FELJTON - PUCANJE ŠAVOVA POKORNOSTI VOĐI: U Srbiji su se stari ratni kadrovi međusobno obračunavali

Mirko Stamenković

12. 10. 2021. u 18:00

IŠLE su "Novosti" svojim putem, bile su bitku makar za "parče slobode", boreći se za to da je istina merilo vrednosti.

ФЕЉТОН - ПУЦАЊЕ ШАВОВА ПОКОРНОСТИ ВОЂИ: У Србији су се стари ратни кадрови међусобно обрачунавали

ISTORIJA Intervju s Titom u 4. broju "Novosti", Foto: arhiva "Novosti"

Šezdesete i sedamdesete godine bile su godine rasta i drugačijeg uređivačkog koncepta, čvrstog opredeljenja da gradimo društvo socijalnih jednakosti, uvereni da ono što piše u kongresnim rezolucijama pripada svima. I "Novosti" su to svesrdno pratile.

Mislim da su beogradski mediji češće od ostalih bili na udaru onih koji su odlučivali o "državnoj i partijskoj politici". Varnice su sevale već kod prvih ekonomskih reformi, kod uvođenja nekih naznaka tržišnih zakonitosti. Došlo je do otvorenih sukobljavanja republičkih lidera i, samim tim, do različitih tumačenja u medijima.

Bili smo svesni da se novo društvo stvara na ruševinama ideološkog rastanka sa nekadašnjom Jugoslavijom, ali i na razlici u ekonomskoj razvijenosti pojedinih republika posle četiri godine okupacije.

Uz to, u novoj Jugoslaviji, delom i sticajem okolnosti, stvarane su nove ekonomske disproporcije, koje su u teoriji i praksi bile podloga na kojoj su rasle nacionalne protivrečnosti.

RECIMO, zbog opasnosti u vreme Informbiroa da će sovjetske trupe najpre ući u Vojvodinu, skoro cela industrija je preseljena u Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu.

Četiri godine okupacije, pogotovo u Srbiji, uništile su ono što je nekadašnja Jugoslavija imala. Ostale su nam oranice, polja, šume i - seljak, koga je država, neposredno posle oslobođenja, čak i pljačkala.

Kada je reč o odnosima prema medijima, a uvek je bilo pokušaja da se to prikaže kao sukob Broz - mediji, smatram da suština nije bila u oponiranju Brozu, već u iznošenju problema koji su podrivali odnose između republika, a ne treba zaboraviti ni netrpeljivost među nacijama koja se rađala.

OSTAVKA POD PRITISKOM

AUTOR ovog feljtona Mirko Stamenković rođen 18. novembra 1929. godine u Gornjem Katunu kod Varvarina. Diplomirao je na Visokoj školi političkih nauka u Beogradu. Novinarstvom se bavi od 1946. godine. Pre dolaska u "Večernje novosti" bio je glavni urednik "Moto revije", urednik u listu "Tehnika narodu", odgovorni urednik časopisa "Susret" i direktor i glavni urednik "Beogradske nedelje".

U "Borbi" je prvo bio saradnik i urednik beogradske i sportske rubrike, zatim saradnik privredne rubrike i sekretar redakcije. Od 1966. radi u redakciji "Večernjih novosti"; prvo kao pomoćnik glavnog urednika za "Nedeljne novosti", a potom kao urednik unutrašnjopolitičke rubrike. Glavni urednik je postao 1969. godine. Posle čistke partijskog vrha u Srbiji, pod pritiskom je podneo ostavku u novembru 1972. Premešten je na mesto redaktora u listu "Sport". Potom je bio direktor "Štedionice Beobanke", a u "Novosti" se vratio 1998. godine, kao urednik "Evropskih novosti". Sedamdeset petu godinu neprekidnog poslovnog života trenutno ispunjava u Kompaniji "Braća Karić".

Kako je vreme prolazilo i što se zemlja više demokratizovala, mnogima je postalo uočljivo da se Broz sve više priklanja idejama koje su bile u suprotnosti sa socijalizmom koji je egzistirao u SSSR-u, odustajući i od nekih svojih ideja. A kada je počeo da i sam afirmiše ideje većih sloboda republičkog razvoja, uplašila ga je mogućnost da će ostati bez bespogovornih poslušnika.

