani svi prošli i aktuelni zahtevi Srbije prema Interpolu".

On, ipak, i sam objašnjava da je do odbijanja došlo ne zato što je zahtev loše sačinjen, neosnovan ili bilo šta drugo, nego pošto se Interpol praktično proglasio "nenadležnim" jer se bavi klasičnim kriminalom a ne, kako to u članu tri Ustava ove organizacije piše, "pitanjima vojnog, političkog, verskog ili rasnog karaktera". Radna grupa za poternice i objave procenila je, naime, da je priroda krivičnog dela koje im se stavlja na teret politička. Što ne znači nužno da je politički motivisana.

Ali zanimljivije od ovoga je što Nicović, kritikujući srpske institucije i braneći "studente", odbegle optuženike brani stavljajući ih u ravan sa - Hašimom Tačijem i Ramušom Haradinajem. Kako tvrdi Nicović, "Interpol nije uvažio crvenu poternicu Srbije za njima, jer ih je smatrao žrtvama progona na političkoj osnovi od strane naše zemlje" pa je "čak i ako su bili umešani u terorističke akcije, prevagnuo politički faktor i oni su pušteni iz policijskog zadržavanja u Mađarskoj i Sloveniji".

Problem je, međutim, što Tači nikada nije bio ni uhapšen po poternici koju je Interpol raspisao na zahtev Srbije. Problem je i što, iako je Haradinaj bio uhapšen dva puta, to nikada nije bilo u Mađarskoj nego u Sloveniji (2015) i Francuskoj (2017). U Mađarskoj je bio uhapšen Agim Čeku (2004). Problem je i što nije bilo sporno postupanje Interpola, koji ih je uredno uhapsio po poternici, nego sudova koji su odlučivali o njihovom izručenju. Interpol s njihovim puštanjem nikakve veze nije imao, niti je mogao imati i to bi Nicović trebalo da zna. Imao je veze sa ukidanjem poternica za ovim ljudima, što jeste učinjeno pod političkim pritiskom Zapada.

U Nicovićevom tekstu ipak me najviše čudi tvrdnja da su bezbednosne službe SFRJ uživale najveći ugled u međunarodnoj zajednici, uključujući i Interpol. "Treba se setiti da je bivšoj SFRJ, zbog vrhunskog profesionalizma, poverena organizacija Generalne skupštine Interpola u oktobru 1986. godine u Sava centru. Bio sam svedok tih dešavanja", piše Nicović dodajući da je taj "ugled mukotrpno stican decenijama".

Stane Dolanc lajks dis, što bi rekli mladi. Ako je država čija je bezbednosna služba poznata po tome što je političke emigrante po svetu likvidirala (Stjepan Đureković 1983, Bruno Bušić 1978, Nikola Štedul 1988) imala ogroman ugled, a ova koja samo traži raspisivanje poternica taj ugled gubi, jasno je kako Nicović misli da se ugled stiče i od čega zavisi. Golootočke prakse da ne pominjemo. Nikako ne bih voleo da me advokat Nicović brani kao što brani odbegle "studente".  

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

JEZIVO OTKRIĆE POSLE SMRTI ROĐAKA: U zamrzivaču pronašli ljudske ostatke, policija pokrenula istragu