FELJTON - MISTERIJA O DODELI NOBELOVE NAGRADE: Nikola Tesla je izjavio da Edison ”zaslužuje tuce Nobelovih nagrada”

Mark Dž. Sajfer

10. 03. 2023. u 18:00

ŠESTOG novembra 1915. New York Times je na naslovnoj strani objavio da će Tesla i Edison te godine podeliti Nobelovu nagradu za fiziku.

ФЕЉТОН - МИСТЕРИЈА О ДОДЕЛИ НОБЕЛОВЕ  НАГРАДЕ: Никола Тесла је изјавио да Едисон ”заслужује туце Нобелових награда”

Čehoslovački ambasador Vladimir Hurban uručuje Tesli odlikovanje 1937. Foto Profimedija

Izvor te vesti bio je ”dopisnik (londonskog) Daily Telegrapha iz Kopenhagena”. Iako je sam Tesla prosledio Dž. P. Morganu mlađem originalne primerke te objave (koji su se proneli i po brojnim drugim časopisima), ni on ni Edison nikada nisu dobili Nobelovu nagradu.

U pokušaju da ustanove šta se dogodilo, Teslini biografi Inez Hant i Vaneta Drejper pisali su dr Rudbergu sa Kraljevske akademije nauka Švedske početkom šezdesetih.

Misleći na događaj koji se odigrao pola veka ranije, Rudberg odgovara: ”Svaka glasina da nekome nije data Nobelova nagrada zato što je ta osoba objavila da namerava da je odbije besmislena je”. Stoga su zaključili da je cela ta stvar bila ”podrugljiva šala”.

Zanimljivo, u istom tom članku u Times nabrojano je još četvoro kandidata za Nobelovu nagradu za književnost i hemiju koji takođe nisu dobili nagradu te godine, mada ju je troje od njih na kraju primilo. Četvrta osoba, Troeln Lund, kao i Tesla i Edison, nikada nije dobio to odličje.

Iako se objava pojavila u novembru 1915, nominacije su bile zaključene devet meseci ranije. U Odboru za fiziku bilo je 19 naučnika, a svaki je imao pravo na dva predloga. Od mogućih 38 glasova, dva su bila za izumitelje u oblasti bežičnog prenosa - E. Branlija i A. Rigija; dva za kvantnog fizičara Maksa Planka; Tom Edison je dobio jedan; a Brags četiri. Prema arhivi Kraljevske akademije, Nikola Tesla nije bio nominovan te godine.

(Međutim, dva glasa, brojevi 33 i 34, nedostaju u svojim fasciklama.) Nedelju dana nakon objave u Times, 14. novembra, u Stokholmu je obznanjeno da će profesor Vilijam H. Breg i njegov sin podeliti nagradu za fiziku.

ČOVEK koji je nominovao Edisona, Henri Ferfild Ozborn, predsednik Univerziteta Kolumbija (koji je dvadeset godina ranije dodelio Tesli počasni doktorat), izvinio se Odboru zato što je predložio Edisonovo ime. ”Iako je to donekle u neskladu sa prethodnim nominacijama”, pisao je Ozborn obrazlažući svoju odluku, ”želeo bih da predložim ime g. Tomasa A. Edisona... koji je zbog svojih izuma jedan od najvećih dobročinitelja čovečanstva”. Tesla neće biti nominovan sve do 1937. (učinio je to E. Erenhaft iz Beča, koji je prethodno nominovao Alberta Ajnštajna).

Naravno, i Tesla i Edison su zaslužili takvu nagradu i može se reći da je neverovatno (1) da je nijedan od njih dvojice nikada nije dobio i (2) da niko iz tog doba nije otkrio koji se razlog krio iza tog čudnog istorijskog hira.

Nakon što je razgovarao sa Teslom o tome, O’Nil je izjavio da je Tesla ”odredio tačnu razliku između izumitelja koji je usavršio već postojeću tehnologiju i pronalazača koji je stvorio nove principe... Tesla je sebe proglasio pronalazačem, a Edisona izumiteljem; smatrao je da bi smeštanje ta dva pojma u istu kategoriju potpuno uništilo relativnu vrednost dvaju dostignuća”.

OSNOVA  za takvo tumačenje može se naći u jednom od pisama koje je Tesla poslao Odboru za svetionike u Vašingtonu iz svoje ekperimentalne stanice u Kolorado Springsu 1899. Iz Mornarice mu je odgovoreno da bi oni ”više voleli” da zaključe predstojeći ugovor o bežičnom prenosu sa nekim Amerikancem nego sa Markonijem.

”Gospodine”, odgovorio je Tesla odsečno, ”koliko god da cenim vaše uspehe, moram da kažem, da bih bio pravedan prema sebi, da nikada ne bih prihvatio neku povlasticu ni po kojem osnovu... jer ću se nadmetati sa nekima koji prate moj put... Bilo kakva novčana prednost koju bih mogao da zadobijem koristeći se tom pogodnošću, stvar je od potpunog beznačaja za mene”  Iako niko drugi nije prepoznao njegov genij, Tesla svakako jeste. Nije morao dvaput da razmisli o tome da li da se odrekne novca kada se suočio sa mogućim poređenjem, u ovom slučaju s Markonijem.

Sledeće pismo Džonsonu, za koje je izumitelj našao vremena da ga pažljivo prepiše, sročeno je samo četiri dana nakon objave i četiri dana pre švedske odluke da se nagrada dodeli Bregsu.

Dragi moj Luka,

Hvala vam na čestitkama... Za čoveka tako razorne ambicije takvo razlikovanje znači mnogo. Za hiljadu godina postojaće hiljade dobitnika Nobelove nagrade. Ali ja imam najmanje četiri tuceta svojih dela zavedenih pod mojim imenom u tehničkoj literaturi. To su stvarne i stalne počasti koje dodeljuje ne nekolicina sklona greškama, već celi svet koji retko pravi greške, a za bilo koju od tih počasti ja bih dao sve Nobelove nagrade koje će biti podeljene u sledećih hiljadu godina.

Taj pasus se nalazi u celosti u delu Hanta i Drejpera. Međutim, oni su netačno zaključili da je ta ”trezvena” poruka bila u senci ”ushićenja” zbog objave. I Džonson je loše protumačio puno značenje pisma jer u martu 1916. piše o nagradi, očekujući da će je Tesla primiti.

U INTREVVJU  New York Times, dat nakon objave, Tesla je izjavio da Edison ”zaslužuje tuce Nobelovih nagrada”. Razni Teslini biografi pretpostavili su da je ova javna izjava bila čestitka upućena Edisonu, ali je to, zapravo, bilo oštro nipodaštavanje Odbora za Nobelovu nagradu. Tesla je između redova podvukao da je Odbor za Nobelovu nagradu prepoznao samo mala dostignuća, a ne uistinu originalne konceptualizacije.

”Neki čovek stavlja u ovo (u moj Teslin kalem) neku vrstu praznine - dobija Nobelovu nagradu za to... Ne mogu to sprečiti”. Stoga mnoge Edisonove ”poboljšane mišolovke” zavređuju nagradu, ali nijedna od njih, po Teslinom mišljenju, ne tiče se stvaranja novih principa. To su jednostavno bila poboljšanja već postojećih uređaja.

Edison bi se verovatno raspravljao s Teslom u vezi s tim stavom jer je većina njegovih izuma bila dalje usavršavanje tuđeg rada. Ipak, on je imao i mnogo sopstvenih otkrića i dela. Po vlastitom mišljenju, njegov najveći doprinos bio je fonograf, koji je svakako bio delo genija, čak i po Teslinim kriterijumima, i za to je zasluživao Nobelovu nagradu. Štaviše, Edisonov nenadmašni uspeh u ostvarivanju obećavajućih zamisli bio je upravo Teslin nedostatak, a to je takođe bio dar koji je Edisona svrstavao u posebnu kategoriju.

Vrlo je verovatno da je pismo slično onom koje je poslato Džonsonu ili Odboru za svetionike napisano i Odboru za Nobelovu nagradu. Ako bi ta pretpostavka bila tačna, predrasude o Tesli i Edisonu bi se nastavile, što bi objasnilo neopravdanost odluke Švedske kraljevske akademije da nikad ne nagradi nijednog od dvojice velikih naučnika.

ČOVEK OD KRVI I MESA

ZAHVALjUJUĆI Teslinoj izuzetnoj sposobnosti preciznog slikovnog predstavljanja stvari, nastao je mit, koji su podržali O’Nil i Tesla u svojoj autobiografiji, da je sve nacrte i proračune Tesla razrešavao isključivo u svojoj glavi. Ljudi iz beogradskog Teslinog muzeja stoga su dnevnik iz Kolorada dugo čuvali kao tajnu, pošto nisu hteli da unište tu sliku o izuzetnim mentalnim sposobnostima slavnog pronalazača. Ali vremenom će uvideti da je Tesla bio“ čovek od krvi i mesa koji je pravio greške”, a će biti  više cenjena njegova dostignuća ukoliko se razume pravi Teslu. Zbog toga je Muzej objavio dnevnik 1979.godine.

SUTRA: MODEL  IZAZOVNOJ SLIKARKI PRINCEZI

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

SKANDAL U SRBIJI: Potukli se roditelji fudbalera iz Crne Gore i Rusije, povređena i deca (VIDEO)