U JEDNOM trenutku zamenjeni su svi stari kadrovi na partijskim funkcijama u republikama. Blažo Jovanović je prešao u Ustavni sud. U Makedoniji je došao Krste Crvenkovski, daleko mlađi od ratnog sekretara Lazara Koliševskog. U Bosni i Hercegovini Đuro Pucar je dugo sedeo u svojoj kancelariji, iako je Cvijetin Mijatović već bio preuzeo funkciju čelnog čoveka Partije. Kolege i ljudi iz vrha CK KP BiH pričali su mi da su se opštinski funkcioneri "krstili" na ulazu u zgradu CK - da li prvo da zakucaju na leva ili desna vrata, kod starog ili novog sekretara CK...

Slovenci i Hrvati su uvek imali probleme sa Kardeljem i Bakarićem, jer su tek delimično mogli da ih uklone dalje od aktuelnih vladajućih ljudi u tim republikama.

Drugi su svoje lidere lako izvodili na gubilišta.

Broz je previše liberalne i sveže ideje o samoupravljanju, koje su jačala republička rukovodstva, pokušao da obezvredi tako što se razračunavao sa partijskim vrhovima u Hrvatskoj i Srbiji.

I najzad, počeli su da pucaju i šavovi političke pokornosti i discipline, a time i potčinjenost Vođi!

Broz je to dobro razumevao i nije ništa prepuštao slučaju.

I NAJHRABRIJE vođe nose u sebi i dozu straha. To je ljudski. Otuda je isto toliko ispravno postaviti pitanje - da li je Broz samog sebe opominjao da neprestano bude oprezan i da čvrsto drži konce vlasti?

Vreme u kome su "Novosti" rođene bilo je vreme kada se zemlja tek oporavljala od Drugog svetskog rata. Zatim, sledi bitka za opstanak i rast lista, što je uvek zavisilo od bitnih društvenih promena; samoupravljanje je zapravo i nehotice postavilo pitanje - a u čijim rukama je višak rada? Jer, u meri u kojoj je višak rada ostajao u rukama proizvodnih radnika javljale su se pukotine u moći državnog aparata.

Obračun sa Maspokom krenuo je kada je postalo jasno da je to početak raspada Jugoslavije.

A Jugoslavija je, nesporno, najveće delo koje je Broz mogao da ostavi iza sebe.

U Srbiji su se stari ratni kadrovi međusobno obračunavali i dugo je trebalo da se pojavi Marko Nikezić. Broz je ubrzo u njemu video istinsku opasnost, pre svega za sebe. Nikezić je omogućavao jednoj novoj, modernoj, intelektualno jakoj ekipi ljudi vernih jugoslovenstvu i protivnicima nacionalšovinizma da svojim ekonomskim merama i decentralizacijom Federacije demokratizuju državu u celini. Naravno, da pokrenu ekonomske potencijale i tako maksimalno iskoriste mesto koje je nesumnjivo vodilo ka napretku. Broz je u političkom smislu već bio obezbedio Jugoslaviji mesto u svetskim razmerama.

"LIBERALIZAM" je smišljen jer terminološki zbunjuje masu, pogotovo onaj deo mase koja nije sklon da traga po leksikonima za tačnom definicijom tog pojma. Ni sam Broz nije bio načisto šta je hteo s tim što je Nikezićev CK SK Srbije proglasio liberalima, osim da zbuni javnost i mase uplaši nečim što dotle nije "stanovalo na našim prostorima".

Jedan od bitnih razloga za Brozov obračun, povremeno i delom sa Hrvatima, a pogotovo sa Srbima, nije ugrožavanje njegove vlasti, već konkurencija državotvorcu. Znak raspoznavanja bio je odnos prema nacionalšovinizmu.

Možda se varam, možda sam u zabludi, ali i dalje verujem da je uspeh novina, bar u ono vreme, najviše zavisio od ljudi koji su u njima radili. Zbog toga je poenta u ljudima, koji u mnogo čemu, osim u izrazitom novinarskom talentu, i ne moraju da budu najbolji primer.

SUTRA: Oslobađanje od "jarma Federacije"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna